LEONA PARAMINSKI

HRVATSKA GLUMICA U ULOZI ŽIVOTA 'Potpuno sam se pronašla u ulozi Marije Oršić, najmisterioznije žene 20. stoljeća'

 
 Neja Markičević / CROPIX

Leona Paraminski (40), višestruko nagrađivana glumica koja zadnjih nekoliko godina živi u Santa Barbari gdje između povremenih glumačkih gaža radi i kao profesorica glume na gradskom fakultetu, priredila nam je veliki "come back" i to ne lokalni nego regionalni, zaigravši u hit seriji Dragana Bjelogrlića "Senke nad Balkanom".

Rad i ono "oko rada" Leone Paraminski uvijek je bilo obilježeno demistificiranjem; njezine izvedbe, kazališne, filmske i televizijske dokidale su očekivanu patetičnost koja krasi dobar dio našega glumišta. Ulogama je redovito pristupala minuciozno i posvećeno, od Matanićevih kratkih filmova (a sjećamo se i zgodne Erste reklame gdje citiraju Sharon Stone u "Sirovim strastima") i predstava u varaždinskom kazalištu, koje nisu nužno bile dugog vijeka, ali njezine dionice bile su svakako pamtljive, do sapunica i nekada samoprozvanih dramskih, ali zaista dramskih serija. Glumu je studirala u generaciji istaknutih glumica Marije Škaričić i Zrinke Cvitešić.

Split, 110910.
Kino Central u Splitu.
Otvaranje Split film festivala, prilkom cega je madjarskom redatelju urucena posebna nagrada Festivala.
Na slici:glumice Leona Paraminski (lijevo) i Marija Skaricic, koje su vodile otvaranje festivala. 
Foto: Josko Supic / CROPIX
Joško Šupić / CROPIX
Leona Paraminski i Marija Skaričić

Vratimo se bitnom – recentnoj intrigantnoj ulozi Marije Oršić u "Senkama nad Balkanom", ženi za koju se dvoji je li uopće postojala. Naime, ne znamo ni gdje je rođena, niti kako se zapravo zove jer njeno ime dolazi u nekoliko različitih varijacija, no jedno je sigurno: Hrvatica Marija Oršić ne prestaje buditi maštu, a zbog svoje bliskosti s čelnicima njemačke nacističke stranke, oko njena života ispletene su brojne legende i to je upravo bio ključni motiv - sam pregovor oko fikcije, povijesti - što spomenuta serija neprekidno i radi, a što posebno iritira susjedne nacionaliste i revizioniste.

Na pitanje kako joj se dogodila upravo ta uloga u ovoj hit regionalnoj seriji, Paraminski spremno odgovara: "Senke su mi došle u pravo vrijeme, sanjala sam o radu na takvom projektu. Divno je kada imaš priliku raditi s najboljima. Recimo da sam na lijep način 'Senkama' ove godine obilježila 20 godina karijere, sve se nekako lijepo zaokružilo jer sam napisala i par scenarija u međuvremenu, snimila četiri američka filma, dva kratka i dva dugometražna i predajem na Santa Barbara City Collegeu".

Ulozi je pristupila studiozno s puno otvorenih pitanja u procesu kreiranja lika, ali i zanimljivih anegdota: "Marija Oršić bila je vrlo zanimljiva i posebna žena na mnogo načina. Mnogo je kontradiktornosti, malo provjerenih činjenica, puno tajni. Sama ta ideja da je bila najmisterioznija žena 20. stoljeća, bitna figura u kreiranju ideologije Trećeg Reicha, slobodoumna, jaka i neovisna žena, pogotovo za to vrijeme, karizmatična, medij, vidovita, navodno je padala u trans i primala informacije i komunicirala s višim silama, NLO, muza, nestvarno lijepa i tako dalje, da sada ne ulazim u detalje, ima ih zbilja puno... nekoliko je teorija zavjere. Mi smo u drugoj sezoni klupko tek počeli odmotavati, to je tek početak njene priče, nismo puno otkrili. Pronašla sam sve što sam mogla o njoj pročitati ili pogledati prije snimanja jer mi je to bio osnovni zadatak, a kasnije sam spremala njemački. Bilo je bitno da govori sjajan njemački, majka joj je bila Austrijanka, a tata Hrvat. Nakon nekog vremena počeli su mi se javljati ljudi koji vole proučavati tajna društva, među ostalim i Mariju Oršić koja ima zapravo mnogo poklonika diljem svijeta, pa su mi slali neke spise o njoj koji nisu dostupni na internetu. Sve mi je to pomoglo da je zaokružim kao lik. Nikada nije lako glumiti povijesnu figuru, to uvijek kao da nosi veću odgovornost, ali sam ovdje osjećala da ipak imam veću glumačku slobodu pri kreiranju. Nije lako glumiti lik uz koji se vežu i jake negativne konotacije kao što je slučaj s njom, ali kod nje me sve privlačilo."

