
Upravo Barbaru Kolar i Duška Ćurlića lani su, kada nas je Baby Lasagna umalo doveo do eurovizijske pobjede, naši čitatelji u anketi velikom većinom glasova odabrali kao idealan voditeljski par u slučaju da Eurosong bude u Hrvatskoj. To se nije dogodilo, pobjeda nam je izmakla za dlaku, ali Barbara i Duško ove godine, prvi put zajedno, vode Doru u Opatiji.
Ni sami nismo mogli vjerovati da u više od četvrt stoljeća, koliko traje Dora, vas dvoje još ni jednom skupa niste vodili naš najveći glazbeni spektakl. Što ste prvo pomislili kada ste doznali s kime ćete u paru voditi Doru?
Barbara: - Budući da sam o istom trošku doznala i to da vodim Doru i s kim ću dijeliti velebnu opatijsku pozornicu, nisam niti u jednom trenutku razdvojila te dvije radosti, nego su se nekako već u startu multiplicirale. I od tada se veselim. Bila bi, naravno, velika laž kad bih rekla da ne uživam u svojim uobičajenim, svakodnevnim angažmanima, dapače. Ali posebni projekti uvijek sa sobom donesu i neki posebni naboj, izazov i adrenalin koje svatko od nas tajno ili otvoreno priželjkuje.
Duško: - Prvo sam se pokušao prisjetiti ma koja je to Barbara s kojom nikada nisam vodio Doru... (smijeh). A onda veselje što je konačno došla prilika da zajedno radimo Doru u Opatiji. Jest, nekako je čudno da nas svih ovih godina nisu poklopili na sceni Dore jer nas ionako često doživljavaju u paketu, ali lijepo je da se ta prilika dogodila. Iskreno me to veseli.
Koliko ste Dora dosad radili?
Duško: - Uf, nisam točno siguran, ali definitivno više od 15 finalnih večeri, pa kad tome dodate i nekoliko polufinalnih, dođe se do ozbiljne brojke. Prvu sam radio 2001. i vodio je s Bojanom Gregorić Vejzović. Urednici su tada imali hrabrost staviti dvoje ljudi koji prvi put vode Doru, bilo je uzbudljivo, naporno, ali i lijepo iskustvo. I publika i kritika su nas tada jako dobro prihvatile, pa smo i godinu kasnije zajedno vodili. Svirao je orkestar uživo na pozornici, sve se događalo u tada još nedovršenom studiju Anton Marti, tako da su slike stvarnosti okruženja bile malo drugačije nego onaj sjaj koji je dolazio na ekrane. Pobijedila je tada Vanna i predstavljala nas na Eurosongu. Uglavnom, jedno nezaboravno iskustvo i prijateljstvo koje s Bojanom traje do danas.
Barbara: - Za razliku od Duška, koji je istinski veteran Dore, moja su iskustva po pitanju ovog natjecanja vrlo skromna. Početkom milenija vodila sam razgovore ugodne s izvođačima u backstageu (koji je zapravo bio hodnik) u paru s Brankom Uvodićem, a jedini scenski nastup odradila u sretnoj ženskoj djetelini s Danielom Trbović, Doris Pinčić i Jelenom Glišić 2021. Bila je to post-covid godina i svi smo skupa bili oduševljeni već i samom činjenicom da se opet družimo, da se događa nešto lijepo. Dora se održala ranije, negdje oko Valentinova, pa su i rijetki otvoreni hoteli bili popunjeni iako je u Opatiji bilo toliko hladno da sam na svim fotografijama iz grada toliko zabundana da mi se jedva oči naziru.
Poznato je da ste oboje zaljubljenici u more. Koja vam je prva asocijacija na Opatiju?
Barbara: - Rano proljeće i kave na poznatoj terasi s pogledom na more. Kažem u množini jer kad s kontinenta pobjegneš zbog tog doživljaja, on mora potrajati. I obično zbog prirode ranog sunca barem kod mene završiti glavoboljom. Što, naravno, nije razlog zbog kojeg bih se odrekla ljepote koja joj je prethodila.
Duško: - Ma, more je lijek. Zatvoriš oči i čini ti se da vrijeme stoji, da će sve biti kako treba biti i da si odjednom dobio odgovore na neka pitanja. Pustiš samo da ti onaj vjetar da dovoljnu količinu soli i mirisa i nekako svijet izgleda bolje mjesto. A Opatija kao prava dama u najboljim godinama ima taj svoj pomalo skriveni šarm i neki svoj tempo. Lijepo joj se prepustiti. Ljekovito.
Koja vam je pjesma iz povijesti Dore najdraža?
Barbara: - Ajoj… Teško da mogu neku izdvojiti, puno je to uspješnica koje su postale dio stalnih repertoara na radijskim postajama, ali i svakodnevnih popkulturnih referenci. Neke su mi pjesme sigurno više prirasle srcu, ali mislim da najčešće citiram "Neka mi ne svane" (smijeh).
Duško: - Ima ih par, ali ajmo barem tri koje mi prve padnu na pamet. "Čarobno jutro" Nine Badrić, nikada neću zaboraviti koja je neobjašnjiva tišina puna emocija bila dok ju je izvodila. Onda Kawasaki 3p i njihova "Antonija", definitivno pjesma ispred svoga vremena. Tek nekoliko godina kasnije finski Lordi su pobijedili sa žešćim notama na Eurosongu. I treća neka bude Gabi Soža koja je još tamo 1994. pjevala pjesmu "Tebe nema (Golube)" koju su joj napisali, ako se ne varam, Jasenko Houra i Rajko Dujmić. Kakav glas i kakav nastup je ta mlada dama imala!
