Siromaštvo i prevelika ovisnost o kiši ključni su uzročnici koji stoje iza devastirajuće suše koja je ostavila gladnim desetke tisuća ljudi u južnom Madagaskaru, a ne klimatske promjene, kako se ranije vjerovalo.

Analiza, iza koje stoji dvadesetak znanstvenih instituta iz nekoliko država, nije pokazala uvjerljivu vezu s globalnim zagrijavanjem, unatoč tome što ju je ured UN-a opisao kao "prvu svjetsku krizu gladi uzrokovanu klimatskim promjenama".

U dvije uzastopne kišne sezone na južnom Madagaskaru padaline su bile 40% ispod prosjeka, što je uzrokovalo jaku sušu, neuspjehe usjeva i humanitarnu krizu. Više od 90 posto ljudi u toj regiji živi u siromaštvu, a farmeri se oslanjaju na kišne oborine svake sezone, umjesto na zalihe vode ili navodnjavanje.

Najezde skakavaca i crva jesenskih sovica dodatno su pogoršale krizu, dok su ograničenja zbog pandemije zaustavila ljude da traže posao drugdje u zemlji, kao što su to činili tijekom vremenskih nepogoda ranijih godina.

Istraživači su procijenili utjecaj globalnog zagrijavanja na sušu na Madagaskaru koristeći vremenske zapise, klimatske projekcije i računalne modele. To im je omogućilo da usporede vjerojatnost ovakvog događaja u današnjem svijetu, s vjerojatnošću da se on dogodi u eri gdje nije došlo do globalnog zagrijavanja uzrokovano ljudskim djelovanjem.

Otkrili su da je količina oborina u regiji vrlo varijabilna i da je globalno zagrijavanje moglo tek malo povećati vjerojatnost suše, ali učinak nije bio statistički značajan.

Kako bi se zaštitili izvori vode za budućnost, Europski parlament odobrio je 13. svibnja 2019. nova pravila za ponovnu uporabu vode u poljoprivredi. Novim pravilima želi se potaknuti korištenje reciklirane vode za navodnjavanje u poljoprivredi, jer taj sektor troši gotovo polovicu sve vode godišnje u EU-u. Veće ponovno korištenje vode u poljoprivredi smanjilo bi pritisak na izvore za oko pet posto godišnje. Kako bi se zaštitili usjevi, nova pravila uključuju i standarde za kvalitetu reciklirane vode, stalni nadzor kvalitete vode, dok postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda trebaju imati plan za upravljanje rizicima. Uprave u državama članicama izdavale bi dozvole za postrojenja za pročišćavanje i pratile poštuju li se pravila. Zajednička europska pravila također bi osigurala uvjete za tržišno natjecanje postrojenja i poljoprivrednika te spriječila da se stvaraju prepreke za slobodno kretanje poljoprivrednih proizvoda.

”