Moramo gledati što je dobro za Hrvatsku, a ne slijepo slijediti Bruxelles

Gospodine Sinčić, kakve posljedice nakon energetske krize koja trese Europu očekujete na europsko gospodarstvo?

Europu će pogoditi vrlo teške posljedice. Energija je mnogo više od grijanja. Energija ulazi u cijenu svih roba i usluga. Europska ekonomija građena je na niskim cijenama struje, plina i nafte. Sad vidimo da je struja na tržištu skače prema više tisuća eura. Ugovori u Francuskoj i Njemačkoj za rujan 2023. se već sada sklapaju na oko 1000 eura/MWh. Dugogodišnji prosjek je bio nekoliko desetaka eura. Govorimo dakle o povećanju od oko 100 puta u odnosu na vrijeme prije korona krize.

Europa osim bez plina ostaje i bez nafte, ugljena i nuklearnog goriva, ali i bez brojnih drugih sirovina poput čelika, aluminija, nikla i komponenti za elektroničku industriju što će jako osakatiti proizvodnju.

Mjesecima upozoravate na posljedice sankcija koje Europa nameće Rusiji?

Izolirati zemlju koja pokriva 1/8 svjetskog kopna i ima sve elemente periodnog sustava jednostavno nije moguće. Prekinuti sve te opskrbne lance je situacija gdje svi gube. Sve ekonomije su isprepletene i sankcije kidaju mnoge veze. Rusija se može okrenuti onih ¾ zemalja koje nisu uvele sankcije, a Europa nema mnogo prostora. Još nedugo nakon početka ruske vojne operacije u Ukrajini jasno sam rekao da sankcije neće pozitivno utjecati na gospodarstvo u zemljama Europske unije te da su besmislene i kontraproduktivne. Naime, naša su gospodarstva, ali i kućanstva energetski ovisna o Rusiji. Da biste nekome udarali sankcije, nikako ne smijete biti ovisni o njegovim dobrima.

Može li se očekivati dodatni rast cijene energenata?

Apsolutno. Bivši ruski predsjednik Medvedev je nedavno izjavio da će cijene plina ići i do 5000 eura za tisuću kubika do kraja godine, a on se za razliku od mnogih političara ovdje u Bruxellesu pokazao kao odgovoran dužnosnik koji brine za svoje resurse i privredu.

Prema tome, rastu cijena se ne nazire kraj. Pitanje je trenutka kada će se silina cijene energije na tržištu preliti na krajnje potrošače – građane i poduzetnike. Države i Europska komisija će neko vrijeme pokušati olakšati trošak energije građanima i kompanijama subvencijama iz proračuna, ali neće moći dugo. Tu je i odviše ambiciozna europska zelena agenda koja inzistira na prelasku na nove tehnologije iako one još nisu do kraja razvijene i nisu uvijek ekonomične.

Hrvatska ima jedno relativno malo skladište plina građeno za vrijeme bivše države i tek sada ide graditi drugo koje će biti gotovo 2027. godine. Dakle, izgradnja nekakve obnovljive ili alternativne infrastrukture trajat će godinama i desetljećima. Mi moramo riješiti problem zime 2022., 2023. i tako dalje.

Inflacija divlja, građanima je sve teže. Što mislite da bi Europa trebala napraviti?

Inflacija koju imamo posljedica je lockdowna odnosno namjernog gašenja cijelih gospodarskih grana za vrijeme Covid krize. Takva politika je izrazito štetna po svim pitanjima, a njezin utjecaj na širenje zaraze zanemariv i protiv sam od samog početka.

Drugi razlog je što ECB povećava količinu eura u opticaju pa je tako novčana masa povećana za oko trećinu u samo 2 godine. Još je gore sa američkim dolarom. S rastom cijena građani će se sve više usmjeriti na kupnju samo najnužnijega, a životni standard će drastično padati.

Cijela Europa priprema se na mjere štednje, između ostalog i na smanjenje potrošnje energije. Je li to rješenje?

Ljudi će manje trošiti ne zbog toga što im je vlada rekla da štede nego jer neće moći platiti energiju. Upute da se smanji grijanje i da se prijavljuje susjede koji to ne čine pokazuje sav očaj europskih vlada. Od toga nema ništa. Učinci kampanje štednje će biti zanemarivi. Ne možete biti razvijena zemlja, a ne trošiti energiju. Europa je izabrala put vlastite dezintegracije. U nekim zemljama mogući su scenariji koje smo gledali na Šri Lanki nedavno nakon što je nestalo goriva. Čeka nas ruska zima.

