Još uvijek se sjećam svojih odlazaka u vrtić. Baka bi me svako jutro uvela u autobus, a tamo bi me dočekao vozač Miško. Posjeli bi me na onaj mali stolić na kojem se prodaju karte kako bih što bolje vidjela van i počela je naša igra.
Miško bi mi pokazivao aute, govorio proizvođače i modele, a ja bih slušala i pamtila. Ubrzo su me svi u busu prepoznavali kao “onu curicu koja zna sve aute”, a ja bih se ponosno smješkala i pokušavala prije Miška prepoznati sljedeći auto na cesti. Imala sam 4 godine, bila jedna mala, sramežljive curica koja se držala za bakinu haljinu.
No, u tom autobusu, na tom “tronu” bila sam velika djevojčica koja zna sve.
Par godina kasnije pronašla sam svoj sljedeći tron. Vozača Miška zamijen...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....