“Morske luke su, uz morsko brodarstvo, fundamentalni akceleratori gospodarskog razvoja svjetske ekonomije. Navedenu tezu potvrđuje činjenica da se više od četiri petine svjetske robne razmjene odvija morem, a upravo svaka pojedina aktivnost prekrcaja, manipulacije i obrtaja tog istog tereta počinje i završava u morskim lukama. Tomu u prilog ide i podatak da je ekonomski indeks svjetske prekomorske trgovine u korelaciji s najrelevantnijim indeksima svjetskog gospodarstva, točnije svjetske trgovine, svjetskog BDP-a i indeksa industrijske proizvodnje zemalja OPEC-a.

Stoga nije iznenađujuće što su pomorski promet i morske luke doživjele značajnu tranziciju i reorganizaciju u svim aspektima djelovanja, tehničkim, ekonomskim, organizacijskim, upravljačkim, ali i regulatornim unazad nekoliko posljednjih desetljeća, potvrđujući predominaciju vodećih entiteta svjetskog gospodarstva”.

Tim riječima u priču o morskim lukama i njihovoj zelenoj tranziciji uvodi nas doc.dr.sc. Luka Vukić, voditelj studija pomorskog menadžmenta na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Zanimalo nas je kakva je situacija u morskim lukama na putu koji je Europska unija zacrtala kako bi do 2050. postala klimatski neutralna. Transformiraju li se morske luke i što je sa hrvatskima u smanjivanju emisija stakleničkih plinova i korištenju obnovljivih izvora energije, neka su od aktualnih pitanja.

-Kolosalne promjene izazvane epidemijom virusa COVID-19 analogno su implicirale opadanje gospodarske aktivnosti u svim djelatnostima svjetske ekonomije tijekom 2020. godine, ali i impresivan oporavak velikih svjetskih sila, koje u ovom trenutku bilježe rekordne razine aktivnosti gdje se kao rezultat nameće visoki intenzitet prijevoza robe i lučkih operacija u svim tržišnim fragmentima. Te promjene idu u prilog morskim lukama koje se od tradicionalnog poimanja luke, transformiraju u neizostavne subjekte logističkih lanaca s tendencijom daljnjeg razvoja usmjerenog k modelu upravljanja lukama kao profitnim centrima, stvarajući dodatne vrijednosti i poslujući sukladno suvremenim trendovima zelene i digitalne revolucije – kazuje dr. Vukić.

Dodaje kako se uloga i važnost luke očituje u činjenici da su morske luke najvažnije karike u logističko-distributivnom lancu robne razmjene te svojevrsni katalizatori društveno-ekonomskog razvoja, odnosno gospodarskih i negospodarskih djelatnosti u okruženju. Korespondiraju, kaže, s poslovnim okruženjem stvarajući lanac vrijednosti te doprinose stvaranju uravnoteženog, održivog gospodarstva.

- Poslovanje morskih luka zavisi o brojnim čimbenicima relevantnim za ulogu i razvoj luke koji u posljednje vrijeme doživljavaju svojevrsnu preobrazbu, gdje konvencionalni geografski ili teritorijalni položaj kao faktor uspjeha postaje sve više marginalan, dok se tehnička i organizacijska komponenta temeljena na ekonomičnim i racionalnim zahtjevima suvremenog poslovanja nameće kao presudni konkurentski kriterij. Brodarske kompanije kao dionici pomorskog gospodarstva nositelji su pomorsko-prijevozne usluge, a svojim itinerarima direktno uvjetuju razvoj odabranih luka na robnim tokovima koje opslužuju, protežirajući luke s visokom razinom efikasnosti i produktivnosti, ali i luke čiji razvoj korespondira s održivom razvojem i recentnim trendovima ekološke osviještenosti – pojašnjava dr. Vukić.

Također ističe kako digitalizacija poslovanja i uvođenje zelenih tehnologija predstavljaju buduće razvojne inicijative lučkog poslovanja s ciljem dekarbonizacije i dostizanja klimatske neutralnosti, ali i povećanja korištenja novih tehnologija kako bi se eliminiralo zagušenje, dodatno onečišćenje i pridonijelo racionalizaciji vremena i troškova redovitih operacija u organizaciji transportnih procesa.