Kako bi se konkretno trebala postaviti hrvatska politika prema aktualnoj situaciji u Ukrajini?

Hrvatska se razara po svim pitanjima pa tako i u energetici. To vidimo i u INA-i. Kratkoročno, jedino pravo rješenje jest dogovoriti povoljan višedesetljetni otkup energenata od Ruske Federacije. Tako se postižu bolji uvjeti. Da je ministar energetike imalo odgovoran već bi danas odletio u Moskvu ili dao ostavku. Dugoročno, trebamo težiti energetskoj samodostatnosti kako ne bismo ovisili ni o kome pa ni o Rusiji. Na primjer, geotermalne potencijale smo tek zagrebli. U vanjskoj politici treba pokrenuti diplomatsku ofenzivu za mir. Svakog dana nepotrebno ginu i civili i vojnici. Interese Rusije da Ukrajina ne postane vojna baza Zapada ili anti-Rusija treba razumjeti i poštivati, a da se to činilo u zadnjih 8 godina do rata ne bi došlo. Treba poštovati SAD, ali i Rusiju.

Kakvu reakciju Europe možemo očekivati nakon toga?

Mogu nas ružno gledati. Mađarska je već razbila led po tom pitanju. Jedino što bismo izgubili jesu briselske karijere pojedinaca u hrvatskoj Vladi.

SAD-u nije mnogo stalo ni do Ukrajine ni do Europe, nego žele pod svaku cijenu nanijeti štetu Rusiji. NATO je silueta i slabiji nego se želi prikazati, a SAD treba napokon voditi mirovnu politiku. Od svog osnutka jako malo vremena nisu bili u nekom ratu.

Hrvatsku trese jedna od najvećih pljački u povijesti, pljačka gotovo milijardu kuna iz INA-e. Kako se to moglo dogoditi?

Što se imamo ičemu čuditi dok HDZ upravlja državom? Njihovim aferama nema kraja. Pitanje je zapravo zašto institucije nisu reagirale još mnogo prije jer da jesu Hrvatska bi imala bolju energetsku situaciju. Nekoliko mojih kaznenih prijava, npr. za rafineriju Sisak, stoji na DORH-u.

U svojim govorima u EP često se dotičete korupcije vladajuće stranke u Hrvatskoj. Mislite li da vaše kolege mogu razumjeti koliki je razmjer organiziranog kriminala u Hrvatskoj?

Sve više razumiju zbog našeg velikog napora. Razumjeli su kada je na Malti ubijena novinarka Galzia, razumjeli su i kada je po nalogu EPPO-a uhićen bugarski premijer Bojko Borisov. Razumiju i korupciju Gabrijele Žalac i Tomislava Tolušića.

Ipak, oni koje vode Europsku uniju, spremni su i dalje ne samo tolerirati sve što javnosti nije vidljivo, već i prikrivati. Jer im takve strukture, bez obzira na korupciju, odgovaraju. Rade po njihovim nalozima, pretvaraju zemlje u njihove ekonomske i političke kolonije i ukidaju svaki suverenitet država članica.

Malo više od pola mandata u Europskom parlamentu je iza Vas? Biste li i nakon ovog mandata željeli nastaviti u EP ili imate neke druge političke planove?

Želim raditi u Hrvatskoj. Na Europsku uniju ne treba mnogo računati. U Europi vlada velika nesloga i ona se nalazi u procesu dezintegracije. U Bruxellesu sam potvrdio ono što sam i znao te vjerujem da ću otići kao još veći euroskeptik.

Znači li to da se vraćate u hrvatsku politiku?

Nisam nikad ni otišao, samo što hrvatski mediji nemaju nažalost kapacitet pratiti rad zastupnika u Europskom parlamentu, iako se tamo donose apsolutno sve važne odluke. U Hrvatskom saboru sjede ljudi koji, mogu slobodno reći, laju na mjesec jer ne žele to mijenjati. Svađaju se oko stvari koje su u Bruxellesu već odlučene i zaista je tužno gledati scene koje podsjećaju na poznatu uzrečicu – psi laju, karavane prolaze.

Oporba nema nikakvu snagu i najvažnije je za 2024. stvoriti platformu koja će preuzeti vlast i urediti državu.

Radite li na tome?

Apsolutno.

S Mislavom Kolakušićem, Vašim kolegom u Europskom parlamentu?

Da.

"The sole liability for the opinions stated rests with the author. These opinions do not necessarily reflect the opinions of the European Parliament."