Različita emocionalna i glazbena obojenost, vrhunske orkestracije, bend i orkestar spremni su za "Trag u beskraju". Ante Gelo, glazbeni producent i pokretač jedne od najljepših glazbenih priča, najavljuje novi jedinstveni program pod imenom "Trag u beskraju".
Nema više Olivera, najvećeg ambasadora hrvatske popularne glazbe, no ostavio je more vrhunskih interpretacija, more izvrsnih pjesama, more emocija i glazbenih prijateljstava, more dobrote, humora...
Program "Trag u beskraju" nastavlja njegovati tu baštinu. Na koji način u novom izdanju?
Od samog početka "Traga u beskraju" jedina želja nam je da se jednom godišnje okupimo i prisjetimo nevjerojatnog glazbenika i prijatelja, da čuvamo to sjećanje iz godine u godinu, kroz glazbu i druženje svih nas koji smo imali privilegiju proći s njim prekrasan život muziciranja, snimanja, sviranja, putovanja... I on bude opet nekako tu, kroz ton, instrument, pjesmu i naša druženja u Veloj Luci i tu našu emociju pokušavamo prenijeti na sve ljude, koji iako nisu glazbenici, voljeli su ga i te pjesme ih nose u neke lijepe trenutke života. Nedostaje. Oliver je bio odličan tip, imao je čudesnu energiju i moć okupljanja ljudi oko sebe, bio je pravi primjer, a glazba je uvijek bila dio njegova bića kojom bi nas sve povezao.
Iz godine u godinu "Trag u beskraju" okuplja bendove, pjevače, instrumentaliste i tu se dogode nezaboravni koncerti, dođe puno ljudi, a sve zbog glazbe i prijateljstva. Nije li to smisao svega? Meni je to čudo! I opet je to neki njegov način koji smo samo nastavili, produžili dalje. A pjesme? Pjesme su ostale i samo zažmirimo i čujemo mu glas kroz neki drugi instrument.
Program je to koji ste kroz godine pomno osmišljavali i njegovali. Osjetite li drukčiju energiju na pozornici upravo u vrijeme velolučkih dana?
Naravno, posebno je u Veloj Luci u te dane, mnoštvo ljudi dođe, uživa u glazbi i važno je reći da nitko nije pao u more, nema divljanja ni ekscesa, pokazujući da sve uistinu može biti kulturno i gospodski. Mi možda i nismo htjeli da to bude toliko veliko, ali nitko ne može negirati 30.000 ljudi ljetos u Veloj Luci, to je opet Oliverova moć i ljudi ga vole i nedostaje im njegov glas, karizma i mir koji donosi. Program je u osnovi sličan prošloj godini - od koncerta na brodu Jadrolinije, do mega-koncerta na Pontonu Vela Luka i koncerata na Pijaci ispred crkve. Koncert na brodu vjerojatno je najpopularniji događaj u sklopu "Traga u beskraju" i dogodio se, sasvim spontano, prve godine na povratku iz Luke kad sam svirao na palubi, a cijeli brod je pjevao. Zapravo, koncert simbolizira važnost povezanosti Vele Luke i Splita brodom na kojem je Oliver znao i zasvirati od malih nogu. Morate znati da je Jadrolinija od prvog dana veliki prijatelj u prijevozu glazbenika, vozila i instrumenata na otok i koncertom im na tome želimo zahvaliti. Ne znam hoće li ove godine koncert biti na Korčuli ili novom brodu, Oliveru, ali broj putnika bit će ograničen jer je interes golem.
Kako će Vela Luka disati ovoga ljeta u glazbenom smislu?
