'Bit ću intendant od Prevlake do Senja, Split će imati besplatnu operu na rivi i pazit ću što se o HNK misli od mesara do pazara'

Šest i pol godina bio je uspješan ravnatelj karlovačkog kazališta Zorin dom i kada je svojim bijelim automobilom posljednjeg dana mandata krenuo prema naplatnim kućicama put Splita, ispratili su ga u špaliru sprijeda i straga bikeri, članovi karlovačke Moto legije.

- Žena mi je rekla ‘pozdravili su te kao predsjednika’ - smije se Srećko Šestan (59), od 1. srpnja intendant splitskog HNK.

U posljednjim danima svojeg mandata u gradu na četiri rijeke, tijekom Karlovačkog kazališnog festivala dobio je i četvorni metar gradskog prostora, Trg “Zvijezda Šestanova”, uz prateći certifikat. Kako je riječ zapravo o intervenciji u prostoru, ne adiministrativno ishodovanom trgu, u povelji piše da će “Zvijezda Šestanova” egzistirati do prvog izlaska komunalnih redara.

Spomenute simpatične reakcije Karlovčana na Šestanov odlazak potaknulo je to što Zorin dom tijekom njegova mandata nije bio samo glavni kulturni punkt grada, nego i središnje mjesto društvenog života za sve slojeve društva.

S roditeljima koji su u kazalištu bili scenski radnik i čistačica

Uspjeh u Karlovcu

- Animirao sam u kazalište publiku od branitelja, preko bikera do beskućnika. Spomenuta bikerska Moto legija, koja je priredila ispraćaj iz Karlovca, sa svojih 20-30 članova bila je redoviti posjetitelj kazališnog repertoara. Prihod od kazališnih ulaznica koje bi bikeri kupili kazalište je prosljeđivalo za humanitarnu pomoć jednom od bikera koji je bio teško nastradao u prometnoj nesreći. Na isti je način mažoretkinjama od sredstava od kupljenih ulaznica kazalište darovalo novac za njihove čizmice. Zorin dom je kazalište koje posluje u plusu, s oko 80 posto posjećenosti, 60 tisuća posjetitelja godišnje u Karlovcu i 86 tisuća posjetitelja zajedno s gostovanjima - objasnio je Šestan.

Uspio je, kaže, u svojoj namjeri da Karlovac ne bude u vijestima samo zbog poplava, gužvi i policijskih kazni na autocestama.

Karlovački bikeri i ispraćaj Šestana prema naplatnim kućicama

Uoči početka splitskog mandata obavio je i kratki razgovor s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek koju poznaje iz vremena kad je radio kao pomoćnik za kazalište ministra Bože Biškupića. Dogovorio je da Splitsko ljeto odradi ekipa direktora bivšeg v.d. intendanta Gorana Golovka.

- Primopredaja između mene i Golovka bit će tijekom srpnja, a natječaj za moje prve suradnike, direktore Opere, Baleta, Drame i Tehnike, bit će raspisan nakon završetka Splitskog ljeta -govori o manifestaciji koju na Peristilu otvara Verdijev “Rigoletto” i koja će imati dramsku premijeru “Kaligula/Britanik” i baletnu “Piazzolla/Stravinski”. Na spomen njegovih budućih pomoćnika užasno je uporan u tome da do rujna ne otkriva moguće nove direktore Drame, Opere i Baleta splitskog kazališta, ni svoj četverogodišnji kazališni program. Na upornost u dobivanju informacija o programu, otkrio je tek da će jedna od premijera u drami biti “Henrik IV.”.

Srećko Šestan preuzeo je kazalište u kojem situacija nije idilična kao na Kupi i Korani. Splitski HNK, prema informacija iz kazališta, u dugu je pet milijuna i 700 tisuća kuna i ne pamti se kad je Državna revizija posljednji put bila u kazalištu. Jedan od krucijalnih uzroka duga su honorari za popunu zbora i orkestra.

Sa sestrom Jadrankom

Uštede i postoci

- Honorari za dodatne instrumentaliste u orkestru upola se manje plaćaju negoli u Zagrebu, ali na mjesečnoj bazi koštaju splitski teatar i do 400 tisuća kuna. Ako to pomnožimo s deset mjeseci rada, ispada da za popunu manjka instrumentalista odlazi oko četiri milijuna kuna godišnje. Kada bi se u godinu dana zaposlilo 23 glazbenika, koji nedostaju orkestru, iznos za plaće novih članova orkestra bio bi oko tri milijuna i 300 kuna, što je 800 tisuća kuna uštede u odnosu na praksu uzimanja vanjskih suradnika.