Zagreb, 110111.
Glumica Leona Paraminski i reziser Dalibor Matanic na snimanju filma Mezanin. Mezanin je Matanicev treci film koji ce uz visestruko nagradjivane filmove Susa i Tulum ciniti omnibus.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

Reakcije na ulogu nisu izostale, i dominantno su pozitivne, a glumica tvrdi da je to i zbog obostrane privlačnosti, nje kao izvođačice i raspisanog lika:

"Privlačila me njena kreacija i destrukcija, svjetlo i tama. Najdraže mi je da je publika zadovoljna jer mi se svaki dan javljaju ljudi mailom, porukama, ljudi koje ne poznajem na Instagramu, a koji su oduševljeni serijom koja je sad već stekla gotovo pa kultni status i mojom Marijom Oršić, a to puno znači, prvenstveno zato što je bitno da je publika zadovoljna, zbog njih to i radimo. Naime, kod svakog lika koji igram tražim ranjivost i slabe točke, snagu kao da je lakše prirodno pronaći i to nikad ne pokušavam graditi, pogotovo kod ovakvog lika koji već ima sjajnu predispozicioniranu snagu koju nosi i vrlo visoku poziciju moći, ali graditi ranjivost je rad koji je malo bolniji i treba ući u neke vlastite kompleksnije, možda dublje slojeve psihe. Njen odnos s glavnim ženskim likom koji igra Marija Bergam je ujedno, rekla bih, i njezina najslabija točka gdje vidimo nježniju stranu i ranjivost, raspadanje iznutra, koju u interakciji s ostalim likovima ne pokazuje. To je žena kojoj je motivacija imati viši cilj i tada ne bira sredstva. Spiritualna, mračna, zavodljiva, ali na neki način i vrlo racionalna, uvijek iznad situacije.

Tako sam ju ja igrala. Ne moram se načelno slagati u potpunosti s apsolutno svim stavovima lika koji igram, ali ga u tom slučaju pokušavam razumjeti da bih ga opravdala. Tako da je princip sličan, nije bitno igram li ubojicu ili bitnu figuru u kreiranju Trećeg Reicha kao što je bila Marija Oršić. Mene je zanimalo više strana te žene, našla sam svoje neke unutarnje okidače, ali da je zabavno igrati nekog takvog - apsolutno jest. Kako ostaviti malo magične prašine u svakoj sceni, to je bio teži dio, a hladan i manipulativan bio je lakši za igranje. Uvijek je zanimljivije igrati ženu s tajnom, a pogotovo za mene jer sam vrlo transparentna i otvorena, privatno. Čar ove uloge je što je sve na kapaljku i dozirano, a pritom sam osjećala iskonsku, veliku snagu i moć dok sam je igrala. Neke uloge sjednu više, neke manje, neke su baš kao stvorene za vas. Ova je bila ta u mom slučaju."

Neizbježno pitanje u ovom razgovoru odnos je s glumačkim miljenikom mnogih jugoslavenskih i postjugoslavenskih generacija, Draganom Bjelogrlićem, redateljem ove serije, i zaista briljantnim glumcem.

Zagreb, 211011.
Studio EPH.
Leona Paraminski, glumica.
Foto: Biljana Gaurina / CROPIX
Biljana Gaurina / CROPIX

Paraminski se prvo nasmijala, a onda na moje dodatno pitanje o tome je li bilo kakvih sjećanja na kultnu seriju "Bolji život", je li bilo tu kakvih anegdota koje njega kao glumca čiju je karijeru obilježila upravo ta serija, redovito dočeka, Leona se prvo nasmijala pa odgovorila: "Već sam ga u nekoliko intervjua u regiju nahvalila i previše. Uz 'Bolji život' sam rasla, obožavala sam tu seriju kao dijete, on me kao glumac fascinirao još u nekim projektima kao što su 'Crni Bombarder', 'Lepa sela lepo gore' ili 'Rane'... Raditi s čovjekom koji je ostavio tako veliki trag kao glumac, producent i redatelj u jugoslavenskoj kinematografiji je velika je čast. Rad s njim je predivan, opušten, prijateljski, uvijek te s nečim iznenadi, ništa mu ne promakne, maksimalno traži od glumca, ali daje i maksimalnu slobodu, potpuno je predan onome što stvara, puno je tu lijepih kreativnih razgovora, prihvaća sugestije, fleksibilan je, a opet točno zna što želi, vrlo dobro shvaća glumački aparat, osjeća glumački flow, koncizan u uputi, detaljan, zabavan, temperamentan, nadasve inteligentan i kao glumac i kao redatelj i kao čovjek, karizmatičan. Iznimno mi je drago da sam dio takvog projekta. Takav rad ispunjuje i preispituje. Često se dogodi da ljudi s kojima blisko surađujem kliknem i to se obično pretvori u dugogodišnja prijateljstva, tako je bilo i ovaj put."

