Nedavno je doc. dr.sc. Ante Mandić sa Katedre za turizam i gospodarstvo Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu na redovnim izborima izabran u Izvršni odbor IUCN-ove Svjetske komisije za zaštićena područja.

IUCN – Međunarodni savez za zaštitu prirode okuplja više od 1400 članova, vlada i nevladinih organizacija, iz više od 160 zemalja, a njegovom radu doprinosi i 18.000 stručnjaka iz cijeloga svijeta.

Ta Svjetska komisija obuhvaća nekoliko specijalističkih grupa, kroz koje znanstvenici interdisciplinarnim pristupom sagledavaju problematiku zaštićenih ekosustava, pokušavaju riješiti različite izazove, te u konačnici uspostaviti ravnotežu između zadovoljenja potreba ljudi sa očuvanjem resursa. Jedna od ključnih grupa se bavi izazovima koje donosi razvoj turizma u zaštićenim prirodnim područjima, a u njoj je dr. Mandić izabran za koordinatora razvoja znanja u trogodišnjem mandatu.

Koja je Vaša uloga u Izvršnom odboru IUCN-ove Svjetske komisije za zaštićena područja?

- Moje aktivnosti su usko povezane uz novu strategiju Komisije i Specijalističke grupe za turizam u zaštićenim prirodnim područjima, a odnose se na identificiranje nedostataka u postojećim spoznajama (znanju) o ključnim izazovima s kojima se susreću svjetska zaštićena prirodna područja u kontekstu razvoja turizma, pružanja rekreativnih mogućnosti i oblikovanja održivih turističkih doživljaja, te rješavanje tih nedostataka kroz znanstveno publiciranje.

Primjerice, u 2022.godini planiramo organizaciju jednog posebnog izdanja međunarodnog znanstvenog časopisa, te znanstvenu knjigu u izdanju međunarodno priznatog znanstvenog izdavača na teme koje smo prepoznali kao ključne kroz nedavno usvojenu Rezoluciju 130, u sklopu World Conservation Congress-a održanog u rujnu u Marseilleu (Francuska). Osim toga tu je i organizacija i realizacija niza webinara, te suradnja s relevantnim organizacijama EU-a, UNESCO-a te UNWTO-a s kojima grupa već uspješno surađuje.

Najjednostavnije govoreći, kao voditelja razvoja znanja, od mene se očekuje da surađujem sa drugima, imam sposobnost prepoznati koja nam znanja nedostaju da bismo uspješnije upravljali razvojem turizma u zaštićenom prirodnim područjima na globalnoj razini, te organiziram način na koji ćemo doći do tih znanja, odnosno prenijeti ih onima koji ih trebaju.

A koja je zadaća Izvršnog odbora?

- Odbor je upravljačko tijelo koje upravlja procesima, koordinira članovima i aktivnostima. Primjerice, Specijalistička grupa za turizam u zaštićenom prirodnim područjima je krajem 2021.godine imala preko 1000 članova iz cijeloga svijeta. Velika je razlika primjerice između potreba koje imaju članovi iz Europe, u odnosu na Afriku ili Aziju. Stoga je zadatak odbora da pronađe način kako će osigurati svima da kroz rad grupe mogu ostvariti određene koristi, jer u konačnici krajnju korist ostvarujemo svi, kroz održivije upravljanje i otpornije zaštićene ekosustave.

Park Prirode Medvednica/ ilustracija

Matija Djanjesic/Cropix

Kakav je utjecaj turizma na održivost zaštićenih područja? Kakvo je u tom pogledu iskustvo iz ovog vremena pandemije?

- Razvoj turizma u zaštićenim prirodnim područjima, kao i u svim ostalim destinacijama, rezultira pozitivnim i negativnim učincima. Kakav će biti konačni saldo, primarno ovisi o efikasnosti upravljanja zaštićenim prirodnim područjem i razvojem turizma, odnosno oblikovanju rekreativnih aktivnosti u zaštićenom području. Danas na globalnoj razini možemo primjetiti usporeni rast efikasnosti upravljanja zaštićenom područjima, ali istovremeno i ubrzani rast potražnje za putovanjem u takve destinacije.

Boravak u prirodi je idealan način rješavanja stresa koji je rezultat kako trenutne pandemije, tako i stila života. Jedan znanstveni rad objavljen u časopisu Nature pokazao je da se boravak od 120 minuta tjedno u prirodi vezuje sa poboljšanjem ljudskog zdravlja i blagostanja, dok je primjerice drugi rad objavljen u istom časopisu procijenio da je ekonomska korist koja proizlazi iz unaprjeđenja zdravlja (ušteda u zdravstvu) zbog boravka u zaštićenom prirodnim područjima višestruko veća od globalnog prihoda koji se ostvaruje putem turizma u istima ili alocira za upravljanje zaštićenim prirodnim područjima.

Kad govorimo o učincima pandemije, može se zaključiti da je dodatno apostrofirala ulogu održivog razvoja (međunarodnog) turizma u financiranju zaštićenih prirodnih područja, a time i očuvanju ekosustava te razvoju lokalnih ili domorodačkih zajednica.

Dakle, iz oba navedena primjera nam je jasno da je simbiozu između ljudi (turizma) i zaštićenih prirodnih područja gotovo nemoguće i nepotrebno pokušati raskinuti. Potrebno je pronaći model upravljanja koji će biti optimalan, efikasan, te omogućiti kontrolu i upravljanje učincima ljudskih aktivnosti unutar ovih ekosustava.