Počet ću od posljednjeg dana, od jazz koncerta koji će biti 31. srpnja. Oliveru je jazz program bio iznimno važan jer je htio svojim otočanima pokazati i drugu glazbu i drugačije umjetnike. Želimo da se to nastavi i ispoštuje njegova želja, pa će ove godine nastupiti Oliverov prijatelj i jedan od najboljih svjetskih glazbenika Antonio Serrano. Svakako nam je važno da nastupe i glazbenici koji do sada nisu mogli ili nisu imali prilike nastupiti, a držimo se toga da je važno da nastupe Oliverovi prijatelji. A onda opet - tko su Oliverovi prijatelji? Ovako, iz medija, ispada da je imao tri prava prijatelja, što nije istina; ma on vam je bio dobar s mnogima - s nekima s nogometa, s nekima s proba, koncerata, iz susjedstva itd. Sebično je i nismo mi ti koji će reći - ovaj da, ovaj ne. I zato nastojimo uključiti sve. Ove će godine nastupiti: Dalmatino, Petar Grašo, Zorica Kondža, Giuliano, Jelena Rozga, Tomislav Bralić i Intrade, te mladi Martin Kosovec. Dolazi po prvi put Dalmatino, što me jako veseli, jer Ivo Jagnjić Jare je napisao par super pjesama Oliveru ("Dođi noćas u moja san", "Ditelina s četiri lista"). Grašo, prvenstveno kao obiteljski frend kojem je Oliver najveći uzor i koji je odrastao uz njega, a napisao je neke od najljepših pjesma ("Vrime božje", "Vrime bez vrimena", "Gore si ti" itd.). Bit će tu Zorica, koja je dugogodišnja prijateljica i karakterno slična Oliveru, a o pjevanju da ne pričam, najbolja je. Dolazi Giuliano, kojeg sam, hvala Bogu, kod Bate prošlo ljeto u Veloj Luci natjerao da zapiše datum za 2024. godinu. Zatim i Rozga, koja je bila s Oliverom velika prijateljica i nije još bila u Luci; veseli me njezin nastup. Pa Tomislav Bralić i Intrade... Nema koncerta koji su radili u Zagrebu, a da im Oliver nije bio u gostima, a sličan svjetonazor su prigrlili - gitara, pjesma, malo vina i nešto za pojest‘… Tako se da živjeti. Jako volim Tomu i Intrade. I naposljetku moram reći da mi je veliko zadovoljstvo, uz većinu Splićana i Zadrana, najaviti jednog Zagrepčanina - mladog Martina Kosovca, pobjednika Voicea Hrvatska. Znam da će ga Vela Luka odlično prihvatiti.
Od prvog dana ističete kako je dogovor da na koncertu sudjeluju Oliverovi bliski prijatelji glazbenici. A predivna je činjenica za jednu još uvijek nepisanu biografiju da se svi njegovi prijatelji uvijek iznova rado odazovu pozivu u Velu Luku. Bili je tu dirljivih interpretacija, pregršt emocija... Svoj su obol dala naša najpoznatija imena domaće scene. Kako ste vi doživjeli njihove nastupe?
Većina glazbenika, uglavnom oni koji su dio naše stare ekipe, odazove se i ništa im nije teško, zajedno se trudimo sačuvati spomen na Olivera i prisjetiti se nekih od najljepših pjesama. Pa nije jednostavno Petru Graši usred ljeta odvojiti par dana i staviti vlastiti bend sa strane, odbiti koncerte i ukalkulirati nekoliko dana Vele Luke, a slično je i s drugim izvođačima. To iznimno poštujem i beskrajno sam zahvalan, isto tako i Vela Luka i obitelj Dragojević. Svi pjevači tu nastupaju iz najčišćeg poriva prema glazbi i prijateljstvu prema čovjeku koji nas je toliko zadužio; svi to rade bez honorara i iz čiste zahvalnosti i poštovanja. Što se instrumentalista tiče, tu su uglavnom ljudi koji su s njim prošli velike svjetske pozornice, ali bit će i stranih glazbenika, internacionalnih zvijezda - Serrano, Di Bonaventura, Gwirtzman. Neki izvođači se iz nekih svojih razloga ne odazovu i to mi je u redu. Pojedinci nisu uspjeli uskladiti termine, ali sam siguran da ćemo se uskladiti u nekim nadolazećim ljetima.
Je li vam zanimljivo osluškivati prijedloge Oliverovih naslova koje poznata pjevačka imena biraju za svoje izvedbe? Pomaže li vam pri osmišljavanju orkestracija da kroz njihove prijedloge iščitavate i njihovu glazbenu osobnost?
