- Za mene nema zabranjenih tema, pa to nije ni zdravlje, ni smrt. Smrt je za svakoga. I za Olivera, i za Arsena, i za Rajka, i za mene. Žao mi je što su ti ljudi otišli. Naravno, kao ocu, najžalosnije mi je što je otišao moj sin Edi. Fizički mi Edi fali do bola, međutim on je uvijek sa mnom, svaki dan, svaki sat, u mojoj duši. Uvijek je kraj mene. Ja znam da ne možeš biti gospodar vlastitom životu, da je dio svakog života i smrt.
Zadnje je došla Rajku, poginuo je u autu, a bio je miran, drag, veliki muzičar. Ali, to je tako. Smrt ne može nitko spriječiti. Ja sam je dosad tri puta izbjegao, a najbliže sam joj bio kad sam imao infarkt. Spasili su me u zadnji čas, a kada sam otvorio oči u bolnici, iznad mene i mog kreveta je stajao momak koji me poljubio u čelo i rekao mi: ‘Mišo, ja u životu imam samo Isusa i vas‘. Onda je otišao, a ja sam poslije doznao da je momak isusovac - ispričao nam je Mišo povodom izlaska njegove antologije objavljene u izdanju Croatia Records - nazvane jednostavno ‘Mišo Kovač - Antologija‘ - koja je bila među najprodavanijim albumima u Hrvatskoj.
Sto trideset i jednu pjesmu koja se nalazi na ovom glazbenom izdanju odabrao je osobno Mišo, glazbeni fenomen naših prostora, a šesterostruko CD izdanje dolazi s iznimno bogatim popratnim sadržajima, knjižicom na 52 stranice u kojoj se nalaze rijetke fotografije Miše Kovača autora Stanka Karamana, Marka Čolića i Ivice Jakića te iz privatne arhive supruge Lidije Kovač i arhive Jugotona, odnosno Croatia Recordsa.
“Ako me ostaviš”, “Ostala si uvijek ista”, “Malo mi je jedan život s tobom”, “Drugi joj raspliće kosu”, “Proplakat će zora”, “Noćas ćemo zemlji ko materi reći”, “Svi pjevaju, ja ne čujem”, “Poljubi zemlju”, “Zalij to cvijeće suzama sreće”, “Nikoga nisam volio tako”, “Jedina prava bila je ona”, “Dalmacija u mom oku”, samo su neki od hitova koji su proslavili Mišu Kovača, a koji se nalaze na Antologiji. Tu je i njegova prva singlica, obrada velikog hita Raya Charlesa, "Ne mogu prestat da te volim" (I Can’t Stop Loving You), ali i zadnji singl iz 2018. godine "Pismo moja".
Obuhvaćen je najveći dio njegove karijere, kako s najpopularnijih tako i s onih manje popularnih, ali ništa manje cijenjenih albuma. Stoga je ova kompilacija najobuhvatnija do sada. Je li Mišo bio zadovoljan plasmanom i popratnim sadržajem?
- Jesam. Ali to nije važno - kazao je tada Mišo, koji je istaknuo da je pjesme odabirao u želji da se one svide ljudima.
- Oni su jedini važni! Oni, ne ja! Da mi se pjesma nije svidjela, ja je ne bih ni snimio. Pjesme sam uvijek birao prema njihovoj duši i emocijama, a publika je željna upravo takvih pjesama, a ne nekakvih budalaština koje im serviraju amateri.
Publika nepogrešivo zna, ona uvijek prepoznaje istinu - govorio je pjevač koji je u svojoj pedeset i šest godina dugoj glazbenoj karijeri prodao više od dvadeset i dva milijuna nosača zvuka, i priču vraća na same njene glazbene početke kada nekadašnji vratar Nogometnog kluba Šibenik na glazbenu scenu ulazi s velikim uspjehom i na natjecanju Prvi glas Šibenika 1961. godine, u svečanoj dvorani šibenske Gimnazije, dijeli prvo mjesto s Mirkom Vukšićem i za nagradu dobiva tri Elvisove singlice.
Dvije godine kasnije, kao 23-godišnjak Mišo je uspio zainteresirati zagrebačke glazbene krugove, prije svega Peru Gotovca, a Mišin sugrađanin Škarica svojedobno je pribilježio i ono što se tada govorilo za Mišu:
- Glas pomalo opor, djelomično i sirov, nosi u sebi specifičan šarm i unutrašnju ekspanziju‘ - opisuje Škarica put do slave praktički nepoznatog pjevača, tek sa stažem ‘lokalnog sanjara‘, koji poput anonimnog momka iz priče o ‘američkom snu‘, dolaskom u diskografski Hollywood snima prvu ploču i put među zvijezde postaje izglednim.
- Zvijezda? Pusti to... Slušaj, ja ću ti sad ispričati nešto što nisam nikad novinarima pričao. Za vrijeme služenja vojnog roka ušao sam u orkestar koji je u Beogradu vodio Makedonac koji je završio konzervatorij. Kada je birao koga će uzeti u svoj orkestar dolazili su mu momci s instrumentima, slušao ih je kako sviraju i pjevaju.
Ja sam došao bez instrumenta, praznih ruku. Pitao me što sviram, kako ću se pratiti dok pjevam, a ja sam mu rekao da meni nikakva pratnja ne treba. Skeptično me gledao, a ja sam samo momku do njega rekao: ‘Svirat ćemo Elvisa, daj mi As dur‘ i otpjevao Elvisovu ‘My Love‘.
Od prve me primio u orkestar. Ali nisam ja samo u tom orkestru tamo svirao. Nastupao sam i u tada čuvenom ‘Kristal baru‘ na Topčideru. Da bih uopće ušao tamo morao sam od poznanika posuditi smoking, jer ga nisam imao. Šefu salu rekao sam da sam pjevač, a publiku sam osvojio kada sam izveo Elvisov ‘I Can‘t Stop Loving You‘ i ‘La Noviu‘, koju sam otpjevao bolje od Tonyja Dallara, a dogovorio sam uz to da se prilikom izvođenja ugase sva svjetla u baru, pa sam pjesmu otpjevao na koljenima, uz plamen svijeća i ovacije publike - prisjetio se Mišo, koji nam je ispričao priču i o svojim prvim zagrebačkim uspjesima.
- Imao sam jednu crnu majicu koju sam svako jutro prao kako bih navečer u njoj mogao nastupiti u gradskoj kavani, ili u neboderu, ili na plesnjaku na kojem su se okupljali mladi momci i cure. Pričali su o meni, ali mi nisu znali ime, bio sam onaj crni Dalmatinac koji dobro pjeva. Nisam tada imao ni stalni angažman, ali već sam imao publiku. I zato ja tu svoju publiku cijeli svoj život volim i poštujem, zato ističem da bih bez njih bio nitko - naglasio je Mišo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....