IZ PRVE RUKE

Daniel Berdais: Emitiramo iz kontejnera i glas smo utjehe cijeloj Baniji u ovoj katastrofi

‘Program se nije emitirao od 29. prosinca do 2. siječnja. Taj muk po meni je bio nedopustiv. To se nije dogodilo ni u ratnim godinama‘
Daniel Berdais

Daniel Berdais, radijski voditelj i direktor programa Radio Siska, kojeg je razorni potres 29. prosinca zatekao u obiteljskoj kući u Petrinji, sa svojom vrijednom radijskom ekipom, nakon pet dana radijske tišine, ponovo je u eteru. Sa svojim kolegama radi iz kontejnera jer je zgrada u kojoj je bio Radio Sisak uništena u potresu. Njihov program oni koji na pogođenom području još nemaju struje ni interneta slušaju putem radija na baterijske uređaje.

Gdje vas je zatekao potres koji se dogodio 29. prosinca?

- U kući u Petrinji, koja je već bila oštećena dan prije, u prethodnom potresu. U trenutku kada je zatreslo pokušavao sam sanirati štetu od prethodnog potresa.

Kako ste reagirali na potres?

- U momentu kada je grunulo ukopao sam se na mjestu i moram priznati da nisam razmišljao niti o zavlačenju pod stol niti o tome da stanem ispod štoka. Ostao sam zaleđen, a ono što sam svojim očima gledao bilo je neopisivo: ta energija, ljuljanje, gibanje zidova, ispadanje suđa, lomljenje moje kolekcije CD-ova koju sam desetljećima skupljao, ormari koji 'plešu'...

U kakvom vam je stanju danas kuća?

- Otišao je krov. Moram ga potpuno obnoviti. S obzirom na to kako su mnogi drugi prošli, ja kažem da sam sretan i zadovoljan. Čim dođe lijepo vrijeme, organizirat ćemo se i popraviti krov. U međuvremenu su mi u pomoć priskočili dobri ljudi iz Drvenika, koji su mi par dana nakon potresa pomogli da koliko-toliko saniramo štetu.

Zgrada u kojoj je bio smješten Radio Sisak i prostorije koje ste obnovili u veljači 2020., međutim, zbog potresa su sada sasvim neupotrebljive pa je u eteru pet dana bio muk...

- Da, program se nije emitirao od utorka 29. prosinca, do subote, 2. siječnja, kada smo se ponovo oglasili u 13.30 sati. Taj muk po meni je bio nedopustiv! Očito se u tom trenutku zaboravilo da je Sisačko-moslavačka županija naseljena starijim ljudima.

To je ruralno područje koje i prije potresa nije imalo dovoljno dobre signale za internet, a mnogi naši slušatelji, nažalost, niti dan-danas nemaju struje. Stoga je u trenucima nakon potresa upravo radio koji se slušao i na obične baterijske uloške mnogima bio jedina nada i jedini izvor informacija. A mi nismo emitirali pet dana, što se nije dogodilo niti u ratnim godinama. Ne ponovilo se!

Kako je ponovo krenuo radijski program?

- Zahvaljujući ljudima iz HURIN-a koji su nam dostavili kontejnere iz kojih emitiramo. Nakon toga se uključilo i Hrvatsko novinarsko društvo i uspjeli smo ponovo proraditi nakon pet dana. Smjestiti radijski studio nije jednostavno jer mi imamo posebne uvjete koji moraju biti ispunjeni poput optičke vidljivosti prema odašiljaču, postavljanje antena... Što se tiče opreme, najnužnije za emitiranje smo izvukli iz zgrade Radio Siska, sve ostalo je još u starom prostoru, s tim da je mnogo toga neupotrebljivo.

image
Ranko Šuvar/Cropix

Je li teško emitirati u novim uvjetima?

- I jest i nije. Mi smo sada puni adrenalina. Stalo nam je da do naših slušatelja dođu provjerene i točne informacije. Naravno, naš redoviti program ne možemo emitirati iz kontejnera u kojem smo smješteni, a cjelokupni naš program sada je u službi servisnih informacija i pomoći našim slušateljima koji su nastradali.

Sve je to teško, potresno, ali adrenalin nas nosi i rekao bih da smo bolji nego ikad. I to zahvaljujući mnogim radijskim stanicama koje su nam se javile odmah nakon potresa i ponudile pomoć, pa nam se sada dislocirano snimaju određene obavijesti, jer mi sami nemamo uvjeta da sve to napravimo. Stoga nam dodatnu produkciju rade dobri ljudi s drugih radijskih postaja kojima mi šaljemo tekstove da nam ih snime. Imam osjećaj da je cijela medijska Hrvatska uz nas. Mnogo im hvala svima na tome.

U kontejneru je dovoljno toplo?

- Je, dobili smo kontejner koji ima klimu, pa tako i grijanje. Jedino je malo tijesno, ali se ne žalimo. Planiramo što prije osposobiti neku kancelariju nedaleko od našeg kontejnera u kojoj bismo mogli održavati redakcijske sastanke.

Gdje sada održavate kolegije?

- Nemamo ih. Sve dogovaramo usmeno ili putem telefona.

Koliko sati dnevno emitirate program iz kontejnera?

- Svakog dana od 8 do 19 sati. Program je tu, a sada vodimo bitku za golu egzistenciju, kako bismo dobili plaće i honorare, pri čemu nam pomaže HND, koji će se, vjerujem, u uvjetima u kojima mi ne možemo snimati reklame od kojih živimo, uspjeti dogovoriti s Ministarstvom kulture i Agencijom za elektroničke medije.

Koliko ljudi radi na Radio Sisku?

- Deset.

Uz posao na Radio Sisku jedan ste od pokretača akcije za spas znamenite glazbene škole Frana Lhotke iz Siska, u koju su se uključili mnogi glazbenici...

- Da, svega par sati nakon potresa nazvao me Gibonni sa željom da pomogne Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji. Kako zbog covida nije moguće organizirati humanitarne koncerte, izrazio je želju da pomogne našoj glazbenoj instituciji koja je uništena u potresu.

U početku smo mislili da su u školi stradali i instrumenti pa je ideja bila da glazbenici daruju svoje instrumente učenicima. Onda se pokazalo da nisu svi instrumenti stradali, pa smo odlučili kako ćemo, uz veliku pomoć Gibonnija, Nikše Bratoša i Hrvatske glazbene unije putem europskih fondova za kulturu i glazbu osigurati sredstva za obnovu škole.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 07:07