OBRAZOVANJE

MI SMO SEKULARNA ŠKOLA BEZ VJERSKOG ODGOJA Posjetili smo zagrebačku židovsku školu čiji program i metode znatno odskaču od javnih

Na gornjogradskom Katarininu trgu privatnu osnovnu školu “Hugo Kon” pohađa 70 djece
 Neja Markičević / HANZA MEDIA

Policajac čija je kabina smještena nadomak ulaza i zaštitar Eugen, čiji je ured s toplije strane ulaza, one unutarnje, formalnosti su koje prolazi gost privatne židovske škole “Hugo Kon” na zagrebačkom Trgu Katarine Zrinske.

Kad obavite postupak legitimiranja kod Eugena s pištoljem za opasačem, shvaćate da niste u školskoj instituciji klasičnog tipa. Pogled na poredane dječje jakne iza uniformiranog mladića, izute cipelice, odložene kišobrane i slijed hodnika s Ikeinim namještajem uz šarolike zidove - na jednom je Cesarićev citat “Balade iz predgrađa” - počinje buditi osjećaj ugode. Osim ulazne formalnosti organizirane zbog opreza, druga razlika između tipične gradske škole i ove, čiji je osnivač Židovska zajednica, jest u decibelima. Ovdje buke gotovo i nema. Dok se ne pojavi Točka i okruže je djeca. Točka ima deset tjedana.

Neja Markičević / HANZA MEDIA
ravnateljica škole Sanja Petrušić Goldstein

- Djeca mogu svašta naučiti od psa. Točka je s nama svaki dan, sada je predškolka, a od jeseni će u prvi razred. Dio je naše interaktivne nastave - govori ravnateljica Sanja Petrušić Goldstein, koja vodi školu u sklopu koje je i predškola. Odlučila je uzeti labradoricu Centra za rehabilitaciju Silver radi socijalizacije. Točkine i školaraca. Dok labradorica u fazi rasta zubi grickanjem plastične boce privlači našu pažnju, vrckava sedmašica podbada: - Vidim ja, ona je sada zvijezda. Otkad je Točka tu, mi više nikome nismo interesantni.

Friški mandat

Iako bi ih u kreditom obnovljenu zgradu, u koju se škola uselila prije pet godina, moglo stati daleko više, prostor je rezerviran za 96 učenika od prvog do osmog razreda. Optimum za kvalitetnu nastavu je 12 do 14 učenika po razredu.

- Zatvaram upise u novu školsku godinu, više ne primamo nikoga. Interes za upis u prvi razred je ogroman, ali djeci ne želimo priuštiti gužvu. Osim toga, iduće godine bit će ih 18 više, ukupno 88. To će biti pravi mišung-razred, jako se tome veselim - kaže ravnateljica, profesorica povijesti umjetnosti i komparatistike. Friška je, u osmom je mjesecu mandata, a za funkciju u židovskoj školi pomaže joj menadžersko iskustvo, djelomično zbog silne administracije, djelomično zbog timskog i projektnog rada.

Nakon odlaska bivšeg ravnatelja Židovska zajednica tražila je prošlog ljeta novog, no na prvi natječaj nitko se nije javio.

- Ljudi vjerojatno zaključuju da smo vjerska škola, a zapravo je suprotno. Mi smo sekularna škola bez vjerskog odgoja. Ne zanima nas ničija vjera i odlučili smo da nećemo imati nikakav vjerski odgoj. Budimo realni, u Hrvatskoj je oko 2000 Židova. Zašto smo onda osnovali židovsku školu? Ne samo zato da bismo obrazovali manjinsku društvenu skupinu nego i zbog senzibilizacije drugih prema članovima židovske zajednice i odgoja djece prema multikulturalnom društvu - objašnjava Sanja P. Goldstein.

Samo 20-ak posto upisane djece je iz obitelji židovske zajednice. Među ostalima su povratnici iz drugih država, bilingvalna djeca, djeca iz zagrebačkih obitelji ili okolice. Neki od roditelja odustali su od obrazovanja u državnim školama, neki i od drugih privatnih kojima nisu bili zadovoljni, neki su se tek doselili u Zagreb. Ima ih iz Rusije (evo, kažu, mali već kajka). S obzirom na lokaciju škole u strogom centru, zanimljivo je da je najmanje djece s tog upisnog područja. Drugi dolaze iz Mikulića, Španskog, Novog Zagreba, Velike Gorice, najdalje iz Klinča Sela. Uskoro im dolazi dijete iz Argentine, čijim se roditeljima svidio program škole. Uz to, mnogim obiteljima ovo je idealna lokacija zbog obližnje glazbene škole koju djeca pohađaju nakon nastave ili bilo koje druge aktivnosti u centru grada kojima su djeca masovno zaokupljena.