Park prirode Papuk, Park suma Jankovac/ ilustracija

Zeljko Grgic/Cropix

Europski parlament je u studenom 2019. proglasio klimatsku i ekološku krizu u Europi i svijetu. Poslije je donesen europski zeleni plan kroz koji EU želi postići klimatsku neutralnost do 2050. godine, a jedan od njegovih važnih dijelova je i Strategija o bioraznolikosti do 2030. - Vraćanje prirode u naše živote. Što se iz perspektive borbe s klimatskim promjenama i zaštitom okoliša čini ili može učiniti kad je riječ o turizmu?

- Znanstvena rasprava o utjecaju klimatskih promjena na turizam se zahuktala posljednjih nekoliko godina. Cijelom procesu sazrijevanja svijesti o učincima, te potrebi za mjerama prilagodbe i ublažavanja doprinosi nedavna ratifikacija Deklaracije u Glasgowu, nazvana "Glasgow Declaration for Climate Action in Tourism".

Ovom deklaracijom se u suštini prepoznaje potreba za posebnim planom aktivnosti u turizmu, koji će uključivati specifične mjere usmjerene na ograničavanje emisija, regeneraciju te financiranje. Pohvalno je što je deklaraciju u startu podržalo preko 300 vodećih dionika u području globalnog turizma koji su se obvezali u narednih 12 mjeseci ispuniti određeni plan, međutim sasvim je jasno da je potreban snažniji pokret na globalnoj razini kako bi se napravio značajniji pomak na razini djelatnosti.

To bi podrazumijevalo implementaciju konkretnih mjera, jačanje kapaciteta i razvoj svijesti na destinacijskoj razini o potrebi za zaokretom i kako ga postići, te konkretan društveni pokret, odnosno poticanje promjena na razini samog čovjeka u vidu jačanja pro-okolišnog ponašanja.

Što je u tom pogledu najvažnije kad se imaju u vidu zaštićena područja?

- Upravljanje turizmom u zaštićenim prirodnim područjima je sastavni dio općeg upravljanja istima, stoga će biti usklađeno s izazovima koje donose klimatske promjene u onoj mjeri u kojoj je usklađen primjerice opći plan upravljanja. Potrebno je istaknuti da zaštićena prirodna područja imaju izrazito značajnu ulogu u suočavanju s klimatskim promjenama, pri čemu ih IUCN-ova Svjetska komisija proklamira kao "prirodna rješenja".

Učinci klimatskih promjena na zaštićena prirodna područja, a samim tim i na rekreativne aktivnosti koje se u njima odvijaju dokumentirani su širom svijeta, često se razlikuju s obzirom na regiju i ogledaju u vidu fragmentacije i gubitka staništa, zagađenja, širenja invazivnih vrsta i sl.

Odgovore na izazove koji dolaze s klimatskim promjenama promatramo u vidu mjera usmjerenih na ublažavanje učinaka i prilagodbu. Ublažavanje se primarno odnosi na upravljanje usmjereno na reduciranje aktivnosti koje doprinose emisijama stakleničkih plinova, ili jačanje kapaciteta ekosustava da ih eliminira iz atmosfere i uskladišti u biomasi i tlu, čime zaštićena područja postaju svojevrsna "skladišta" ugljika. Prilagodba se odnosi na promjenu ili prilagodbu ljudi, društvenog sustava ili prirodnog sustava promjenama.

Kakve mogu biti mjere prilagodbe?

- Mjere prilagodbe u zaštićenim područjima mogu biti proaktivne i fokusirane na očekivane buduće učinke ili reaktivne, u vidu odgovora na nešto što se trenutno događa. Zbog neizvjesnosti koja se vezuje uz učinke klimatskih promjena, preporuka je IUCN-a identificirati potencijalne opcije prilagodbe budućim uvjetima planiranjem različitih scenarija.

U praksi mjere koje su usmjerene na ublažavanje i prilagodbu zaštićenih područja klimatskim promjenama vrlo često je jako teško odvojiti jedne od drugih. U konačnici, u literaturi u području klimatskih promjena koristi se pojam "ecosystem-based adaptation", koji u suštini odražava širok spektar aktivnosti usmjerenih na upravljanje ekosustavom kako bi se povećala njegova rezilijentnost, te reducirala osjetljivost ljudi i okoliša na klimatske promjene.

Dr.sc. Ante Mandić

Jakov Prkic/Cropix

Koji su najvažniji ciljevi IUCN-ove Svjetske komisije u narednom razdoblju?

- U razdoblju 2017.- 2020. Komisija se fokusirala na jačanje efikasnosti upravljanja zaštićenim prirodnim područjima, razvoj svijesti o zaštićenim područjima kao prirodnim rješenjima za globalne izazove poput klimatskih promjena, jačanje podrške zaštićenim područjima, inspiriranje ljudi da iskuse i cijene vrijednosti prirode, te podizanje standarda upravljanja zaštićenim područjima globalno. Trenutno je u procesu izrada nove strategije za naredno plansko razdoblje, međutim izvjesno je da će neki od ciljeva eventualno biti blago redefinirati te zadržani jer su i dalje više nego aktualni.