-Koncepti zelene luke (engl. Green port) ili ekološki osviještene luke (engl. Ecoport) proaktivne su inicijative inkorporiranja društveno odgovornog poslovanja te posebice energetske učinkovitosti i zaštite okoliša kao koncepta budućeg razvoja luka na svim razinama odlučivanja, od kojih je potonja glavna ekološka inicijativa europskog lučkog sektora – naglašava Luka Vukić.

Pojašnjava i kako je pomorski promet odgovoran za 2,5 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, dok emisije u brodarstvu sudjeluju s oko 13 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova u Europskoj uniji iz djelatnosti prometa.

- Stoga i ne čudi da su ekološke inicijative na razini EU i ključnih institucija, od Komisije do Parlamenta, prvenstveno usredotočene na reduciranje i otklanjanje emisija štetnih rezidualnih plinova iz sektora brodarstva, s osobitim fokusom na ograničenje emisija ugljičnog dioksida (CO2), a implikacije istih se reflektiraju na morske luke stvarajući koncept dugoročne strategije za održivi i okolišno prihvatljiv razvoj lučkog poslovanja, infrastrukture i filozofije.
Shodno tome, razvidno je da inicijativa zelene i ekološki prihvatljive zelene luke nije isključivo predmet tehničke transformacije lučkih kapaciteta, već posebice bihevioralne, ali i operativne sfere djelovanja, stvaranja svijesti i odgovornog poslovanja kojima se, osim udovoljavanja zahtjevima okoliša simultano povećavaju ekonomski interesi luka te socijalna stabilnost šire društvene zajednice – naglašava dr. Vukić.

Dodaje kako je Europska komisija još 2011. godine usvojila Bijelu knjigu o prometu, s ciljem održive mobilnosti kojom se teži reduciranju emisija CO2 u pomorskom prometu za 40 posto (do čak 50 posto) do 2050. godine u usporedbi s razinama onečišćenja iz 2005 godine. Na tom je tragu 2015. godine Europski parlament donio uredbu o točnom praćenju emisija ugljikova dioksida u pomorskom prometu, uz obvezu o izvješćivanju i njihovoj verifikaciji, za brodove (teže od 5.000 bruto tona) koji dolaze, odlaze ili se nalaze u lukama pod nadležnošću države članice radi promicanja učinkovitog smanjenja CO2.

- Time je započela politika „ekološke revolucije“ u pomorskom sektoru stremeći ka krajnjem neutraliziranju emisija CO2 i povećanju energetske učinkovitosti, a koja se nastavila donošenjem strateških i planskih dokumenata, od kojih se izdvaja odluka Međunarodne pomorske organizacije (IMO). Ona je 2018. godine usvojila inicijalnu strategiju za reduciranje emisija iz stakleničkih plinova za najmanje 50 posto do 2050. godine u usporedbi s razinama iz 2008. godine, a usvajanjem Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama te dugoročnom strategijom EU se obvezala se na smanjenje emisija za najmanje 55 posto do 2030. Time se na svjetskoj razini u morskom brodarstvu i lučkom biznisu stvara nova paradigma konkurentnosti koja se očituje u tendenciji razvoja klimatsko neutralne uslužne djelatnosti temeljene na zelenim tehnologijama uvažavajući zahtjeve okoliša i socijalne održivosti – kazuje dr. Vukić.

Naš sugovornik također naglašava kako su recentne ekološke inicijative prilika za hrvatske morske luke u razvojnom procesu dimenzioniranja održive i učinkovite prometne usluge, iskorištavajući dostupnu resursnu osnovu i razvojni potencijal korištenjem tehničkih i tehnoloških dostignuća temeljenih na održivim izvorima energije, ali i lučke usluge koja će u domeni poslovnog odlučivanja vrjednovati njihovo korištenje i time doprinijeti tendenciji približavanja klimatskoj neutralnosti u pomorskoj djelatnosti.

