Hrvatske softverske tvrtke: Proizvodi su im virtualni, ali je sve drugo opipljivo

Što može pokrenuti promjene u Hrvatskoj, dići gospodarski rast iznad ovoga od nepuna tri posto s kojim, zapravo, i dalje zaostajemo za drugima u EU? Mnogi su se posljednjih tjedana pitali znače li možda sportski uspjeh i skok broja pretraga Hrvatske na tražilici Google čarobni trenutak preokreta, priliku koja će odblokirati zakočene domovinske kapacitete, ali to nije vrsta odgovora koju tražimo u gospodarskoj rubrici. Odgovor su nam ponudile hrvatske softverske tvrtke, izvoznice, i on je vrlo konkretan, nije provučen kroz “ako” i “možda”. Te tvrtke svojim rezultatima vrlo uvjerljivo pokazuju kako bi nam trebala izgledati ekonomska “exit” strategija, usmjerena na ljudski kapital i inovativnost u skladu s potrebama i pritiskom vremena u kojem živimo.

Najprije, evo što govore brojke koje su te tvrtke objavile na internetskim stranicama svoje udruge, Hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera (CISEx), o poslovnim postignućima ostvarenima u prošloj godini.

Prvo, tvrtke u sektoru informatike sudjeluju u ukupnom neto izvozu Hrvatske (izvoz umanjen za uvoz) s visokih 9,1 posto, a članice CISEx-a s čak 4,3 posto.

Drugo, čak 100 milijuna kuna uložili su u razvoj, što je povećanje od 61 posto u odnosu na prethodnu godinu. To je, pak, 9,4 posto ukupnih ulaganja u razvoj i inovacije evidentiranih u bilancama svih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj, izračunali su CISExovci.

Treće, te su tvrtke lani otvorile gotovo 700 novih radnih mjesta.

Četvrto, poslovni prihodi rasli su im 13 posto (dosegli su 3,3 milijarde kuna), a od toga je iz inozemstva 1,2 milijarde kuna.

Peto, taj je rezultat ostvarilo ukupno 226 tvrtki s 5429 zaposlenika.

Jeste li impresionirani? Trebali biste biti. Ni oni nisu lažno skromni. Proizvodi su im virtualni, ali sve ostalo je opipljivo.

“U godinama dok je u Hrvatskoj BDP padao ili rastao po stopi ne višoj od 2 ili 3 posto godišnje, hrvatske tvrtke izvoznice softvera kontinuirano su ostvarivale dvoznamenkaste stope rasta. Mislim da se s punim pravom možemo smatrati pokretačima promjena i napretka hrvatskoga gospodarstva”, kaže Anita Cvetić Oreščanin, članica Uprave tvrtke Poslovna inteligencija, jedne od članica udruge CISEx. Osvrćući se na izvozne rezultate, dodaje kako su tvrtke iz tog sektora praktički najjača izvozna grana.

Sve navedeno ne bi zapravo nikoga trebalo posebno čuditi jer smo debelo zakoračili u digitalno doba pa te tvrtke niču i rastu na velikom tehnološkom valu koji melje i mijenja sve oko sebe, zasad još uvijek više u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Zapravo, mogle bi grabiti i mnogo više. Upravo zato bilo bi razumno da ta grana i na razini države bude doživljena kao posebno važna, kao veliki razvojni i izvozni potencijal, ali i kao bitna industrija koja zapošljava mladu i obrazovanu radnu snagu te pritom potiče razvoj drugih industrija jer im nudi IT rješenja za opstanak, osvajanje novih tržišta i borbu s konkurencijom. Za čudo, eto, nije. Iako se tvrtke iz tog sektora redovito nalaze na popisima najbrže rastućih tvrtki, IT nije prioritetno područje u hrvatskoj Strategiji pametne specijalizacije, važnom dokumentu koji se koristi i kao podloga za korištenje novca iz europskih fondova. Unatoč najavama da će se to promijeniti, ni u nedavno ažuriranoj Strategiji pametnih specijalizacija nema IT-ja među vertikalnim prioritetima, što znači da ne mogu do europskih poticaja za vlastite istraživačko-razvojne projekte.

