Zlatne ribice u akvariju jedna su priča u kojoj uživaju njihovi vlasnici i oni koji ih vide razigrane u vodi, a zlatne ribice bačene u ribnjake, rijeke i jezera nešto sasvim drugo, nimalo očekivano ni atraktivno. O tome svjedoče iskustva iz SAD-a, ali i drugdje po svijetu, pa i u Hrvatskoj.
Tako su vlasti u Minnesoti, kako piše Guardian, apelirale na vlasnike akvarija da prestanu puštati svoje kućne ribice u vodotoke, a sve nakon što je iz lokalnog jezera izvučeno nekoliko ogromnih zlatnih ribica.
Dužnosnici u Burnsvilleu, oko 15 kilometara južno od Minneapolisa, izjavili su kako puštene zlatne ribice mogu narasti do nekoliko puta veće veličine u odnsu na svoju normalnu te izazvati pustoš na autohtonim vrstama.
"Molim vas, ne puštajte svoje zlatne ribice u ribnjake i jezera! One rastu veće nego što mislite i uzrokuju lošu kvalitetu vode, ugrožavajući donje sedimente i biljke" objavili su na Twitteru.
U tekstu je navedeno i kako su prošlog studenog službenici u obližnjem okrugu Carver uklonili iz lokalnih voda čak 50.000 zlatnih ribica. Paul Moline iz tamošnje vodoprivrede izjavio je kako su zlatne ribice "nedovoljno proučavana vrsta" s "velikim potencijalom da negativno utječu na kakvoću vode jezera".
Nisu bezopasne
Poput šarana kojoj porodici pripadaju, zlatne se ribice mogu lako reproducirati i preživjeti s malo kisika tijekom zime u Minnesoti.
"Nekoliko zlatnih ribica nekima se može činiti kao bezopasan dodatak lokalnom vodotoku - ali nisu", upozorio je odjel za prirodne resurse Minnesote.
Uništavanje okoliša koje uzrokuju pušteni ljubimci iz kućnih akvarija nije nažalost novost. Zabilježen je slučaj jedne vrste porijeklom iz Tihog oceana, ali za koju se vjeruje da su ih vlasnici s Floride pustili nakon uragana Andrewa 1982. godine, koja je uništila na desetke karipskih vrsta.
O zlatnim ribicama nije se toliko govorilo kao o drugim invazivnim vrstama, ali upozorenja su izdana i u državi Virginia i Washingtonu te Australiji i Kanadi.
Scientific American izvijestio je 2013. godine da su istraživači u jezeru Tahoe našli zlatnu ribicu dugu gotovo 1,5 stopa i tešku 4,2 lb. Jedan izvještaj o trgovini akvarijima u Kaliforniji pokazao je kako je globalno ta prodaja doprinijela trećini najgorih vodenih i invazivnih vrsta na svijetu.
Nakon što je jedan ribič ulovio 16-inčnu zlatnu ribicu, dužnosnici u Virginiji upozorili su nedavno kako vlasnici kućnih ljubimaca nikada ne smiju puštati svoje vodene organizme u divljinu.
Troškovi sanacije plovnih putova u koje su puštene zlatne ribice znatni su. Tako je, kako je navedeno, okrug Carver u Minnesoti potpisao ugovor vrijedan 88.000 dolara s konzultantskom tvrtkom za proučavanje načina iskorjenjivanja njihove populacije.
Washington Post izvijestio je da su dužnosnici države Washington u 2018. godini rekli da će potrošiti 150.000 dolara na sanaciju jezera u blizini Spokanea. U kanadskoj Alberti, stručnjak za invazivne vrste nazvao je problem zlatne ribice "zastrašujućim". Procjenjuje se da se svake godine uzgaja čak 200 milijuna zlatnih ribica.
Pet uzroka promjena
Invazivne strane vrste jedan su od pet uzroka promjena u prirodi, uz promjene u korištenju tla i mora, izravno iskorištavanje organizama, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste. Na njih su upozorili u zastupnici Europskog parlamenta kad su u lipnju usvojili rezoluciju „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: vraćanje prirode u naše živote” kojom se nastoje zaustaviti i preokrenuti trenutačni trendovi smanjenja bioraznolikosti u Europi i šire u svijetu.
Inače, strane vrste su one koje su unesene izvan svog prirodnog područja rasprostranjenosti izravnim ili neizravnim posredovanjem čovjeka. Kad ta strana vrsta u novom području ugrožava ili štetno utječe na autohtone vrste ili ugrožava zdravlje ljudi i gospodarstvo, riječ je o invazivnoj stranoj vrsti.
Kako je nedavno objavilo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja na popisu stranih vrsta za Europu trenutno se nalazi preko 12.000 stranih vrsta, a prema procjenama 10 do 15 posto od tog broja su invazivne strane vrste. U prirodi Hrvatske trenutno je zabilježeno nešto više od 900 stranih vrsta, uključujući oko 650 biljnih i oko 250 životinjskih vrsta.
Zlatna ribica jedan je od najranijih primjera unosa stranih vrsta, još prije nekoliko stoljeća unesena je iz Azije u mnoge zemlje kao ukras.
Ima ih diljem Europre
Kako je navedeno u jednom pregledu stranih vrsta slatkovodnih riba koje je 2019. izdalo tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Udruga Hyla, u najmanje 29 europskih zemalja zabilježene su održive populacije zlatne ribice u prirodi, a u Hrvatskoj je prisutna i u dunavskom i u jadranskom slijevu. U našoj zemlji evidentirano je inače 25 stranih vrsta slatkovodnih riba, od kojih su neke invazivne kao i zlatna ribica.
U Europi se prvi put spominje u Portugalu (1611. godine), zatim u Engleskoj (1691. godine) i Francuskoj (1755. godine). Pretpostavlja se da je u Hrvatsku unesena istovremeno kad i u ostatak Europe, a do 1900-ih godina već je bila prisutna u mnogim prirodnim staništima, navedeno je u tom pregledu.
Glavni je razlog unosa zlatne ribice u zemlje diljem svijeta akvaristika. U početku se unosila u vanjske ukrasne ribnjake iz kojih je lako mogla dospjeti u prirodna staništa.
Divlji oblik zlatne ribice hranjenjem vodenim biljem i kopanjem po dnu mijenjaju izgled staništa i povećavaju zamućenost vode, što doprinosi smanjenju brojnosti zavičajnih vrsta u takvim staništima. Osim biljem, hrane se i vodozemcima, kolutićavcima, mekušcima, rakovima i kukcima. Prijenosnici su raznih patogena, od čega i nekih zoonoza. Prema rezultatima FISK analize provedene za Hrvatsku, zlatna ribica je procijenjena kao umjereno do visoko rizična invazivna vrsta, navedeno je između ostaloga u spomenutom pregledu čiji autori su Tanja Mihinjač, Ivana Sučić, Ivan Špelić, Matej Vucić i Ana Ješovnik.
Najčešća zabilježena duljina tijela zlatne ribice je 10-22 cm, a najveća 48 cm. Najveća zabilježena starost je 41 godina.
