Među 24 izvođača na ovogodišnjem izboru za našu predstavnicu na Eurosongu je i Jelena Radan. Pjevačici koja je u Hrvatskoj popularizirala fado, bit će to treći nastup na Dori, a njezina je pjesma "Salut" drugačija od drugih. Jelena, naime, pjeva na francuskom. To je prvi put da netko pjeva na tom jeziku na Dori. Na društvenim mrežama, te na službenom kanalu Dore na YouTubeu na kojem su objavljene sve pjesme koje sudjeluju u ovogodišnjem natjecanju, Jelena ima mnoštvo vrlo laskavih komentara. Komentatori pišu kako je pjesma "drugačija" i "nešto izvan okvira" i uspoređuju je, po inventivnosti i različitosti s "Rim Tim Tagi Dim" i Baby Lasagnom. Hvale je i izvorni govornici i frankofili, Jelena nam je otkrila o čemu pjeva u svojoj pjesmi, ali i zašto je nema u javnosti, radi li na kakvom novom albumu i piše li knjige.
Kako je uopće došlo do toga da se odlučite prijaviti na ovogodišnju Doru?
Jedan dan smo radile na pjesmi, Anita Valo i Meri Jaman kao skladateljice i ja. Pjesmu sam prvi puta čula tijekom korone, u radnoj verziji, a ponovo smo joj se vratile prije par mjeseci s obzirom na to da sam htjela ubrzati tempo u svojoj (ne)aktivnosti oko objavljivanja singlova. Shvatile smo da su u tijeku prijave za Doru. Dan prije roka odustale smo da bi zadnji dan prijava ipak ušle u tu avanturu. Inače sam s istim autoricama glazbe već imala to iskustvo 2003. s pjesmom ‘Povedi me‘, te 2009. s pjesmom ‘Voljet ću te sutra‘, za koje su tekstove pisale Arjana Kunštek i Ines Prajo. Ali ovo danas i ono tada nema velikih sličnosti u smislu sveobuhvatnosti, aktivnosti, pažnje, produkcije...
Zašto je pjesma na francuskom jeziku?
Francuski je na ovu pjesmu savršeno sjeo - jednostavno smo ga čule kao najbolju opciju, kao aranžmansku odluku, umjetnički izazov. Ma, jednostavno je na dramatiku pjesme najbolje odgovorio kako je rekao i sam tekstopisac, izvrstan Robster Martin iz Splita, koji trenutno živi na španjolskom tlu. Rekli su mi da je ovo što se Dore tiče prvi put da je pjesma na francuskom, da.
Kako teku pripreme za Opatiju? Tko je u vašoj ekipi?
Imam osjećaj da je cijela ova priča počela prije najmanje pola godine. Baš je intenzivno, zahtjevno, sa svih strana neki upiti, zadaci, zadaće, kao u školi, kao neki intenzivni trening. Ne žalim se, sama sam htjela ovo, ali je činjenica. Od samog koncentriranja na pjesmu, tekst, izgovor, radimo na pokretu, prirodnim akcentima, ne koreografiji, a tu mi je pomoć Petra Prša zadužena za scenski pokret. Ivan Marušić Klif, poznati multimedijalni umjetnik je tu za osmišljavanje projekcija tijekom nastupa, dok je Katarina Matulin osmislila kostim koji i izrađuje sama. Jako dragi i talentirani ljudi koje je okupio Boris Sekulić, kao prvi uz mene, sa mnom, ispred mene, pokretač i vodič, umjetnički je i logistički iskoordinirao, od idejnog koncepta, preko svih produkcijskih zahtjeva, do toga da je režirao spot, izradio scenografiju za njega. Anita i Meri su nam tu konstantno, uključene u svaki korak. Matej Zec kod kojeg smo i snimale pjesmu je uz Anitu i producent i aranžer pjesme, uz još Pavla Miholjevića i Juru Ferinu kao koaranžere. Svi su vrlo dobronamjerni i skloni pomoći u najmanjim detaljima. Menart, moj izdavač je tu kao podrška. Tu su i prijatelji koji su jednostavno tu, pažljivi i dragi, spremni pomoći na bilo koji način.
"Salut" je ljubavna pjesma, pjesma o rastanku? Novom početku? Osveti ili oprostu?