PROČITAJTE VIŠE HRT objavio redoslijed izvođenja pjesama u prvom i drugom polufinalu Dore
Kako je izgledao najluđi tulum ili najbolji provod na kojem ste dosad bili u Opatiji?
Barbara: - Uh, sad će ispasti da sam teška partibrejkerica koja samo radi i nikad se ne zabavlja, a to je doista daleko od istine. Ali ako ću biti poštena, ne sjećam se aftera ni s jedne od te moje dvije Dore. Možda zato što je bilo baš urnebesno, tko će znati…
Duško: - Hm, nisam siguran da je to baš za novine (smijeh). Možda zvuči bedasto, ali kad se svjetla finala ugase, treba mi jedno sat vremena u miru sa samim sobom, a tek onda ide opuštanje s ekipom. Ma, naravno da kad prođe posao i svi stresovi da se onda obično opustimo s ljudima s kojima smo danima živjeli kao najbliži. Bilo je tu svega, od pjevanja s klapama na ulici pa do plesa i pjevanja do jutra sa svima koji su željeli nešto spontano izvesti na sceni.
Voditelji ovakvih spektakala na pozornici nerijetko i plešu, pjevaju... Možemo li slične točke očekivati i od vas i biste li se bolje snašli kao plesači ili kao pjevači?
Barbara: - Nisam sigurna da bi pokraj profesionalnih pjevača i plesača netko sad baš silno želio gledati nas dvoje u tim ulogama iako, da budem iskrena, kad god radimo neki show, ja pokušavam progurati naš doprinos u revijalnom dijelu istoga. Odaziv je razmjerno slab (smijeh), valjda su nas čuli i vidjeli pa zaključili - hvala, ne treba. Šalu na stranu, meni se sviđaju takvi izazovi. Iako bih bez razmišljanja rekla da bih se u pjevanju zacijelo bolje snašla jer puno češće aktiviram glasnice nego što pokušavam upamtiti neku koreografiju, mogu se kladiti da bi na kraju ispalo da sam korake rasturila, a melodiji učinila nešto nažao.
Duško: - Nisam siguran da ćemo ove godine takvo nešto izvoditi, ali već smo nas dvoje pjevali skupa u emisiji "Zvijezde pjevaju" i jednom božićnom HTV-ovu specijalu, a Barbi je i plesala u "Plesu sa zvijezdama", s Davorom Bilmanom koji je bio u žiriju.
Što ćete odjenuti za Opatiju?
Barbara: - Stilistica Lena Andrijević u potrazi je za najljepšim haljinama koje odgovaraju i meni i prigodi. Toaleta mora biti glamurozna, ali dopuštati kretanje ili barem disanje (smijeh). Čini mi se da će u konačnici biti miks stranih etiketa i domaćeg dizajna.
Duško: - Profesionalci s televizije brinu se o tome. Ja ću opisati svoj stil kao "nonšalantnu tradiciju" (smijeh), dakle malo odijela, malo smokinga i tako nekako s malim izmjenama po večerima.
PROČITAJTE VIŠE Uskoro kreće Dora 2025.: Donosimo sve detalje omiljenog domaćeg glazbenog spektakla
Jeste li već isplanirali kako ćete provoditi rijetke slobodne trenutke tijekom boravka u Opatiji?
Barbara: - Mislim da su ključne riječi ovog vašeg pitanja "rijetki slobodni trenuci"! Zapravo, u tjedan dana imamo samo jedno prijepodne formalno nepopunjeno probama i snimanjima. Ako bude sunca, ja ću ga sigurno provesti negdje uz more; lungomare do Voloskog, neki lagani ručak… To mi dobro zvuči.
Duško: - S godinama sam stekao nekoliko zaista pravih prijatelja u Opatiji i sigurno ću ukrasti barem pola sata za kavu s njima, a ako još i malo sunca bude, eto ti gušta.
Prema izboru naših čitatelja lani ste, kada nas je pjesma Baby Lasagne umalo dovela do eurovizijske pobjede, vas dvoje izabrani kao idealan voditeljski par za vođenje eventualnog Eurosonga u Hrvatskoj. Što bi za vas značilo voditi Eurosong?
Duško: - Lijepo je bilo pročitati da vaši čitatelji u anketi žele Barbaru i mene, iako je bilo i potpuno drugačijih mišljenja, ali znate kako se kaže: "Nisi burek, ne mogu te svi voljeti." I to je u redu. Nismo pobijedili na Eurosongu, ali bogatiji smo za jednog sjajnog mladog čovjeka Marka Purišića, koji se na pozornici pretvara u eksplozivnog Baby Lasagnu. Stvarno mu želim svu sreću te da i dalje ostane svoj, a nakon Eurosonga sve nas je podsjetio da ne moraš biti prvi da bi bio pobjednik.
Barbara: - Eurosong je stvarno nedosanjani san. Sljedeće godine navršit će se tri desetljeća mog rada na Hrvatskoj televiziji od čega sigurno više od dva govorim kako bih ja "to". Očito ne ide po onoj "što se babi snilo..." (smijeh). Naravno, jako mi je drago što ljudi u tolikom broju misle da bismo nas dvoje taj veliki zalogaj odradili najbolje, očito prepoznajući profesionalnost i motiviranost kojima pristupamo svakom poslu. A ovaj bi bio baš posebna poslastica. Tako da mi pobjednicima Dore uvijek palce držimo još malo jače.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....