Projekt indijskog "Velikog Brata": Od skeniranja oka do reda u državnim financijama

Indija skenira otiske, šarenice oka i lica svojih stanovnika stvarajući biometrijski sustav neviđenih razmjera koji bi trebao te identifikacijske podatke povezivati sa svim državnim sektorima i olakšati rad javnog sustava, kao i stvoriti bolji nadzor na mnogobrojnim stanovništvom.

U zemlji sa 1,3 milijarde stanovnika nepravilnosti u javnom sustavu su neizbježne, a cilj je programa nazvanog Aadhaar stvoriti identifikacijsku bazu podataka kojom bi se spriječila korupcija, umanjila lažna predstavljanja i bolje kontrolirao tok javnog novca, prenosi New York Times. Uskoro će svi stanovnici Indije skeniranjem šarenice oka, lica ili otiska prstiju pristupati svim uslugama od parkirne karte, bankovnih računa, mirovina, socijalnih obroka, pa čak i za polaganja ispita u školama i na fakultetima.

Indijski projekt Aadhaar započeo je 2009. godine pod geslom „digitalnog doba”, a početni je koncept uključivao dodjelu Jedinstvenog identifikacijskog broja (UID) svakom Indijcu, da bi sada napredovao do obveznog biometrijskog skeniranja kroz koje je prošlo gotovo 99 posto stanovništva, izvještava New York Times.

Inače, vrlo je teško naći ispravan podatak od tome koliko je ovaj projekt stajao indijsku vladu. Jedina je dostupna analiza iz 2012. godine sastavljena od indijskog Nacionalnog instituta za javne financije u kojoj je projekcija troška Aadhaara od 2009. godine do kraja 2017. godine 3,5 milijarde dolara (Rs 22.653 crore).

Ipak, izjave o uštedi koju je donio ovaj projekt vrlo su glasne. Prema riječima indijskog premijera Narendra Modija država je do sada kroz tu kontrolu državnih izdataka uštedjela 9,4 milijarde dolara, a sve su veći i interesi okolnih zemalja za uvođenjem istog sustava ovjere i nadzora, tvrde. Tako je i Kina krajem prošle godine najavila pokretanje programa nadzora koji se također temelji na prepoznavanju lica i "big data" konceptu, pod palicom tvrtke znakovitog imena Face ++.

Iako je nemoguće izbjeći usporedbe s „Velikim Bratom” Georgea Orwella, mnogi smatraju da bi taj projekt mogao dati i brojne pozitivne rezultate. Indijski milijarder i poduzetnik Nandan Nilekani usporedio je projekt Aadhaar s gradnjom međudržavnog autoputa, a vidi ga i kao odličnu platformu za pronalazak novih inovacija.

„Nitko do sada nije ovakav projekt radio na ovoj razini i s ovakvom ambicijom”, izjavila je Jacqueline Bhabha, profesorica na Harvardskom FXB Centru za ljudska prava, istaknuvši da je registracija tako velikog broja ljudi nevjerojatno postignuće.

Isto tako, znanstvenik koji je zadužen za nadgledanje Aadhaara Ajay B. Pandey smatra da će taj program ipak najviše koristiti stanovnicima Indije. „Ako ne možeš dokazati svoj identitet u Indiji, država te neće moći prepoznati”, kaže, istićući da je cilj pomoći obespravljenima i zaboravljenima stanovnicima.

S druge strane, projekt Aadhaar ima i svoje nedostatke. Najveći problem, uz potencijalno zadiranje u privatnost, dolazi baš iz zaboravljenih ruralnih dijelova Indije poput Jharkanda gdje je internet povezanost vrlo slaba i izaziva često prekidanje veze, a samim time Aadhaar ne može funkcionirati. Također, iste su regije uglavnom nastanjene stanovnicima koji se bave fizičkim radom ili poljoprivredom. Cjeloživotni rad rukama nekim je Indijcima jagodice učinio „nečitljivima” i onemogućio uzimanje tih biometrijskih podataka.

Nadalje, projekt se našao usred skandala nakon što su prošle godine procurile informacije milijuna Indijaca poput imena, datuma rođenja i bankovnih računa. Sve te informacije mogle su se pronaći na jednoj od 210 internetskih stranica koje su ih objavile, a prema navodima New York Timesa, većinu je tih podataka moguće i danas naći jednostavnim „guglanjem”.

Također, prvi će veliki test za ovaj projekt biti i 30 tužbi upućenih indijskom Vrhovnom sudu u kojima se optužuje Aadhaar za kršenje temeljnog ljudskog prava, onog na privatnost.