ALMIRA OSMANOVIĆ

BIVŠA NACIONALNA BALETNA PRVAKINJA O ČLANU ŽIRIJA 'PLESA SA ZVIJEZDAMA' S KOJIM JE GODINAMA U SVAĐI 'Bila sam i ostala profesionalka...'

Bivša nacionalna baletna prvakinja, direktorica Baleta u Splitu i Zagrebu i pedagoginja govori o iskustvu rada u TV showu, glumcima koji su uz nju otkrili rad s tijelom na sceni  te novom filmu Jakova Sedlara ‘The Match’
 Darko Tomaš / CROPIX

Nakon prve emisije TV showa “Ples sa zvijezdama” zadovoljna sam njegovom kvalitetom, a, koliko čujem, i gledatelji su. Napetost u studiju mogla se nožem rezati, baš smo svi bili uzbuđeni i uoči prve emisije jedva smo čekali da krenemo s prijenosom - prenosi dojmove nekadašnja primabalerina, prva nacionalna prvakinja baleta, ravnateljica nacionalnih baleta u Zagrebu i Splitu, danas plesna pedagoginja i koreografkinja Almira Osmanović.

Zagreb, 060218.
Avenija Dubrovnik.
Almira Osmanovic, bivsa prvakinja baleta sa Nenadom Glavanom priprema plesnu predstavu.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX

Otkako je licencirani TV show prešao s HTV-a na Novu TV s neiskusnijim voditeljskim parom Miom Kovačić i Jankom Popovićem Volarićem, našla se za stolom žirija s Dinkom Bogdanićem, koji je također bivši baletni solist, pedagog i umirovljeni direktor Baleta u Zagrebu i Splitu. S obzirom na to da nije uvijek odobravala njegove postupke i ponašanje prema profesionalnim baletnim plesačima, čini se da nisu ni sada u najsjajnijim odnosima, no posao je na prvom mjestu kad je posrijedi suradnja u TV showu.

- Moj odnos s bilo kime nije važan kad odrađujem posao. Bila sam i ostala profesionalka, tako da s time nemam problema. Drago mi je da me je ekipa Nove TV pozvala u “Ples sa zvijezdama” kao jednog od članova žirija. Ples je moj život i taj posao znadem jako dobro raditi - kaže Almira Osmanović koja za mentore, mahom državne prvake u standardnim i latinoameričkim plesovima, ima samo riječi hvale.

- Savladati plesne korake, postaviti pravilno tijelo, istovremeno misliti na ramena, laktove, šake, lopatice, glavu, bokove, koljena, stopala... i pritom biti u ritmu, imati odnos s partnerom te istinski uživati, ali na način da tu svoju radost prenesete i na publiku, nije lagan posao. Trebali ste vidjeti tu količinu treme u back stageu i to kod svih izvođača. Zaista su se svi potrudili i od srca im čestitam - kaže Almira Osmanović, profesorica scenskog pokreta na Umjetničkoj akademiji u Splitu, Glazbenoj akademiji u Puli i studiju glume na Sveučilištu Libertas.

Stara lopta

Koliko je zahtjevno budućim dramskim ili glazbenim umjetnicima prenijeti znanje plesa i pokreta? U suvremenom teatru ono je vrlo bitno za glumački i pjevački habitus…

- U današnjem teatru sve se događa preko pokreta i plesa. Za pjevače i glumce važno je da im se tijekom školovanja tijelo opusti, osvijesti. Da se nauče prirodno kretati po pozornici i plesati, što je težak proces. Dok smo djeca, naša su tijela prirodno fleksibilna, a s godinama tijelo otvrdne i zahrđa ako se s njim ne radi, pogotovo u doba kompjutora i pretilosti. Zato je moje tijelo, koje je cijeli život provelo u baletu i vježbanju, danas u puno boljem stanju nego ono dvadesetogodišnjaka.

Zagreb, 050319.
Ulica Rudolfa Kolaka 12.Nova TV predstavila nove kandidate showa Ples sa zvijezdama.
Na fotografiji: Dinko Bogdanic, Almira Osmanovic, Nicolas Quesnoit i Tamara Despot.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX

Plesni pokret je za studente glazbe i glume težak kolegij u kojem oni sami sebe iznenade koliko su nesvjesni svoga tijela, a upravo je ta svjesnost o tijelu silno bitna za scenski posao. ‘Tek sam nakon vaših satova shvatila da imam stopalo’, rekla mi je jednom jedna polaznica studija glume kojoj sam tri godine predavala scenski pokret - nastavlja Almira Osmanović o čijem aktualnom pedagoškom radu najbolje svjedoči činjenica da njeni bivši studenti, a danas diplomirani glumci s Libertasa Svebor Kamenski-Bačun, Kristian Šupe, Matino Antunović, participiraju u plesnim sekvencama opera u zagrebačkom HNK i neki su gledatelji, kad su ih prvi put vidjeli na sceni, pomislili da su to baletni ili barem plesači suvremenog plesa.

