Rast potražnje

Globalne korporacije u utrci za kobaltom, no sve se suočavaju s velikim problemom

Većina svjetskih zaliha kobalta nalazi se u DR Kongu, jednoj od najnestabilnijih afričkih država
Vojnik u Kongu, kobalt i iPhone X
 Kenny Kalombe / Lucas Jackson / Reuters / Profimedia, Alamy

Široj javnosti malo poznati kemijski element kobalt, koji se uglavnom koristi u proizvodnji litij-ionskih punjivih baterija za pametne telefone te u baterijama za električne automobile, ubrzano postaje jedan od najtraženijih ruda na svijetu. Njegova se cijena od kraja 2016. do početka 2018. godine utrostručila zahvaljujući ograničenoj opskrbi, a sve većoj potražnji, pišu Bloomberg i CNBC. Cijena kobalta po metričkoj toni početkom ove godine kreće se oko 80 tisuća američkih dolara.

Naime, za proizvodnju baterije za pametne telefone, potrebno je oko 8 grama rafiniranog kobalta, dok baterija za električne automobile traži čak tisuću puta više. Zbog ubrzanog razvoja industrije električnih automobila CNBC predviđa da će tijekom 2018. godine potražnja za kobaltom porasti i za 40 posto, a na tržištu se pojavila i bojazan da bi, zbog teškog procesa rudarenja kobalta, u godinama koje slijede moglo doći do nestašice ovog elementa.

Zbog svega navedenog, veliki potrošači kobalta pokušavaju pronaći načine da osiguraju dovoljne količine za svoje potrebe. Kako je objavio Bloomberg, Apple je u pregovorima o sklapanju ugovora s rudarskim kompanijama putem kojih bi osigurao dugoročnu nabavu kobalta direktno od rudara, a zaobilazeći posrednike. No, u utrci za osiguravanjem zaliha Apple nije sam, a u sličnim su pregovorima i kompanije poput Samsunga, Volkswagena i BMW-a.

Izvršni direktor kompanije Glencore, jedne od najvećih rudarskih kompanija na svijetu, Ivan Glasenberg, za New York Times potvrdio je kako njegova tvrtka razgovara s više kompanija po ovom pitanju, no kako ugovori još nisu sklopljeni. Dodao je i kako Glencore neće potpisivati dugoročne ugovore o opskrbi kobaltom, budući da im nije u interesu zaključati cijene kobalta.

Da stvar bude kompliciranija, više od polovice svjetskih zaliha kobalta nalazi se u Demokratskoj Republici Kongo, jednoj od najsiromašnijih i najnestabilnijih zemalja na svijetu (koja k tome opet tone u građanski rat), a otprilike petina kobalta u Kongu rudari se na crnom, nereguliranom tržištu. Amnesty International još je početkom 2016. godine objavio kako se kobalt rudari ručno, u iznimno nesigurnim i nezdravim uvjetima, a da u ovim ilegalnim rudnicima radi otprilike 40 tisuća djece. Njihovo je istraživanje razotkrilo i lanac opskrbe, od pojedinačnih rudara koji su zbog siromaštva prisiljeni raditi u ilegalnim rudnicima, preko posrednika na tržnicama gdje lokalni rudari kobalt prodaju uglavnom kineskim poduzetnicima koji kobalt dalje tale i transportiraju u Kinu, u sjedišta velikih kompanija za proizvodnju kobalta poput Huayou Cobalt Ltd. Od tamo se kobalt dalje prerađuje i prodaje kompanijama koje ga koriste u proizvodnji, primjerice litij-ionskih baterija, a zatim se gotovi proizvodi izvoze po cijelome svijetu, kompanijama poput Applea, Microsofta, Sonya i Volkswagena.

Nakon optužbi tijekom 2017. godine, da je u proizvodnji njihovih proizvoda korišten i kobalt iz ilegalnih rudnika u DR Kongu u kojima, između ostalog, prisilno rade i djeca, Apple je objavio da će zaustaviti opskrbu takvim kobaltom i detaljnije istražiti lanac opskrbe putem kojeg kobalt iz DR Konga dolazi do baterija u njihovim proizvodima. Jedan od razloga zašto su u pregovorima s velikim rudarskim kompanijama oko direktne opskrbe kobaltom, navodno je i težnja da u budućnosti imaju bolju kontrolu nad podrijetlom komponenti potrebnih za proizvodnju njihovih artikala.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 13:32