‘Gospođa o kojoj pišem plaća svoj izbor. Ne žalim je ni najmanje. Znala je s kim ima posla‘

Spisateljica Vedrana Rudan na svojoj je stranici Rudan.info podijelila tekst naslovljen "Prljavo rublje prljavih ljudi" u kojem se, bez da imenuje aktere, osvrće na probleme s kojima se trenutačno bori Nikolina Pišek, udovica Vidoja Ristovića. Tekst objavljen na njenom blogu, "Avanture slijepe ku***", prenosimo u cjelosti.

Ovih dana na svim portalima pratimo sapunicu iz života. U glavnoj je ulozi žena koja je ostala bez muža bogataša. Nažalost, na ovim “našim” prostorima pravde nema pa postoji velika vjerojatnost da će jadna ili “jadna” žena ostati bez onoga što misli da joj pripada.

Mnoge “javne” žene stale su u njezinu obranu. Nju se, samo zato jer je ostala sama, preko portala prostački cipelari, kapo porodice u koju je ušla prijeti joj da će ostati bez svega jer je u porodicu i ušla bez ičega. Smije li on to? Je li to u skladu sa zakonom?

Znamo da nitko normalan ovdje gdje živimo ne može računati na “zakon”. Svaki sudac ima svoju cijenu, neke su i javno objavljene, na “pravdu” imaju pravo samo bogati. Ali, vratimo se onoj “sirotici”. Žena je visoko obrazovana, pametna, lijepa. Je li moguće da nije znala kad je ušla u familiju s kakvim ljudima ima posla?

Načitana osoba zna za popularnu rečenicu iz Kuma, iza svakog bogatstva stoji veliki zločin. Tko nije gledao Kuma? Kome nije jasno da ne možeš biti i bogat i častan i pristojan? Kad si pametan i kad uđeš svojevoljno među bogate, nečasne i nepristojne zašto od njih očekuješ pristojnost i časnost? Jesi li glup ili ipak manipuliraš?

Gospođa o kojoj pišem trenutno je Žrtva, gospodin koji joj je protivnik trenutno je Zločinac. Je li moguće da je to postao preko noći? Je li moguće da ga je popularna gospođa upoznala u njegovom punom “sjaju” tek ovih dana? Naravno da nije. Znala je s kim ima posla, ali je bila u boljoj poziciji.

Stjecajem nezgodnih okolnosti njen se položaj u igri promijenio. Više nema asa u rukavu u ratu s prebogatim gospodinom o kome smo mi “obični” tek ovih dana doznali s kim je za vrijeme rata trgovao, s kim se družio, koliko je usluge naplaćivao… Mi “obični” s takvim nekim sigurno ne bismo popili kavu, još manje ulazili u njegovu familiju. “Obični” ljudi su pristojni ljudi, ne vole ni suspektne kriminalce ni suspektne ratne zločince, paze s kim se druže.

Neobični muškarci i neobične žene vole avanture. Ne analiziraju porijeklo imovine svoje novopečene rodbine sve dok to znači nositi brilijante, putovati svijetom, kupovati vile, na skupim fakultetima školovati djecu. Jasno je i njima da nema besplatnog ručka. Ako si vragu prodao dušu, onda ćeš to i platiti.

Gospođa o kojoj pišem plaća svoj izbor. Mi drugačije plaćamo svoj. Ne kažem da je naš izbor pravi. Ne kažem ni da je bolji. Želim reći, sve žene koje je danas žale je zapravo vrijeđaju. Ne žalim je ni najmanje. Ima utakmica u nogama. Izvući će se iz ove frke, nije joj prva. Ona je neobična žena.

Moja prijateljica Ana je ovih dana izgubila muža. Čovjek je bio profesor, nakon posla vozio je Wolt. Ana je profesorica, jučer mi je oduševljeno rekla da je u Lidlu dobila sedamdeset kuna za boce. Iza nje je bio “dobar dan”. Kontejneri su u posljednje vrijeme najčešće očišćeni od boca.

“Sirotica” s portala je prošle sedmice “skinula crninu”. Bila je to brejkingnjuz. Mi obični stalno nosimo crninu. Zašto se o tome ne piše?