Almira Osmanović proljetos je životnom partneru Jakovu Sedlaru pomagala u smislu savjeta za pokret u snimanju filma “The Match” s tematikom nogometa i 2. svjetskog rata u Mađarskoj. U filmu su mađarske nogometaše glumili i hrvatski reprezentativci Dejan Lovren i Mateo Kovačić.

- U Opatiji smo, tijekom priprema nogometne reprezentacije za Svjetsko prvenstvo na kojem će osvojiti srebrnu medalju, snimali doček ratne 1944. Nove godine. Na setu, u lokalu su nacisti i među okupljeno svečano odjeveno društvo ulazi Andrej Dojkić, koji glumi lik mađarskog nogometaša koji će završiti u logoru, te njegovi kolege nogometaši koje igraju Dejan Lovren i Mateo Kovačić.

Za okladu s nacistima oni u filmu izvode bouncing i doista, lopta im nije pala niti u jednom trenutku, a morali su tehnicirati u cipelicama i frakovima, da ne spominjem njihovo iznenađenje kad su vidjeli kakva ih lopta čeka - kožna, prastara iz onog doba - govori Osmanović napominjući da su reprezentativci kao filmski naturščici bili preljubazni prema svima.

- Nisu oni ni točno znali kakva ih filmska scenografija čeka i nemalo su se iznenadili kad su ušli na scenu dočeka Nove godine u visokom društvu s Hitlerovom slikom. U garderobi mi je Lovren pokazao žulj od tenisica, milo mi ga je bilo gledati i suosjećala sam s njime, jer sam takav i ja imala od nošenja špica za baletne karijere. To su tako veliki žuljevi da ih ni flasterom ne možete zaštititi.

Zahvalili su na kraju Jakovu i Dominiku Sedlaru, rekavši da im je prvo glumačko iskustvo bilo doista nezaboravan doživljaj - prenosi dojmove sa snimanja filma “The Match”, koji je u montaži i inspiriran je stvarnom sudbinom mađarskog nogometaša koji je 1944. završio u radnom kampu Kecskemét.

Iako se od baletne karijere oprostila prije više godina ulogom Carabosse u “Trnoružici” splitskog HNK, redovito prati hrvatske balete, ali u njihovoj produkciji ne sudjeluje.

Penzija za plesače

- Imamo divnih plesačica, od Edine Pličanić preko Ive Vitić Gameiro, Natalie Kosovac i Mirune Miciu, do Anamarije Marković koja se školovala na Vaganovi. Od muških plesača tu su Guilherme Gameiro Alves, Andrea Schifano i Takuya Sumitomo. Od baletnih naslova izdvojila bih “Gospodu Glembajeve” Lea Mujića i “Smrt u Veneciji” Valentine Turcu, jer mi je drago da se u balet prenose važni literarni predlošci - izdvaja pedagoginja, koja je potaknula Ivana Zvonimira Čička da u ime HHO-a pošalje predsjednici RH, premijeru, Saboru, Ministarstvu kulture i zagrebačkom HNK pismo u kojem upozorava da se za baletne umjetnike zakonski uvede obvezni beneficirani radni staž.

- Nedopustivo je da u nas plesač zakonski može izrauban i neupotrebljiv raditi do 65. godine. Takvi nam zauzimaju radna mjesta po Zagrebu, Splitu i Rijeci i koštaju državu, a mlađi plesači rade na honorar bez socijalnog i mirovinskog. Riječ je o 60-ak ljudi koje bi promjenom zakonske regulative valjalo poslati u penziju. Plesač treba do 45. u mirovinu, a ako se osjeća sposobnim dalje raditi, neka iz penzije pleše honorarno – zaključuje Osmanović koja je u Osijeku koreografirala operetu „Bajadera“, te je u predstavi “Table d’Hote”, u režiji Nenada Glavana, koreografirala, glumila, plesala...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 04:19