Čarobna nevidljiva poveznica Gorana Karana i novozelandske skupine The Shades

Novi Zeland nije baš jako blizu Hrvatske. Ali postoji nešto na svijetu što spaja usprkos svim kilometrima i daljinama - univerzalan jezik glazbe. Pjesma Gorana Karana "Ima jedno svjetlo" plod je međunarodne suradnje s novozelandskom vokalnom skupinom The Shades, kvartetom što ga od 2015. čine četiri pjevača: Taka Vuni, Samson Setu, Ipu Laga’aia i Manase Latu, koji su se školovali u Londonu na Royal Music Academy i dobili poziv u njujoršku Metropolitan Operu.

Pogledajte spot na YouTubeu: https://www.youtube.com/watch?v=-cqJccaL2EE

Veliku ulogu u ostvarenju suradnje imali su Hrvatsko kulturno društvo i Folklorni ansambl "Kralj Tomislav" iz Aucklanda na Novom Zelandu, i njihov voditelj Goran Kačurov.

Kako je to kad tvoju pjesmu na hrvatskom jeziku pjevaju pripadnici novozelandske kulture, otkrio nam je Goran:

Upoznali smo se i povezali zahvaljujući Tanji Rau, urednici emisije "Glas Hrvatske" Hrvatskog radija, koja je napravila odličan prilog o njihovoj obradi pjesme "Kuća naše pisme", koju je Goran Kačurov prenio The Shadesima te im tako približio hrvatsku glazbenu kulturu i uvježbao ih pjevati na hrvatskom jeziku. Tad su me oduševili svojim glasovima i želio sam nastaviti suradnju, ali ovaj put s originalnim djelom, kojem bismo zajedno dali pravo lice. Nikša Bratoš napravio je vrlo diskretan aranžman i vrhunsku produkciju, tako da je ostavio puno prostora za naše glasove koji su doveli do sretnog spoja.

Nježna i emotivna "Ima jedno svjetlo" zaista je posebna, ističe Goran:

To je jedna netipična pjesma, oplemenjena glazbenim talentima, kulturom i srcima Samsona, Ipua, Take i Manasea, četvorice zadivljujućih umjetnika, koje je Goran Kačurov svojim izvanrednim vokalnim aranžmanom utkao u pjesmu na bajkovit način.

A Goran Kačurov opisao nam je što za njega znači "Ima jedno svjetlo":

Želio bih zahvaliti Goranu Karanu za predivnu pjesmu "Ima jedno svjetlo". Bio sam zbilja dirnut i ganut jer ju je posvetio djevojčici koja je nastradala u razornom potresu u Zagrebu. U toj sam pjesmi vidio i osjetio i sve rane mog rodnog grada i težinu vlastite nemoći da u tom trenutku budem tamo gdje pripadam, s onima kojima pripadam.

The Shadesima ova nesvakidašnja glazbena suradnja ima posebno mjesto u srcima. Ipu Laga’aia rekao je da im je na početku bilo teško izgovarati hrvatski, ali da su uz pomoć Gorana Kačurova, tj. ujaka Gorana, kako ga od milja zovu, uspješno savladali jezične barijere. Osobito ih je dirnula priča oko pjesme, posveta, značenje. Manase Latu dodaje: "Iako ne govorimo hrvatski i ne razumijemo ga u potpunosti, glazba i tekst jednostavno obaraju svojom inspirativnošću. Ovo je za nas prekrasno putovanje kroz pjesmu, emocije, Hrvatsku." Samson Setu pak ističe da iako imamo kulturoloških sličnosti i jezik nas razdvaja, glazba je ta koja nas spaja. Taka Vuni smatra da su ljudske vrijednosti, ljubav prema glazbi i hrani, kao i gostoprimstvo, ono što nas povezuje. Osim što The Shadesi hvale našu orahovicu, svi skupa prepuni su zahvalnosti na ovoj suradnji, jako cijene to što su dobili priliku uživati u hrvatskim čarima i raduju se onome što budućnost donosi, a osobito dolasku u Hrvatsku.

S obzirom na zdravstvene okolnosti i udaljenost, The Shadesi su spot snimali na Novom Zelandu, a Goran u Hrvatskoj. Konačni su kadrovi čarobni:

Uz pomoć gospodina Paula Sumicha formirala se izvrsna dobrovoljna ekipa koja se svim srcem zauzela za to da pjesma zasvijetli iznutra. Plaža Karekare smještena na zapadnoj strani Sjevernog otoka bila je lokacija za snimanje. To prekrasno mjesto otkrio nam je i puno pomogao gospodin Tui Kennar, hrvatski zet. Videomaterijali su oduzeli dah i redatelju Željku Petrešu i meni pa je tim veći izazov bio oslikati pjesmu povezivanjem dvaju dalekih mjesta u jedinstvenu priču.

A hrvatski kadrovi snimljeni su na manje poznatom biseru naše prirode, u špilji Vranjača:

Željko Petreš i ja otišli smo u zaštićeno prirodno područje špilje, u splitsko zaleđe, na sjevernu stranu planine Mosor. Lokalitet se nalazi na imanju obitelji Punda, a početkom dvadesetog stoljeća otkrio ju je Stipe Punda. U suradnji s Markom i Vladom Pundom, ljudima koji svakodnevno brinu o ovome prekrasnom tisućljetnom čudu, proveli smo nezaboravno poslijepodne i ostvarili nevjerojatne snimke. Tijekom snimanja veliku smo pozornost i brigu posvetili tome da što manje utječemo na špilju i sve njezine stanovnike.

Ovo je velik i važan korak za Gorana Karana pa stoga ne čudi što svojim zahvalama poziva na uživanje u ovoj glazbenoj hrvatsko-novozelandskoj čaroliji

Želio bih zahvaliti obitelji Kačurov - malenoj Zari koja nam je bila glumica u spotu i koja je, pod dobronamjernim okom majke Sanje, izgledala baš kao anđeo. Tu su za nas bili i Sophia Aroha Nada, Vito i Bono Kačurov, kao i Pero Finc. U ostvarivanju ovog snimanja puno su nam pomogli Domagoj Lažeta i Stjepan Mektić, iz javne ustanove More i krš, koji su nam dali suglasnost za snimanje. Konačan spoj video materijala i tonskog zapisa je čaroban. Hvala svima koji su učinili da pjesmom spojimo ono najbolje od nas!

Na kraju, pjesmu posvećujem Anamariji, djevojčici iz Klaićeve.

Mirno spavaj dušo mala ...