Čudno je to još više što se očito radi o sektoru koji već sam po sebi dosta ulaže u R&D, upravo u ono što Hrvatskoj treba. Naime, prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata, Hrvatska u istraživanje i razvoj ulaže 390 milijuna eura godišnje (0,84 posto BDP-a), a 45 posto tog iznosa ulaganje je samih kompanija, ostalo je države i visokog obrazovanja. Slovenija, primjerice, ulaže 800 milijuna eura (2 posto BDP-a), a čak 76 posto dolazi iz biznisa. Kad se pogledaju sve članice Europske unije, uočljivo je da većina u R&D ulaže veći dio BDP-a od nas, kao i da veći dio tih ulaganja dolazi iz poslovnog sektora pa samo kompanije u Grčkoj, Cipru, Latviji i Litvi ulažu manje u R&D od onih u Hrvatskoj. Ne bi li onda bilo mudro da ih se snažno gura da ulažu više, preko strategija i poslovne klime? I omogućiti im da preko fondova EU ulažu više u sebe pa tako i gospodarstvo?

To sa Strategijom pametne specijalizacije je, međutim, samo jedna u nizu nelogičnosti koja ograničava domaću IT industriju koja, realno gledano, zarađuje na izvozu pameti.

“Jako nam je teško davati zaposlenima konkurentne uvjete i boriti se prvenstveno protiv bogatih poslodavaca iz Europske unije i odljeva mozgova te zaista trebamo nekoga tko bi razumio s čime se suočavamo, kakav neto rezultat kreiramo za Hrvatsku i tko bi bio spreman uvesti odgovarajuće mjere koje bi dovele do poreznog rasterećenja, dodatnog povećanja i prihoda i zaposlenosti te, u konačnici, većih prihoda i za državnu blagajnu”, upozorava Anita Cvetić Oreščanin.

Navodi kako već godinama traže promjene u poreznom sustavu i rješavanje nepotrebnih parafiskalnih nameta. Primjerice, kaže, uobičajeni troškovi u zapadnom svijetu kao što su team building, topli obrok ili voće za zaposlenike, u Hrvatskoj se dodatno oporezuju kao plaća u naravi. Sve IT tvrtke plaćaju i članarinu Hrvatskoj turističkoj zajednici.

Kako bi ilustrirala potentnost izvoza koji ostvaruju softveraške tvrtke, daje nam sljedeću usporedbu: “Pokušajte zamisliti što je potrebno da se izveze drvne građe za milijun kuna. Cijena kubika drvne građe je oko 1000 kuna, dakle potrebno je 1000 kubnih metara drva, za što je potrebno uzgojiti, posjeći, obraditi i transportirati 500 prosječnih stabala. Koliko je godina potrebno da naraste šuma, koliko je ljudi potrebno da se sve to obradi, koliko je kamiona potrebno za transport, kolika je cijena svih tih utrošenih resursa, kolika je neto novostvorena vrijednost za hrvatsko gospodarstvo? Pretpostavljam, nije velika. S druge strane, za izvoz milijun kuna softvera i IT usluga potrebno je nekoliko sposobnih, pametnih i vrijednih ljudi, čiju su pamet spremni platiti korisnici diljem svijeta. Softverska licenca ne treba uzgoj, obradu i transport, sav prihod od prodaje ide direktno u hrvatsko gospodarstvo, poreze, doprinose i potrošnju te povećava vrijednost cjelokupnoga gospodarstva.” U prošloj su godini članice CISExa u proračun uplatile 410 milijuna kuna poreza i doprinosa na plaće te više od 40 milijuna poreza na dobit, dodaje.