Neke pjesme se moraju izvesti kakve jesu, a neke mi je izazov mijenjati, naprosto zato što sam muzičar i aranžer, pa mi je zanimljivo ići prema pjevaču. Postavit ću jedno pitanje, ali prvo da utvrdimo nešto - slažete se da nitko ne može otpjevati neke pjesme kao Oliver, zar ne? "Cesaricu"? "Nokturno"? "Trag u beskraju"? Sve te pjesme imale su ludu sreću da ih je izabrao i da ih je pjevao Oliver. U tom slučaju stavljamo ključ u bravu i idemo doma. E sad, gledajte glazbenički stav - "O sole mio" je pjesma koja je svjetski standard i najbolje ju je otpjevao Pavarotti. Je li u redu da je netko maestralno izvede ponovno na neki svoj način? Također, logično je da Dalmatino svira "Ditelinu" jer je Jare i napisao pjesmu ili Intrade izvede pjesmu koju su snimili s Oliverom. S druge strane, super mi je kad mi Giuliano kaže: "Pa znaš da bi ja moga pivat ‘Đeni‘, meni je to super stvar!" "Može!" I tako to uvijek bude šareno, svak ima svoj neki izbor. Ono što sigurno znam jest da ćemo imati veliki orkestar, svečano odjeven, i da ćemo izvesti mediteransku simfoniju satkanu od tema najpoznatijih pjesama, nešto slično "Intru" koju sam pisao za Oliverovu "A-stranu". Također, orkestar nam je bitan jer je Oliver to tako volio i volimo i mi. Dirigirat će maestro Alan Bjelinski.
Nametnulo se da se program prati kroz povećalo, secira se svaki ton, svaka nota, svaki istup jer u pitanju je Oliver. Je li vam zbog svega i odgovornost veća?
Naravno da jest, promijenilo se od prve godine. Tada je bilo sve nabijeno emocijama i dirljivo, a danas je odgovornost veća, nekako dužnost nam je sačuvati to naslijeđe. Kritika i vrednovanja ima, pogotovo znamo kritike dobiti od glazbenika. A ljudi znaju izgovoriti svakakve gluposti, znate kako to biva, pa netko kaže "što od zabavnog pjevača radite velikana", drugi kaže nešto drugo, treći treće… Znate što, ja ću govoriti u svoje ime - ne dam da se Oliver zaboravi. Velu Luku radim od srca, s divnim ljudima, lijepo mi je kad mladi vokal izvede njegovu pjesmu, lijepo mi je kad netko napiše pjesmu po uzoru na Olivera, lijepo mi je čuti orkestar na "Magdaleni". Naše djelovanje je važno u više segmenata, odgovornost je važna jer je on izvanserijski glazbenik koji je napravio puno dobrih stvari i treba ih sačuvati. Ja to gledam kroz glazbu, emociju i znanje. Lani sam objavio Knjigu nota, bitno mi je sačuvati svu tu lijepu glazbu i baštiniti to znanje na razini Hrvatske.
Kako gledate na činjenicu da se baš o svakom detalju priča?
Središnji događaj ljeta u Hrvatskoj je "Trag u beskraju" u Veloj Luci, to je događaj koji plijeni pozornost i normalno je da svatko mora komentirati i detalje. Morate znati da je tu uključeno puno ljudi koji s ljubavlju i uvjerenjem rade svoj dio posla - od organizatora, Općine Vela Luka, preko Real Grupe kao marketinške agencije, Jutarnjeg lista kao medijskog pokrovitelja, HRT-a koji prenosi koncert, Jadrolinije, do svih glazbenika, instrumentalista i pjevača. Valja spomenuti i sve Lučane i Lučanke koji znaju marljivo volonterski raditi i do kasnih noćnih sati. I onda sam sebi kažem - nek‘ se priča, pa makar i dobro. Mi ovo radimo od srca, da se prisjetimo našeg prijatelja sa svim ljudima koji ga vole.
Ako napravite rekapitulaciju godina, što biste danas, s odmakom, posebno izdvojili?