Odlazak u Ameriku za Paraminski prvenstveno je bio privatno motiviran, suprug je dobio posao te su odlučili se izmjestiti u Santa Barbaru gdje je do sada ostvarila par zanimljivih uloga, od teatra do kratkog, ali recentno i – dugometražnog filma, a posebno je zanimljivo to da se oprobava i kao profesorica glume: "Otkrila sam svoje drugo zanimanje. Učim svakodnevno, svaki dan je neka druga priča. Uživam. Iznimno je lijepo raditi individualno sa studentima. Puni me takav rad. Nekad mi fali vremena pa često ostajem i nakon sata, jer se volim svakome od njih posvetiti jednako i u potpunosti i to cijene. Zahtjevna sam kao profesor, ali i puno dajem. Sada više mogu razumjeti kako je bilo mojim profesorima sa mnom na Akademiji. Hvala im na strpljenju i razumijevanju. Svakome dođe njegovo vrijeme kada procvjeta kao glumac za vrijeme studija. Treba naći pravi ključ kako otključati prava vrata. Svi su drugačiji. Nekako mi se čini da su današnje generacije malo osjetljivije, autističnije i sramežljivije od nas pa im treba više vremena da se otvore, ali teško je generalizirati jer ipak radim pretežno s Amerikancima, Šveđanima i još po nekoliko studenata koji dolaze iz drugih zemalja. S nekima od njih surađujem na nekim manjim projektima, a neki od mojih studenata su već počeli raditi na međunarodnim karijerama zbog čega sam jako ponosna."

Zagreb, 230414.
U kazalistu Kerempuh gostovalo je Beogradsko dramsko pozoriste sa predstavom Moj sin samo malo sporije hoda.
Na fotografiji: Leona Paraminski i Tin Komljenovic Paraminski.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX

Podučavanje glume donijelo je i puno autorefleksije o vlastitoj glumačkoj poziciji, a u pitanju joj sugeriram da je upravo njezin glumački dijapazon šetao od "povrijeđenog", depresivnog subjekta do fatalne, seksi heroine, te ju pitam gdje je "istina" te identifikacije jača? "To je sjajno i teško pitanje, zapravo zanimljiva detekcija i opservacija nečijeg raspona. Uloge dolaze u drugačijim rukavicama kako prolaze i godine, pa se rukavice bacaju, mijenjaju, dolaze nove (smijeh) pa se i sam raspon prirodno mijenja s godinama, a i mene počinju zanimati neke druge stvari. Mislim da sam sada nekako u najboljim godinama za najljepši rad, najplodnije i najzanimljivije uloge. Dovoljno sam zrela, nosim zanos, a još sam jednako mladenački luda i pozitivna. Sretna sam jer su redatelji imali povjerenja u mene i davali mi različite uloge, punokrvne uloge, velike uloge i još uz to uvijek sam imala lijepe i pozitivne suradnje. A gdje je ta identifikacija 'istine' jača nema pravog odgovora, sve je to u meni, sve to nosim u sebi i sa sobom."

O novoj ulozi u novoj seriji na kojoj je također radila, de facto paralelno, ne smije puno govoriti: "Potpisala sam NDA (ugovor o tajnosti) pa dok serija ne izađe krajem sljedeće godine na Netflixu ne smijem puno govoriti osim da su njemački producenti dobili narudžbu od Netflixa nakon velikog uspjeha serije 'Dark' da kreiraju još kvalitetnog sadržaja, i da smo snimali u Češkoj i u Hrvatskoj."

Pitam je za druge projekte, na što tajnovito, ali racionalno, obzirom na nepredvidivost produkcijskih uvjeta u toj branši, odgovara: "O tome kada dođe vrijeme".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 00:35