Britanska vlada planira ublažiti regulacije za kemijske prozvode koji ulaze u zemlju, a struka strahuje da bi to mogao biti prvi korak nakon Brexita prema slabijoj kontroli potencijalno otrovnih tvari i proizvoda koji ulaze u Veliku Britaniju.

Prijedlozi objavljeni prošlog tjedna, bez ikakve pompe, na vladinoj web stranici nude uvid u moguća nova pravila za nacionalnu regulaciju kemikalija. Prijedlozi najavljuju promijenu načina na koji se postupa s kemijskim spojevima, a koji prema europskim standardima sadrže potencijalne toksine i karcinogene tvari, kao i kemikalije koje dugo ostaju u okolišu.

Prema zakonu EU-a, određene kemikalije su službeno identificirane i javno navedene kao potencijalno štetne, a na vlastima država članica je da ih analiziraju i odlučuju hoće li ih zabraniti ili dopustiti njihovu upotrebu u određenim okolnostima. Tvrtke moraju obavijestiti regulatore i njihove lance opskrbe kada rade s proizvodima koji sadrže te kemikalije.

Prema prijedlozima britanske vlade, tvrtke ne bi više bile obvezne dostavljati informacije o određenim spojevima, no to će moći ako se same na to odluče. Tako bi se i u laboratorijima analizirao manji broj kemikalija i proizvoda.

-Ako se oslanjamo samo na dobrovoljno davanje podataka od strane tvrtki, gotovo je sigurno da će opasne i neprovjerene kemikalije i tvari proći kroz pukotine. Velika Britanija je mogla napraviti razumne aranžmane za smanjenje troškova za industriju i zaštitu javnog zdravlja. Ipak, vlada se sama stjerala u kut. Ovo je vrlo zabrinjavajući znak za budućnost regulative kemikalija u Velikoj Britaniji- smatra Zoe Avison, politička analitičarka u thinktanku Green Alliance.

I drugi stručnjaci su za Guardian izjavili kako su zabrinuti da će vladin potez sustav omogućiti potencijalno otrovnim i kancerogenim kemikalijama da nesmetano pređe granice.

Cilj je zakonodavstva EU-a o kemikalijama i pesticidima zaštititi zdravlje ljudi i okoliš te spriječiti trgovinske prepreke. Ono sadrži propise o stavljanju na tržište i upotrebi posebnih kategorija kemijskih proizvoda, skup usklađenih ograničenja za stavljanje na tržište i upotrebu posebnih opasnih tvari i pripravaka te propise o teškim nesrećama i izvozu opasnih tvari. Najvažnije postignuće na razini EU-a predstavlja Uredba REACH kojom se uređuje registracija, evaluacija i autorizacija opasnih tvari te ograničenja koja se na njih primjenjuju.

Europski parlament odigrao je ključnu ulogu u nastanku Uredbe REACH. U prvom čitanju osigurao je uvođenje određenih odredbi, uvevši u poglavlju o registraciji ciljani pristup glede zahtjeva za podatke o postojećim tvarima koje se proizvode u manjim količinama (1–10 tona) te načelo „jedna tvar, jedna registracija” kojim bi se trebali smanjiti troškovi tako da se pod posebnim uvjetima omoguće izuzeća. Kako bi se testiranje na životinjama što više ograničilo, Parlament je za poduzeća uveo obvezu da ustupe podatke dobivene testiranjima na životinjama (u zamjenu za razumnu naknadu), čime se izbjegava potreba za udvostručavanjem laboratorijskih ispitivanja. Kad je riječ o poglavlju o autorizaciji, Parlament je podržao odlučniji pristup u sklopu kojeg se tvari koje izazivaju veliku zabrinutost mogu odobriti samo ako ne postoje prikladne alternative ili tehnologije.