Da, priča ovo dvoje ljudi je završila, ali nakon svega, ona je imala potrebu obratiti mu se i izreći sve što tada nije mogla - htjela je da sada on vidi što znači u prenesenom smislu iznijeti teret odgovornosti i odnosa, pa se spominje pjesnička slika - sada ti vidi kako je to bosonog prehodati od Aljaske do Madagaskara, dakle nemoguća misija, ili znaš li kako sam se osjećala kad si me ostavio, moje srce slomljeno i pušteno da visi kao zmaj na Eiffelovom tornju... Salut je pozdrav ali ja si volim predočiti i značenje salutiranja, kad odaješ počast nekome. Ipak nam/mu na kraju želim da si oprosti i da se nadam da ćemo naći svoj put...
Spot je jako dobar. Tko ga je radio?
Redatelj je Boris Sekulić, direktor fotografije je Filip Tot - već uigrana, stara ekipa. Sandro Baraba je montažer. Romano Dautanac je naš prijatelj, jako zanimljiv i osebujan - već to da je i profesor filozofije i pantomimičar i komičar i glazbenik i puno toga još je dovoljno zanimljivo. U spotu utjelovljuje lik iz nekog nadrealnog svijeta, moje podsvijesti. Snimali smo uz rijeku Sutlu, od rane zore do sumraka, a od silnog lamatanja glavom sam uspjela na desetak dana staviti vrat van svoje funkcije.
Puno je vremena prošlo od vašeg zadnjeg albuma.
Nakon albuma Voyage koji je izašao točno u vrijeme ulaska Hrvatske u EU, album na četiri jezika, započela sam raditi na albumu autorskih pjesama s Edijem Cukerićem i Konradom Mulvajem, ali smo slijedom raznih okolnosti zadnjih godina usporili i sada s Edijem dogovaram finiširanje tog albuma obzirom da je šest pjesama gotovo. Već su tijekom zadnjih godina izašle "Kad nas ne bude", "Negdje tamo gore", "Samo me ljubi", a četiri imam kao skice koje treba dovršiti. Bila mi je želja osmisliti jedan album na kojem sam imala nešto za reći, kako se to kaže, i što se melodije i stihova tiče, baš odraz mene tijekom ovih godina. Intiman i nepretenciozan. Nadam se da će me ova aktivnost oko Dore pogurati prema zaokruživanju te priče. Do tada je plan s Anitom i Meri zapravo napraviti trilogiju, uključujući "Salut". Jako se veselim ovom razdoblju jer sam željna stvaranja, pjevanja, proba, slušanja, vaganja, odlučivanja, mislim da je zrelost ipak učinila svoje.
Puno je vremena prošlo i od zadnjeg singla i zadnjeg festivala. Zašto?
Znam, da. Malo zbog neke vrste nedorečenosti, nedostatka dobre organizacije, a dijelom jer je onaj neglazbeni dio života prevagnuo u svakodnevnim aranžmanima da tako kažem. Da, zadnji festival Zagrebački s pjesmom "Samo me ljubi", a prije toga Šibenski festival... Diskografski nisam bila aktivna, ali je koncerata bilo, a u njima i najviše uživam. A i bila sam dijelom nekoliko suradnji poput one na poziv redateljice i lutkarice Morane Dolenc iz Lofta za dječju predstavu Palčica, monodramu s Aretom Ćurković za dječje kazalište u Osijeku. Naime, tu sam potpisana za dramatizaciju, te stihove pjesama koje su za predstavu skladale Anita Valo i Meri Jaman.
A kako stoje stvari s knjigama? Pišeš li nešto novo?
E to je tek moja ljubav - obožavam dječju književnost, knjige općenito. Još uvijek se odupirem nabavci naočala za čitanje, ali mislim da je vrijeme. Knjiga "Rejna Zum u zemlji djece" je za sada jedina, ali je u planu pisanje dalje. Zadnjih godina s agenticom radim na pronalaženju izdavača vani obzirom da je knjiga prevedena na engleski, Milena Baljak je to odlična učinila. Sanjam o ekranizaciji ove knjige. Svjesna sam da je to jako daleko, ali obožavam sanjati jer stvarno vjerujem da ponekad snovi postaju stvarnost. Uz puno, puno truda i upornosti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....