Svatko je bio odličan i donio nešto svoje. Osobno, volim nastup Antonija Serrana i volim godinu u kojoj smo imali Simfonijski orkestar sastavljen od najboljih muzičara Hrvatske. Nekako vjerujem da će to biti i ove godine. A od izvođača su mi dragi svi.
Jedinstveni su bili i jutarnji koncerti u crkvi sv. Josipa?
Jesu, Vesna bi mi uvijek rekla da joj je to najposebnije. Na dan koncerta 29. srpnja, nakon polaganja vijenca na grob i mise, održali bi smo 20-minutni recital u crkvi sv. Josipa, redovito bismo ‘sakrili‘ orkestar na crkveni kor i oni bi počeli svirati na pola pjesme, primjerice na "Trag u beskraju", i to je, uistinu da se naježiš, nešto posebno.
Dani su to kada svi dišu zajedno. Broj posjetitelja i nekoliko desetaka puta premaši broj stanovnika tog malog otočnog mjesta. Koliko su Velolučani sazrijevali i rasli s programom u smislu domaćinske uloge?
Svjesni smo da su broj posjetitelja i sam događaj odavno prerasli Velu Luku i cijela je manifestacija postala važan događaj na nacionalnoj razini. Hrvatska nema svoj blues, nema svoj sevdah, no svjestan sam da je ljepota mediteranske pjesme nešto što treba brendirati, baštiniti. Hrvatska ima svojeg Olivera. Trideset tisuća ljudi u Veloj Luci su činjenica i mi možda nismo htjeli da to bude tako veliko, ali dogodilo se. Zato što je Oliver jedan jedini i naš, najbolji, a ljudi vole pjesmu, vole kad je nešto iskreno, muzikalno, pa i nježno, ljudski, kad se pjeva o ljubavi.
Oliver nikada nije krio želju da uvijek iznova bude bolji, katkad i prestrog u izboru. A znao je biti, u punom smislu riječi, ciničan kada je komentirao kolege. S druge strane, nije se libio pohvaliti nekoga kada mu se svidio. Vodite li se vi sličnim kriterijima?
Oliver je znao biti ironičan i sarkastičan, škrt na pohvalama, ali kad bi mu se netko svidio, ne bi puštao. Sjećam se kad je zasvirao sa Stjepanom Hauserom prvi put, oduševio se i na kraju su snimili jedan od najljepših albuma. Znao je prepoznati dobrog glazbenika. A što se koncerata tiče, volio je uvijek napraviti nešto posebno i pokazati da se može i drugačije, obavezno bolje.
Jesu li vam simpatične njegove otvorene kritike: "Svatko misli da može stati pred mikrofon i postati pjevač"?
Naravno, u pravu je… do sada smo to već naučili čestim primjerom na hrvatskoj sceni, sve je puno pjevača koji znaju tehnički pjevati, ali ne dopru do ljudi, ne razumijevaju niti interpretiraju tekst koji pjevaju ili ga ne pjevaju iz srca. Stvarno svatko misli da može stati pred mikrofon. Jednom je Olivera jedan kolega upitao kako radi te fjorete, ukrase, a on mu je odgovorio - "pa ne radim ja to namjerno". Tako je i s glazbom, nema planiranja, možda samo uvježbanost, i samo trenutak, svjesnost da izbaciš iz sebe najbolje. I malo sreće, naravno.
Vela Luka i načelnica Katarina Gugić upravo su vam odale počast nagradom za počasnog građanina. Kako ste doživjeli tu odluku Općinskog vijeća?
Ove sam godine, 18. ožujka, postao počasni građanin Vele Luke, bio sam stvarno uzbuđen na sjednici Općinskog vijeća i jako ponosan! Od prvog dana kad sam došao s Oliverom i Bjelinskim u Luku, sve mi je tu bilo čudno i nekako drugačije, svi su pristojni i dobri, ali radije će ti spustiti i staviti te na mjesto, nego pohvaliti. I svi su duhoviti i muzikalni. Pravi Lučanin je Bata, kod kojeg sam došao poslije proglašenja za počasnog građanina, a on mi je rekao: "Sad mi više nisi zanimljiv!" Davno sam (preko Bate) shvatio da, ako te malo vrijeđaju, to znači da si im drag. Ma Vela Luka je čudo, pogotovo uvala Gradina, Gubeša i Proizd! I more je nestvarno lijepo!
