Dvije godine za redom crnogorski pop pjevač Sergej Ćetković, kojeg zbog prelijepoga glasa uspoređuju s Tonyjem Cetinskim, rasprodao je Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski. Izuzetno ugodan, skroman i simpatičan glazbenik kojeg krasi gotovo dva metra visine, godinu dana prije, rasprodao je dva koncerta. Dakle, ovo mu je svojevrsni rekord, no daleko od toga da ne bi mogao i više, s obzirom na to da već iza sebe ima nastup u prepunoj beogradskoj Areni, a interes za njegove koncerte u Zagrebu je ogroman. No veći prostori ga ne zanimaju, posebno jer mu je Lisinski mjesto uz koje je i emotivno vezan.
- Prošle godine bila su dva koncerta i bio sam presretan, a ove godine imao sam čast pokloniti se svojoj publici tri puta i zahvaliti na povjerenju u dvorani koja je za mene kultnom mjesto i koje pamtim iz svojih tinejdžerskih dana jer tu su nastupali Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Arsen Dedić i svi oni uz koje sam odrastao. Istina, bila je to za mene emotivna odluka. Također, ova turneja koja nosi naslov “Moj svijet” i traje, evo, već tri godine za razliku od “Dvije minute” iz 2010. i s kojom smo išli na najveće koncertne prostore je daleko intimnija. S “Mojim svijetom” želio sam se približiti još publici pokazati svoju opušteniju stranu jer me je ona sve donedavno doživljavala kao nekoga tko je previše ozbiljan. To je zapravo slika koju sam sam odašiljao u javnost još od početka svoje karijere. Trudio sam se biti ozbiljan, što mi i nije bilo teško jer kada vidim kamere i medije, generalno novinare navučem masku, postanem drveni Sergej. Trebalo mi je vremena da promijenim i sebe i svoj javni nastup, čak i svoje fotografije jer sam se tek na naslovnici trećeg albuma pojavio s osmijehom - objašnjava Ćetković, koji uistinu kako intervju odmiče postaje sve opušteniji i opravdava svoju tvrdnju kako je privatno vrlo duhovita osoba. I šarmantno odmjerena osoba, zbog čega njegovu publiku, kao i zbog romantičnih pjesama, najviše čine žene.
- Uglavnom su to dame od 7 do 77 godina. Od prvog kojeg sam održao 2005. i 2006. u beogradskom Sava centru zezali smo se i brojali koliko muškaraca ima u publici. Omjer je bio 10 muških na 3000 žena. Taj se broj, naravno, s vremenom povećavao i sada se mogu pohvaliti da na moje koncerte dolaze i muškarci. Napokon su shvatili da ima tu mnogo lijepih žena... - odgovara uz smijeh 42-godišnji Ćetković. Iza njega je 20 godina karijere, šest studijskih albuma, a ovaj posljednji “Moj svijet” bio je jedan od najprodavanijih u 2015. godini.
Unatoč dva desetljeća na glazbenoj sceni i dalje osjeća tremu prije samog izlaska na scenu, no zapravo na njega više utječe konstantna briga hoće li proći sve u najboljem redu.
Misli lutaju
- Što se moje treme tiče, nisu to neke traumatične situacije kakve imaju neke moje kolege. Ja samo jedva čekam da izađem pred publiku jer do tada mislim o svemu i svačemu, pa čak i kada sam već na sceni razmišljam o stvarima koje nisu direktno vezane uz moj nastup. Hoće li se na vrijeme upaliti reflektor, hoće li animacija na LED ekranima biti koja treba, razmišljam o sigurnosti svoje publike. U pravu ste, mnogo se brine, inače sam takav. Možda pretjerano obziran i previše brižan, no to je teret koji moram nositi i svjesno ga nosim, iako me s godinama to počelo zamarati - odgovara. Kao otac dvije djevojčice, 8,5-godišnje Lole i 6,5-godišnje Mile, najviše se brine za sigurnost djece na njegovim koncertima.
Rani džeparac
- Ima situacija kada ljudi nesmotreno puste svoju djecu da budu blizu scene, ispod zvučnika, blizu kabela i onda sam pod stresom non-stop. Ljetos smo imali u Priboju koncert na trgu, a ljudi su gledali moj nastup i iz svojih stanova. I negdje na drugom, trećem katu ugledam dječaka koji skače svom snagom po trosjedu, jako blizu otvorenog prozora. Pola koncerta nisam se mogao sabrati i kada više nisam to mogao podnijeti, izvan sebe na mikrofon sam počeo vikati da zatvore prozor ili sklone dječaka. Ne bih mogao podnijeti da mu se nešto dogodilo- objašnjava.
Što se sve može dogoditi dobro se uvjerio i sam kad je bio malen. Do negdje osme, devete godine bio je toliko živo dijete da je često išao na šivanje. Srećom, interes prema glazbi, a još više u toj dobi crtanju, vjerojatno su ga ipak malo primirile. Od majke, inače farmaceutkinje, naslijedio je lijep glas, a otac, inače vozač rallyja, pobrinuo se da do kraja ne prenese svoju strast prema brzini. Tako niti jednom od svoje trojice sinova nije dozvolio da voze brze aute ni motore, premda su odrastali uz autodijelove, jer jedno vrijeme u Podgorici je držao automobilski otpad.
- Od svoje 13. do 16. godine bio sam svakog dana na poslu, imao svoj džeparac, skidao dijelove, ruke su mi bile crne od autodijelova, ali sam se na kraju ipak udružio s klavirom - prisjeća se. Završio je srednju muzičku školu, upisao i Akademiju, ali je još nije završio. Imao je u planu upisati u Amsterdamu školu za inženjera zvuka, ali su mu nekoliko puta odbili dati vizu. Potom se zaljubio i vrlo brzo vjenčao s godinu dana mlađom ekonomisticom Kristinom, koju je znao još od malih nogu.
Posvojena djeca
- U današnje vrijeme je sreća naći nekoga tko te nadopunjuje u svakom smislu te riječi - hvali Ćetković svoju suprugu koja je uključena ne samo u njegovu karijeru, nego i u predlaganje novih projekata poput slikovnice “Što je slađe od kolača” (dio novca od prodaje namijenili su u humanitarne svrhe), a potom je uslijedio i crtani film “Lola i Mila”, nazvan po njihovim kćerima koje su posvojili. Ta riječ Ćetkoviću nije nikako draga, zvuči mu grubo, no o toj odluci ipak govori kako bi potaknuo i druge na sličan čin, hrabreći ih da ne ustuknu po predrasudama okoline. No zato o svojim djevojčicama vrlo rado govori. Lola je življa i pravi sportski tip, Mila daleko mirnija i divno crta. I već su pojmile da im je otac javna ličnost.
Duet s Massimom
- Lola me uglavnom brani od obožavatelja, od fotografiranja, govori im da stanu u red i da nitko ne ide mimo njega, iako je tako mala. I voli after partyje. Mila pak uvijek zna koliko će trajati koncert, puno joj je 20 pjesama i samo kaže “idem ja doma spavati” - uz smijeh odgovara Ćetković. Sada ga, nakon odrađenog zagrebačkog koncertnog niza, očekuje izlazak dueta s Massimom Savićem, a u idućoj godini izdat će pjesmu sa Zoranom Predinom. Puno je tu planova, ali jedna neostvarena ambicija.
- Silno želim biti redatelj, snimit ću kad-tad film. I bilo bi baš lijepo snimiti remake ‘Smogovaca’ - otkriva na kraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....