Isplativa investicija

Školarina iznosi 2500 kuna mjesečno, što uključuje tri obroka dnevno i cjelodnevni boravak. Na pitanje u kojoj su mjeri elitna škola, ravnateljica odgovara da su po svemu šarolika škola.

- Imamo roditelje koji dižu kredite za školarinu, imamo onih koji je uopće ne plaćaju na temelju teške financijske situacije. Ako je iz PK kartice urednih platiša vidljivo da više ne mogu plaćati školarinu jer im je, primjerice, propala tvrtka, a dijete im je sjajno, sazivamo Školski odbor i donosimo odluku. Naravno da dijete ostaje. U drugom slučaju, majka je samohrana, dijete darovito i potpuno izgubljeno u javnoj školi. Mami smo rekli - dovedite ga k nama - priča Sanja Goldstein, čije je dvoje djece također bilo u privatnom sustavu. - Za novac koji smo dali za privatnu gimnaziju, suprug i ja komotno smo mogli kupiti dva automobila. Dandanas ću reći da je privatna gimnazija bila najisplativija investicija koju smo napravili u životu - kaže.

Roditelji i nastavnici iz škole “Hugo Kon” na dnevnoj bazi komuniciraju porukama. Ako je učenik potišten, traži se razlog, ako postoji problem u obitelji, nastavnik u pravilu to saznaje među prvima. Uglavnom, tvrde nam u školi, tu vlada obiteljska atmosfera.

Maja Šafranić profesorica je biologije i kemije koja pola radnog vremena radi u židovskoj školi, a pola u seoskoj školi u Kravarskom. Imaju podjednak broj djece.

- Organizacija rada je različita, prije svega zbog cjelodnevnog boravka djece u školi ‘Hugo Kon’. Djeca u Kravarskom odmah nakon nastave odlaze kući i ne bave se izvanškolskim aktivnostima. Budući da ovdje učenici u rješavanju zadaća ili ponavljanju gradiva nakon nastave imaju na raspolaganju učitelja, lakše savladavaju gradivo. Napredovanje je vidljivo jer dobivaju pomoć u učenju - kaže profesorica.

Neja Markičević / HANZA MEDIA
Profesorica biologije i kemije Maja Šafranić, osim u židovskoj školi, radi i u školi u Kravarskom

Na satu fizike koji vodi profesorica praktikantica Eva Hrabrić desetak je učenika sedmog razreda. Zainteresirani su, aktivno dižu ruke i izuzetno su elokventni. Raščlanjuju razliku pojma rada u fizici i svakodnevnom životu, propituju silu na različitim primjerima. U zadnjem dijelu ormara poslagani su laptopi (Lenovo) koje na korištenje dobiva svaki učenik škole. U razredima su pametne ploče.

Karla, Lana i Domagoj, troje osmaša iz Španskog, sjede u dnevnom boravku. Domagoj je u židovskoj školi od prvog razreda, djevojke su se premjestile iz druge privatne škole o kojoj pričaju s visokom dozom kritike. Ovdje im je, kaže, puno bolje, hvale odlične učitelje, a na pitanje kako su se u početku snašle, odgovaraju: - Super, ipak smo mi petina razreda.

Posebno hvale Domagoja koji je prije dva tjedna postao državni prvak u robotici. Dječak skromno spušta pogled i kaže da je zahvalan svojim profesorima na razumijevanju jer ga puštaju s nastave zbog priprema i natjecanja. Upisat će, kaže, MIOC ili Ruđer, a cure žele u Prirodoslovnu školu Vladimira Preloga.

Izborna košer hrana

Imaju sve predmete kao u javnim školama, ali nemaju predmet vjeronauk. Dodir sa židovskom kulturom imaju preko dvije stavke - u sklopu hebrejskog jezika i kulture, što je obavezan predmet od prvog do osmog razreda, te ponudom košer hrane koju, za razliku od hebrejskog, učenici ipak mogu staviti u izbornu. Na satima hebrejskog organizirane su česte radionice, bilo da učenici izrađuju ukrase uoči blagdana kao što je Roš hašana, okušavaju se u puhanje Šofar-roga, pjevaju pjesme za Hanuku, igraju se sevivonima ili pripremaju jednostavna jela koja potom pojedu. Na kraju svakoga tjedna njihovi roditelji dobivaju tjedna izvješća o tome što se radilo u školi, po predmetima.