Kakvo je tog dana bilo ozračje u Veloj Luci, na dan kad se slavi i Sv. Josip, blagdan zaštitnika mjesta?
Lučani učine da bude svečano, svira Gradska glazba, folklor, mladi glazbenici, zbor… Jako je svečano!
Potpora vašem umjetničkom radu je bez ikakve zadrške obitelj Dragojević, ali i Edo Bralić, koji radi gotovo nevjerojatnu stvar osiguravajući ponton koji postaje prekrasna pozornica ‘Traga u beskraju‘‘. Tu je i nekolicina pravih Oliverovih prijatelja, koji daju najbolje od sebe. Kako počinju vaše pripreme?
Počinju u "puškarnici" kod Ede! Edo i Ante pripreme svježu ribu za nas kontinentalce i meso za ove s mora. Edo je nezamjenjiv, ponton ide preko njega i on se polomi da osigura sve, sve to košta i njegova je dobra volja; iz poštovanja prema Oliveru. Važno je spomenuti opet Batu, Oliverova najboljeg prijatelja, kod kojeg se glazbenici okrijepe i poslije koncerta se reže torta i svira do ranih sati. Uvijek bude lijepo pa mu zahvaljujem ovim putem.
Oliver je s puno entuzijazma i ljubavi pokrenuo jazz program na svojem otoku. Ove godine stiže poseban gost i veliki zaljubljenik u njegov opus.
Oliver je pokrenuo Jazz festival Vela Luka i to mu je bilo jako važno. Antonio Serrano, kao što sam već spomenuo, dolazi ove godine i nastupit će u prijenosu 29. srpnja. Održat će i svoj koncert 31. srpnja na Pijaci. Serrano je najbolji svjetski usnoharmonikaš i veliki prijatelj. Glazba mu je u prvom planu i sve mu je jednostavno. Zato ga je Oli toliko i volio.
A ono što publika ne zaboravlja jest putovanje od Splita do Vele Luke. Fotografije i videozapisi dočaravaju prekrasnu atmosferu koncerta pa obilaze svijet. Ovo, gotovo četverosatno putovanje počinje na trajektu Jadrolinije već u Splitu. Jeste li mogli zamisliti da će se nešto takvo dogoditi?
Ma brod je atraktivan i, ruku na srce, za cijenu karte dobijete trosatni koncert, svi pjevaju uglas i to je pravi tulum. Prošle i ove godine nema tko me nije pitao za brod, pa mislim da će biti ogromna navala i da će zato broj biti limitiran kao na koncertima.
I za kraj, kako gledate na nedavno objavljenu vijest da će vas uskoro na vožnju prema Veloj Luci povesti trajekt Oliver?
Za to znam već dugo, kad je brod stigao i još nije u škveru dobio ni boju niime. Vela Luka je jako vezana tom linijom sa Splitom i kontinentom i poštujem prijedlog HGU-a Split da se brod nazove po Oliveru iako bih radije da još neka glazbena škola u Splitu (u Veloj Luci se već četiri godine zove po njemu), koncertna dvorana, jazz festival ili nešto vezano za znanje, napredak ili učenje nosi njegovo ime, možda čak i ulica ili park u kojem svira neka odlična orkestracija Skalinade koju svira čelo ili saks, pa u njima zamišljam i čujem Oliverov glas.
Ali nije tu samo brod, obitelj planira u prosincu objaviti album s nikad objavljenim pjesmama i vrlo se pomno to priprema. Veseli me jer ima divnih pjesama koje niste čuli. I nevjerojatna je reakcija ljudi na pjesmu ‘Ne mogu ti reći‘ koja je nedavno izašla, a najavljuje album, tu smo pjesmu vježbali za koncert s Oliverom u Spaladiumu u studenom 2017. Već smo je bili pripremili, ali ga je bolest nažalost spriječila. I onda kad opet čujem pjesmu, njegov glas… zasuze mi oči i stegne me u grlu, ali se naježim se jer mi je tu i opet mi je lijepo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....