- Intenzitet razvoja morske luke inicijalno je u ovisnosti o gospodarskoj aktivnosti zaleđa luke i razvijenosti pročelja, stupnju razvoja kopnene infrastrukture i lučke mehanizacije te u posljednje vrijeme, sve većoj involviranosti privatnih entiteta u upravljačkim strukturama koji u lučki biznis ulaze kao operateri terminala s razvijenim sustavom „know-how-a“ i mrežom komitenata te samim time utječu na snažno privlačenje tereta i cjelokupni razvoj prometnog pravca. Nacionalne luke su, nažalost, propustile priliku kapitalizirati vlastite potencijale, poslovne prilike i povoljno okruženje zbog različitih internih i eksternih faktora u prijašnjim razdobljima te se buduća perspektiva u jačanju konkurentnosti i pozicioniranju na tržištu nameće isključivo implementacijom održivosti i koncepta ekološki osviještene luke s egzaktnim strateškim ciljevima usmjerenima „zelenim“ tehnologijama. – ističe dr. Vukić.

S druge strane, kako obrazlaže nadalje, lučke zemlje u tranziciji, među kojima je i hrvatski lučki sustav, trebale bi, u pravilu, svoj gospodarski razvoj lučkog poslovanja temeljiti na osnovnim sirovinama, crnoj industriji i ostalim primarnim resursima po uzoru na razvojni proces sjevernoeuropskih zemalja u prošlim desetljećima. Međutim, inicijative EU zagovaraju čiste i obnovljive izvore energije i na taj način propagiraju obvezu integriranja ekološkog koncepta u sve sfere djelovanja.

- Zelena tehnička i tehnološka rješenja uključuju procese temeljene na razvoju strateškog okvira na razini luke kao subjekta koji streme k reduciranju onečišćenja zraka, buke, mora i općenito okoliša, odgovornog gospodarenja otpadom i ostacima tereta, povećanja energetske učinkovitosti korištenjem alternativnih izvora energije i goriva, dok je u operativnom kontekstu fokus na standardizaciji i certifikaciji procesa te motiviranju ključnih dionika na korištenje zelenih tehnologija, čime se ostvaruju znatne uštede prilagodbom tarifne i poslovne politike luka. Usvajanjem ekološke politike, morske luke povećavaju svoj konkurentni položaj na tržištu, djelujući sukladno trendovima politike EU i povećanju otpornosti pred izazovom klimatskih promjena – ističe splitski pomorski stručnjak.

Također pojašnjava kako trendovi na tržištu ukazuju na fundamentalnu potrebu za uvođenjem mjernih instrumenata i opreme za kontinuirani monitoring i evaluaciju onečišćenja, a tek onda inkorporiranje mjera za unaprjeđenjem aktivnosti i suzbijanjem negativnih implikacija na društvo i okoliš.

- Ono što je svakako potrebno uzeti u obzir jest energetska tranzicija korištenja „čišćih“ goriva gdje u upotrebi prednjače LNG i gorivo s niskim udjelom sumpora (VLSFO). Treba naglasiti da su ta goriva okarakterizirana kao tranzitna fosilna goriva, dok je temeljna intencija promoviranje permanentnih rješenja, točnije upotrebe amonijaka i vodika te električne energije kao goriva budućnosti. Energetska tranzicija u lukama razvidna je u korištenju ekološki prihvatljivijih energenata lučke prekrcajne te ostale kopnene mehanizacije, uz primjenu sustava visokonaponskih kopnenih priključaka na gatovima, smanjujući time ugljični otisak i ostale emisije štetnih plinova – kazuje naš sugovornik.

Ilustrira to i podatkom kako su povećanje ekološke osviještenosti prepoznale i velike svjetske luke, kao što su luke Rotterdam, Hamburg, Göteborg ili Vancouver, u domeni modifikacije tarifne politike kojom se vrjednuje unaprjeđenje ekoloških performansi osiguravanjem popusta na lučke pristojbe temeljem pomno razrađenih kriterija.

- Tim činom i same luke sudjeluju u ostvarivanju zacrtanih ciljeva i klimatskoj neutralnosti kao krajnjem dosegu ekoloških inicijativa. Hrvatske morske luke moraju biti odlučne prihvatiti primjere dobre prakse i izgraditi reprezentativni strateški okvir koji će se zasnivati na održivom razvoju s naglaskom na snažnu ekološku tranziciju, uz kontinuitet stvaranja multiplikativnih efekata i socio-ekonomske održivosti društvene zajednice i gospodarstva. Timing je važan čimbenik konkurentnosti. Tko prije uđe u „zelenu tranziciju“ prije će se i čvršće pozicionirati na tržištu prometnih usluga u pomorskom prijevozu – zaključuje doc.dr.sc. Luka Vukić s Pomorskog fakulteta u Splitu.