Program škole “Hugo Kon” odskače i po pojačanom jezičnom obrazovanju. Uz obavezan engleski i hebrejski od prvog razreda, učenici u četvrtom dobivaju francuski, latinski i grčki su izborni, a kineski je organiziran kroz privatnu poduku. Nakon redovne nastave učenici imaju mogućnost ostati u školi do 17 sati, napisati zadaće, poigrati se u obližnjem parku, zaigrati stolni tenis. Specifičnost su i blok-sati nastave, zbog čega pojedine tjedne imaju manji broj predmeta, s obzirom na to da se dublje posvećuju zadanima. Nakon toga slijedi rotiranje predmeta. Rezime - cjelodnevna nastava, pametne ploče, laptopi, učenje s razumijevanjem, učenje uz igru (profesor matematike Domagoj Pokos s učenicima vježba množenje u razredu bacanjem teniske loptice, a kad se zasite, sjeda za bubnjeve i pjevaju pjesmu o groznoj matematici), nastava usmjerena na učenika, radionice, timski rad, blok-sati, STEM projekti... Židovska škola za život?

Neja Markičević

- Mi smo u školu za život ušli još prije nekoliko godina, a u nekim smo stvarima daleko ispred - odgovara ravnateljica, nedavna povratnica iz Francuske, gdje je boravila četiri godine zbog suprugova angažmana u diplomaciji. Trenutna joj je okupacija uvođenje novog nastavnog programa iz prirodnih predmeta za sve učenike od jeseni. Prije 21 mjesec započeli su, naime, projekt Ja raSTEM. Cilj mu je otkrivanje darovitih učenika u STEM području. Kao nositelji, u projekt su uključili znanstvenike Instituta “Ruđer Bošković” i četiri osnovne škole iz različitih županija. Ukratko, nastavnici i znanstvenici razvili su čak 89 interdisciplinarnih radionica za darovite učenike, a od predmeta pokrivaju prirodu, biologiju, kemiju, fiziku, matematiku i geografiju. Radionice se posljednjih godinu i pol provode eksperimentalno od trećeg do osmog razreda u sve četiri škole, među čijih je 644 učenika detektirano 92 darovitih.

- U našoj školi je 30 posto učenika prema testovima procijenjeno kao darovito ili potencijalno darovito. Zato nam je važno da nastavni plan i program bude poticajan i kreativan, u protivnom potencijal darovitih stagnira ili se gubi već u osnovnoj školi. Trenutno smo u fazi odabira najboljih radionica koje ćemo od jeseni uvesti u redovnu nastavu za sve učenike - kaže ravnateljica.

Ne bi li dobili jasniju sliku o tome kako se kroz radionice potiče darovitost, u školi nam pokazuju četiri sinopsisa radionica. Tema jedne je očistimo ocean. Učenici na radionici od Lego kockica dizajniraju prototip vozila koje treba ukloniti plastični otpad iz oceana. Istražuju zašto je važno očuvati oceane upravo od plastičnog otpada, programiraju uređaj koji će fizički pomoći u uklanjanju i na kraju prezentiraju i dokumentiraju vlastiti uređaj i objašnjavaju kakvo rješenje nudi. Prilikom izrade vozila naglasak je na inovativnosti. Oblici rada koje ova radionica uključuje su individualni rad, samostalno istraživanje, metoda pokušaja i pogreške, fotografiranje, prezentacija i dokumentacija, a od pribora je potreban Legov set WeDo i računalo.

Projekt Ja raSTEM

U drugom primjeru radionice obrađuje se otpor zraka i brzina pada tijela, uz pomoć konca, utega različitih masa (mogu biti i različiti predmeti), zapornog sata i balona s helijem. Učenici koncem vežu uteg za balon i slože jednostavnog “padobranca” kojeg puštaju da pada sa zgrade. Jedan učenik baca “padobranca” sa zgrade (drugi kat ili više), a drugi pomoću zapornog sata mjeri vrijeme potrebno da “padobranac” stigne do poda. Pokus se ponavlja više puta i u tablicu se unosi srednja vrijednost dobivenog vremena. U trećem primjeru radionice vježbaju strategije rješavanja problemskih zadataka, u četvrtom određuju pH vodenih otopina...

Neja Markičević / HANZA MEDIA

Od 1. rujna objavit će programe svojih radionica kako bi ih mogle koristiti sve škole u zemlji.

- Za državu koja tek počinje raditi na kurikulumu za darovite i koja praktički nema nikakav plan i program za takvu djecu, ovakav bi sadržaj trebao zanimati ponajprije Ministarstvo znanosti i obrazovanja i nastavnike. Vjerujem da ćemo naići na razumijevanje i suradnju. Našoj školi to je bio sjajan ulog i obogaćenje nastavnog programa, ujedno i doprinos kurikularnoj reformi - dodaje Sanja P. Goldstein. Njihov projekt Ja raSTEM sufinanciran s gotovo milijun kuna bespovratnih sredstava iz Europskog socijalnog fonda.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 00:43