Je li pad cijena nafte blagotvornost ili prokletstvo za hrvatsku ekonomiju? Iako kod država koje nisu veliki proizvođači nafte postoji korelacija između niske cijene tog energenta i rasta BDP-a, nema sumnje da u cijeloj priči postoje i gubitnici. A vjerojatno najmanji među njima je državni proračun, čiji će prihodi od trošarina i PDV-a na trošarine ostati isti bez obzira na cijenu nafte i naftnih derivata.
Dobitnici
1. Vlasnici automobila
Za sve vozače, očito, svaki pad cijene motornih goriva dobra je vijest. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, osobna vozila u Hrvatskoj godišnje prijeđu 12.000 kilometara godišnje. Uz prosječnu potrošnju od osam litara goriva na sto kilometara, to je godišnja potrošnja od 960 litara goriva. Pad cijene od samo jedne kune na razini godinu dana svakom će vozaču tako donijeti uštedu od oko 1000 kuna.
2. Prijevoznici
Sve kompanije gdje gorivo predstavlja važnu komponentu cijene koštanja njihova proizvoda ili usluge raduju se jeftinijoj nafti. Na primjeru nacionalnog avioprijevoznika, može se vidjeti koliko je to jak utjecaj na poslovanje. Croatia Airlines godišnje troši oko 60.000 tona goriva. U 2018. godini taj je trošak iznosio oko pola milijarde kuna, pa je onda lako izračunati kako već i 10 posto jeftinije gorivo kompaniji donosi uštedu od 50-ak milijuna kuna. Pad cijene goriva od 15-ak posto smanjio bi ukupne troškove kompanije i za 5 posto. Slično vrijedi i za Jadroliniju, koja godišnje na gorivo troši oko 200 milijuna kuna. Problem je u tome što ta ušteda neće biti ni približno dovoljna kako bi pokrila pad prihoda izazvan padom putovanja zbog koronavirusa.
3. Inine rafinerije
U ukupnosti svojeg poslovanja Ina će u slučaju dugoročnije niske cijene nafte trpjeti negativne posljedice, no za rafinerijski segment njezina poslovanja to je dobra vijest. Što je cijena nafte niža, rafinerijske marže - zarada koju rafinerije ostvaruju preradom sirove nafte u derivate - u pravilu su veće. Posebno je takva situacija povoljna za Inu zbog najave Saudijske Arabije da će radikalno srezati cijenu svoje kvalitetne nafte za europsko tržište. Naime, od ove godine na snazi je nova regulacija o kvaliteti goriva za brodarski prijevoz kojom je ograničena upotreba visokosumpornog mazuta - najmanje vrijednog derivata koji se prodaje po cijeni nižoj od sirove nafte. Takva regulativa dodatno će smanjiti potražnju za mazutom, pa tako i njegovu cijenu. Za rafinerije koje nisu tehnološki sposobne prerađivati mazut u lakše derivate (a Inina nije), jedina opcija jest da kupuju kvalitetniju naftu, što onda dovodi do manje proizvodnje mazuta i manjih gubitaka.
4. Potrošači robe široke potrošnje i štediše
Zbog važnosti energije kao troškovne komponente svih proizvoda, postoji jasna veza između kretanja cijene nafte i indeksa potrošačkih cijena. Kad cijena nafte raste, rastu i cijene roba široke potrošnje. Dio tih troškova je izravno uvjetovan jer se, primjerice, plastika proizvodi od nafte. Drugi dio je neizravan, poput cijene hrane, jer je motorno gorivo za poljoprivrednu mehanizaciju trošak proizvodnje. Ipak, prema recentnim studijama, stopostotno povećanje cijene goriva povećava ukupni trošak poljoprivredne proizvodnje za oko 5 posto. Ipak, na temelju tog mehanizma rast cijene nafte izaziva inflaciju, a ona onda nagriza i ušteđevine te kupovnu moć građana.
Gubitnici
1. Inina proizvodnja
Proizvodnja ugljikovodika najvažniji je profitni centar nacionalne naftne kompanije. Ina je 2018. godine u tom segmentu ostvarila oko 4,2 milijarde kuna prihoda uz 2,2 milijarde kuna dobiti. Taj rezultat je postignut uz prosječnu cijenu ugljikovodika od 53 dolara po barelu ekvivalenta nafte. Kada bi ta cijena pala na tridesetak dolara, ispada da bi Ina izgubila oko 800 milijuna kuna dobiti. Dakako, to je krajnje neprecizan, linearni izračun, ali ukazuje na teške poslovne posljedice koje pad cijene nafte ima na Inino poslovanje.
2. Izvoznici u Rusiju
Cjenovni rat Rusije i Saudijske Arabije na svjetskom tržištu nafte već je izazvao snažan pad vrijednosti rublja - ruske nacionalne valute. To je tradicionalno loša vijest za sve hrvatske kompanije koje izvoze svoje proizvode u Rusiju. Uz slabiji rubalj, cijena svih uvoznih proizvoda relativno je viša - što smanjuje njihovu konkurentnost, a kompanije gura prema gubicima na temelju “tečajnih razlika”. Primjerice, 2015. godine, kad je rubalj posljednji put doživio strelovit pad, Podravka je na tečajnim razlikama ostvarila gubitak od 58 milijuna kuna, od čega je 36 milijuna minusa ubilježio Belupo. Slična iskustva ima i riječki farmaceut JGL, kojem je rusko tržište ključni dio poslovanja. Od tog rizika tvrtke se mogu zaštiti raznim financijskim instrumentima, ali to košta i opet narušava njihovu profitabilnost.
3. Energetska učinkovitost
Skupa nafta značajan je poticaj za mjere energetske učinkovitosti jer se iz ušteda na energentu može financirati cijena investicije. Obratno, uz nisku cijenu nafte, financijska konstrukcija energetske obnove postaje teško ostvariva. Primjerice, ako netko želi zamijeniti stari kotao na grijanje mazutom novim koji koristi biomasu, tipični rok povrata investicije je oko sedam godina. Uz 20 posto nižu cijenu goriva, rok za povrat investicije raste na osam i pol godina, što može dovesti u pitanje spremnost banaka da je financiraju.
4. Potrošači plina
Dio svjetskih analitičara smatra kako je cilj Rusije da smanjenjem cijene nafte iz biznisa izbaci dio američkih proizvođača čiji je proizvodni trošak često viši od 40 dolara po barelu. Ako se to dogodi, taj scenarij bi značio i manju proizvodnju plina koji je često nusproizvod nafte iz škriljavca. To bi dovelo do pada količina američkog ukapljenog plina koji se izvozi u Europu, a samim time i rasta cijena plina na europskim tržištima - koja je posljednjih godinu i pol vrlo niska. No, da bi se taj scenarij ostvario, kriza bi morala potrajati barem godinu i pol.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....