Ne samo da bismo na taj način imali vlastiti funkcionalni orkestar, nego i orkestar koji je u stanju odraditi sezonu koncerata i realizirati novi programski dio koncertnog muziciranja na Splitskom ljetu. Da je zapošljavanje u orkestru nužno, pokazuje nam i veliki uspjeh splitske “Aide” na ljubljanskom festivalu, s 4500 prodanih ulaznica - objašnjava o problemima u opernom dijelu.

Posjećenost splitskog teatra kreće se od 60 do 70 posto, što nije baš briljantno, a i neobičan je za jedan muzikalan grad podatak da je u Splitu Drama trenutačno posjećenija od Opere.

- Samo dva kazališta u zemlji posluju s debelim plusom: HNK Zagreb koji je prošlu godinu završio s dva i pol milijuna kuna viška i 14 milijuna kuna vlastitih prihoda, koji su većinom od prodaje ulaznica i malim dijelom od sponzora, te Zorin dom koji sa samo 27 zaposlenih ima 257 tisuća kuna profita.

- Splićani su se, na primjer, zalijenili kad je riječ o privlačenju nove publike u teatar, pogotovo mlađe. Za izvedbe i probe opernih produkcija na Peristilu smo dobili ove godine dobrih 29 termina korištenja, za razliku od lanjskog 21. Uz premijeru “Rigoletta”, na Peristilu reprizno idu “Aida” i “Nabucco”. “Ero”, osim Vrlike, ove godine ide i u Makarsku.

Ono što nedostaje Splitskom ljetu je besplatni operni gala program arija na Rivi ili Peristilu, koji bi širio područje vidljivosti festivala i mamio novu publiku u teatar, po uzoru na Zagreb Classic na Tomislavcu. U Karlovcu su mi vječno znali govoriti kako nema ljudi koje možemo privući u teatar. To nije istina: ima ljudi, samo ih moraš odvojiti od televizora i kauča i izvući van na besplatne programe pa će na taj način dio nove publike kupiti i ulaznicu za redovni repertoar - ističe intendant koji se nada i koprodukciji sa zagrebačkim HNK na nekom od idućih Splitskih ljeta, mogućem ujedinjenju dvaju “Trubadura” u jedan spektakularni s 200 do 300 izvođača.

Podsjećamo intendanta da je jako loše to što zagrebački HNK ne ide na Splitsko ljeto, što Opera i Balet iz Zagreba nikad nisu otvarali Splitsko ljeto ni samostalno, ni u koprodukcijskoj varijanti, i što Zagreb, glavni grad Dalmatinaca, ne može vidjeti barem splitsku “Malu Floramye” i “Spli’ski akvarel”. I iracionalno je što splitska Opera nema svoju večer na Zagreb Classicu.

- Znate što, da sve to što spominjete funkcionira kako kažete da bi trebalo, ja ne bih uopće morao ići za intendanta u Split - odgovorio je.

Pomlađivanje

Prosječna dob gledatelja splitskog HNK je 60 godina, a Šestan bi htio da je prosječni gledatelj upola mlađi.

- Pomlađivanje publike postići ćemo u suradnji s osnovnim i srednjim školama, glazbenim školama i Umjetničkom akademijom, kao što ćemo uz željezni repertoar imati predstave i za mlađu publiku. Recimo, “Tri mušketira” se mogu učiniti koproducentski i s Gradskim kazalištem mladih i s lutkarima, kako bismo u teatru ostvarili program za najmlađe koji postupno djecu i tinejdžere uvodi u kazališne programe, a ne da školarce bez ikakva kazališnog iskustva odmah vodimo na “Don Carla” od pet sati pa nam iz teatra bježe nakon drugog čina.

Držim i da je strah od nepoznatog prostora jedan od razloga što mlađi ljudi ne idu u teatar. Primjerice, ako momak hoće odvesti curu u kazalište, a sam nikad nije tamo bio, za razliku od kafića, u kazalištu on ne zna ni gdje je toalet, ni gdje se podižu ulaznice i koliko koštaju, gdje je garderoba, što je parter lijevo, što je parter desno, a što je mezanin, i to u njegovoj glavi unaprijed stvara nelagodu od nepoznatog prostora. Zato je bitno da tog momka privučemo u teatar i prije nego što počne izlaziti s curama - razmišlja intendant koji je dao zahtjev da prestane biti član Kazališnog vijeća zagrebačkog HNK jer smatra da ne može jedan intendant biti nadzornik drugom intendantu.

