Plastika iz oceana potencijalno je novo stanište za biljke i životinje koji inače prebivaju isključivo na obalama, pokazuje nova studija objavljena u časopisu Nature Communications.
Autori studije promatrali su plutajuće boce s vodom, stare četkice za zube i ribarske mreže, te došli do zaključka kako postoji velika mogućnost da se vrste danas razvijaju kako bi se bolje prilagodile životu na plastici. Analizom 103 tone otpada u Pacifiku, istraživači su pronašli organizme karakteristične za obalna područja, poput primjerice amfipodnih rakova nalik škampima. Tim znanstvenika nazvao je ove zajednice neopelagijskim, pri čemu „neo” znači novi, dok se „pelagijski” odnosi na to što naseljavaju slobodnu vodu nasuprot priobalju.
Prije desetak godina, istraživači mora vjerovali su da obalni organizmi, koji su evoluirali da žive uz zaštićene obale, ne mogu preživjeti put preko negostoljubivog otvorenog oceana. Ipak, japanski tsunami 2011.,koji je oko 300 vrsta azijskih morskih životinja i plutajuće plastično smeće poslao na sjevernoameričke obale, opovrgnuo je tu pretpostavku.
-Koncept plastike optočene organizmima može zvučati kao priča o oceanskim vrstama koje trijumfiraju unatoč ljudskim djelatnostima. Ali to nije baš tako. Uz opasnost da postanu invazivne i destruktivne, neopelagijske zajednice su u osnovi ekološka zamka. To je zato što velika gustoća plastike u oceanu (istraživači očekuju da će se 600 milijuna metričkih tona smeća skupiti u oceanu do 2040.) dovodi do stvaranja trajnih plutajućih struktura, kojima se ribe,kornjače i sisavci počinju hraniti - objašnjava doktor Juan José Alava, stručnjak za morsku ekotoksikologiju i očuvanje na Sveučilištu British Columbia.
Dok su znanstvenici otkrili kako su neke vrste bakterija sposobne razgraditi ugljikovodike u plastici i tako očistiti smeće, malo je vjerojatno da će vrste beskralježnjaka koji uspijevaju u neopelagijskim zajednicama imati takav učinak.
-Izvješće UN-a za 2021. nakon Cop26 bilo je jasno da razmjer brzo rastućeg zagađenja plastikom dovodi u opasnost zdravlje svih svjetskih oceana i mora- zaključuje Alava.
Invazivne strane vrste jedan su od pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi, koje se i mjerama Strategije EU za bioraznolikost do 2030. mora na odgovarajući način obuhvatiti. Kada su u lipnju 2021. usvojili tu strategiju, zastupnici Europskog parlamenta izrazili su zabrinutost zbog činjenice da invazivne strane vrste već predstavljaju ozbiljnu opasnost za okoliš, nanošenjem nepovratne štete zaštićenim područjima i njihovoj bioraznolikosti, što dodatno pogoršavaju klimatske promjene.
Na razini EU ključni zakonodavni dokument koji regulira ovu problematiku je Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta. Uredbom se utvrđuju pravila za sprječavanje i upravljanje unošenjem i širenjem invazivnih stranih vrsta u EU-u te se žele smanjiti na najmanju moguću mjeru i ublažiti njihovi nepovoljni učinci na bioraznolikost i ekosustave EU-a, kao i na zdravlje ljudi i gospodarstvo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....