Ribe paunovi sve se više razmnožavaju u morima Mediterana, prijeteći lokalnim ekosustavima i predstavljajući opasnost za ljude svojim otrovnim bodljama.

Morski biolog prof. Jason Hall-Spencer prvi je put zapazio opasnu ribu uz obalu Cipra 2016. Tada ih nije bilo mnogo, no kako ova vrsta godišnje proizvede oko 2 milijuna jajašaca, a u novom okruženju nema prirodnih neprijatelja, ribe su se brzo raširile Mediteranom.

Kako bi se suočio s rastućim brojem riba paunova, Hall-Spencer i kolege istraživači sa Sveučilišta Plymouth i Laboratorija za istraživanje mora i okoliša na Cipru surađivali su s posebno obučenim roniocima i lokalnim znanstvenicima i tijekom šest mjeseci pokušali koordinirati kretanja opasnih riba, kao i saznati što je više moguće o njihovim navikama.

"Ribe paunovi se zadržavaju u plitkome moru, na dubini od 1 ili 2 metra - i mogu vas zaista gadno ubosti jer su im peraje prepune otrova", rekao je Hall-Spencer.

No, neugodna bol nije najveća prijetnja koju nosi ova vrsta riba. Na primjerima iz drugih dijelova svijeta naučili smo kako ribe mesojedi mogu brzo kolonizirati grebene i smanjiti biološku raznolikost na tom području, što predstavlja golem problem za lokalne ribare i morsku ekologiju.

Mediteran, naravno, nije prirodno stanište ovih riba, koji su pristigle iz Crvenog mora. Zagrijavanje oceana i širenje Sueskog kanala glavni su razlog migracija riba na istočni Mediteran. Osim obala Cipra, viđeni su i na obalama Tunisa i jadranskoj strani Italije. Očekuje se kako će se uskoro pojaviti i u hrvatskom moru. Istraživanja Hall-Spencera i ekipe pokazala su kako se jedino planskim uklanjanjem riba iz mora može kontrolirati njihov broj.

Premda Europska Unija ima najveću mrežu zaštićenih područja na svijetu, zastupnici Europskog parlamenta smatraju da treba donijeti plan EU-a za obnovu prirode. Ponovili su svoj zahtjev da se do 2030. zaštiti najmanje 30 % kopnenih i morskih područja EU-a te istaknuli da se najmanje trećina tih područja, uključujući sve preostale prašume i stare šume, treba još strože štititi. U nacionalnim ciljevima treba u obzir uzeti razlike u veličini i udjelu prirodnih područja. Zastupnici smatraju da ne smije biti nazadovanja u trendovima očuvanja te da do 2030. treba postići „povoljno stanje očuvanosti” svih zaštićenih vrsta i staništa.