Zaštićena branša

Iznajmljivačima apartmana zadržan najniži porez u državi

Prvi čovjek Splita Andro Opara popustio je pritisku iznajmljivača
 CROPIX

Sinoć je istekao rok za određivanje visine paušala za vlasnike aprtmana, a samo rijetke lokalne jedinice usudile su se povećati taj paušal s dosadašnjih 300 kuna po krevetu na godinu.

“Ne, odluka još nije donesena, najvjerojatnije će to biti večeras”, doznali smo jučer popodne u Jelsi, jednoj od onih hvarskih općina koja se među prvima još krajem prošle godine pohvalila da će povećati iznos paušala poreza na djelatnost iznajmljivanja.

Najavljivalo se 400 kuna po ležaju godišnje - dakle, za trećinu više od onoga što su iznajmljivači dosad plaćali, no čini se kako su i hrabri jelšanski općinski oci na kraju ipak uzmakli pa će porez na zimmer frei i ovdje radije ostati 300 kuna po krevetu na godinu.

No, zašto se čuditi Jelsi kad je pred istim pritiskom u srijedu kapitulirao i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara iz čije su se gradske uprave mjesecima puštali probni baloni s najavama povećanja paušala poreza na iznos od maksimalnih 1500 kuna, potom su se apetiti smanjili na 750, s početkom tjedna taj je iznos već bio na 400, da bi se, negdje od srijede, već znalo da se ni Opara neće uspjeti oduprijeti nekoliko tisuća splitskih glasova, pardon privatnih iznajmljivača.

Odustali su i u Starigradu gdje su najavljivali da će paušal poreza također podići na 400 kuna, Zagreb je očekivano također zadržao dosadašnje porezno opterećenje, isto je dogovoreno praktično i na području cijele Karlovačke županije, a na starim je cijenama ostao i najveći dio Jadrana, posebno Istra koja je jednoglasno usvojila stare iznose poreza.

Jedini koji su pristali napraviti neke značajnije pomake jesu Dubrovnik, u kojem će, ovisno o zoni, najskuplji paušal poreza iznositi 750 kuna godišnje po ležaju, susjedni Cavtat gdje su dogovorili da to bude 500 kuna, isti je iznos, na čuđenje mnogih, jedinom privatnom iznajmljivaču na svom području odredila i Općina Kalnik, a Opatija, Lovran, Matulji i ostala turistička mjesta Liburnije pristali su na kozmetičko povećanje pa će porez na zimmer frei tamo iznositi 345 kuna.

Linija manjeg otpora

Na opće veselje udruga iznajmljivača, većina je gradova i općina, među kojima i mnoge kojima zbog opterećenja turističke infrastrukture već gori pod nogama, odabrala liniju manjeg otpora i odlučila ne “talasati” s obzirom na to da se pitanje iznosa paušala za privatne iznajmljivače prometnulo u najjače, ali vjerojatno i najbjednije oruđe politiziranja.

Ništa se drugo, doduše, nije niti moglo očekivati u državi koja se navodno silno željela obračunati s iznajmljivačima, posebno zato što je to porezno najprivilegiranija skupina u zemlji, ali nikako nije htjela da se to njoj obije o glavu pa je cijelu priču, hrabro, spustila na lokalnu razinu.

Stoga je ministar financija Zdravko Marić donio odluku prema kojoj će se iznos paušala poreza na zimmer frei od ove godine donositi na razini jedinica lokalne samouprave, i to u iznosima od minimalnih 150 do maksimalnih 1500 kuna po ležaju, umjesto 300 koliko je to za većinu turističkih destinacija bilo propisano dosad.

Zašto se veća hrabrost, kad je već nemaju državni dužnosnici, očekivala od lokalnih baja, nikome nije jasno, ali očito je da će sustav privatnih iznajmljivača, kao i dosad, ostati porezni raj.

A to se najbolje vidi na sljedećem primjeru.

Prosječni hrvatski iznajmljivač, doznajemo na temelju podataka iz eVisitora, danas na tržištu ima po dvije smještajne jedinice s ukupno šest glavnih i jednim pomoćnim ležajem.

Jasna računica

Budući da se paušal poreza na godišnjoj razini plaća isključivo na glavne krevete, po dosadašnjoj stopi od 300 kuna po glavnom ležaju ukupno godišnje porezno opterećenje iznosit će mu 1800 kuna, s time da će na ime boravišne pristojbe u proračun uplatiti još 350 kuna po krevetu, dakle 2100 kuna.

Davanja prema državi, za biznis najma sedam kreveta, godišnje će ga tako stajati ravno 3900 kuna, što je beznačajan iznos u usporedbi s prosječnim godišnjim prihodima u toj branši.

Opet prema podacima iz eVisitora, prosječni hrvatski iznajmljivač godišnje je zauzet 65 dana, a u prosjeku po krevetu uprihođuje oko 15 eura (to je vrlo konzervativna računica).

Njegovi ukupni godišnji prihodi, dakle, iznose 6825 eura, odnosno 50.505 kuna pa mu godišnja davanja prema državi tako čine ukupno 7,7 posto, od čega mu na porez otpada samo 3,5 posto prihoda.

Čak i kad mu od ukupnih prihoda oduzmemo troškove - recimo, da trećinu od tih prihoda svake godine utroši na režije, čišćenje i sredstva, pranje posteljine i ostalo - porezno opterećenje u odnosu na 33.700 kuna dobiti čini mu 5,3 posto, što je vrlo vjerojatno jedan od najmanjih poreza u državi.

Ako bi tom istom privatnom iznajmljivaču paušal poreza s 300 narastao na 400 kuna, godišnje bi na ime poreza u državni proračun za šest glavnih ležajeva, umjesto 1800, uplaćivao 2400 kuna, a porezno bi mu opterećenje na kraju činilo sedam posto dobiti, odnosno 4,7 posto prihoda.

Usporedbe radi, porez na dohodak u Hrvatskoj se plaća po stopama od 24 i 36 posto, a kada bi ista mjera počela vrijediti i za iznajmljivače, oni bi od 50.505 kuna prihoda državi na ime poreza bili dužni dati 12.600 kuna, za što bi paušal poreza trebalo povisiti na 2104 kune po krevetu.

Eh, sad se više ni onih 400 po ležaju ne čini tako puno, zar ne?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 23:03