Arsen, Vice, Mišo

Srećko Šestan rodio se 1960. u Šibeniku. Pokojni otac Ante bio je scenski radnik, a majka Anka čistačica u teatru i on je kao dijete, motajući se oko scene i iza nje, vrlo brzo zavolio kazalište. Njegova sestra Jadranka danas radi u marketingu HNK u Šibeniku.

- Prohodao sam u kazalištu, glumio u dječjim predstavama i 1980. zaposlio se u zadarskom Gradskom kazalištu lutaka. Godine 1989. smatrali su me jednim od najboljih lutkara Jugoslavije, dobio sam Grand prix na festivalu u Bugojnu za ulogu u predstavi “Ribar Palunko i njegova žena”. S predstavom “Morsko more” u režiji Marina Carića zadarsko Kazalište lutaka je 1987. godine otvorilo Međunarodni šibenski festival djeteta i to je bilo najbolje otvorenje u povijesti festivala, gdje sam ja u predstavi animirao dupina, ribetaču od 20 kilograma koju sam morao nositi na ramenima - sjeća se Šestan kojeg su kao malog zvali Hosalito, po crnomanjastoj meksičkoj glumačkoj i pjevačkoj dječjoj zvijezdi 60-ih godina.

Odrastao je u šibenskoj Varoši, gdje i Arsen Dedić, Vice Vukov i Mišo Kovač, u vrijeme kada se, kao što je Arsen napisao i opjevao, “znala po kitama svaka vrsta vina” koju toverna nudi, gdje je grančica smrike na vratima toverne označavala da se toči crno vino, maslina je bila znak za bijelo, a borić za opol.

- Nekad si na deset metara mogao pronaći i do tri toverne u Varošu. U Šibeniku su se toverne dugo zadržale, Šibenik je posljednji grad u Dalmaciji koji je, prije rata, izgubio te lijepe prostore druženja i običaja naših starih. Ja sam odrastao u varoškoj Težačkoj ulici, Vice na Mimincu, Arsen u Teslinoj, a Mišo ispod gimnazije. Kad sam išao u osnovnu školu, morao sam proći pokraj sva tri dvora. Vicin tata prodavao je u to doba sportsku opremu, u njega sam kupio prve “šangajke” (plavo-bijele platnene tenisice koje je proizvodilo Borovo) i ping-pong loptice - sjeća se Šestan koji je 1985. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti i još se nekoliko godina poslije bavio glumom.

Na prvoj liniji

- Eros prema glumi izgubio sam, nažalost, nakon što sam se skinuo iz Garde 1992. godine. Na bojišnici sam bio od 9. rujna 1991., kada je palo Kruševo, do prosinca iste godine, i to na prvoj crti kada su bile najžešće borbe kod Zadra. Poslije tadašnjeg potpisivanja mirovnog sporazuma bio sam i dalje u postrojbi 112. brigade, a kako nekih vojnih manevara više nije bilo, zajedno s književnikom Tomislavom Marijanom Bilosnićem pokrenuo sam samostalni vod djelatnika u kulturi pri zapovjedništvu grada, krenuli smo s organiziranjem izložbi te predstava po bojišnicama sve dok nije došao Unprofor - priča Šestan koji je od 1992. do danas bio ravnatelj Gradskog kazališta lutaka u Rijeci, intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, gost predavač na Filozofskom fakultetu u Zadru, gost predavač na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, pomoćnik ministra kulture i ravnatelj Zorin doma. Dobitnik je više nagrada i priznanja za doprinos lutkarstvu. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata, Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića te dobitnik Nagrada Grada Rijeke i Grada Karlovca. Njegova obitelj, supruga i trojica sinova u dvadesetim i tridesetim godinama, danas žive u Zagrebu.

Poznato je da splitski intendant ne može poći od teatra do Pazara a da ne čuje nekoliko otvorenih mišljenja o svom repertoaru, od mesarova preko slastičareva do mišljenja prodavačice pomidora.

- Publici valja držati u fokusu programsko razmišljanje pa je takva pojava pozitivan stimulans, takva otvorena mišljenja su dragocjene informacije za intendanta te pokazatelj da je ljudima stalo. U Splitu se zna da postoje tri funkcije za koje svaki Splićanin misli da ih sutra i sam može obavljati. Svaki Splićanin vjeruje da može biti direktor KBC-a, trener Hajduka i intendant HNK. Kao što sam napisao u programu, Hrvatsko narodno kazalište u Splitu treba biti matična kazališna kuća od Prevlake do Senja, ali ne na način da zagušim mala kazališta po putu, ulazim na njihov teritorij i igram im deset predstava, nego da im dam podršku i mogućnost suradnje - najavljuje novi intendant.