Velika reportaža Globusa

Bili smo u trezoru Hrvatske narodne banke: Koliko teži, a koliko košta milijun kuna?

U ovom trenu je u optjecaju 245 milijuna komada novčanica, ukupne vrijednosti 33,5 milijardi kuna
Reporter Globusa u trezoru HNB-a
 Davor Pongračić / CROPIX

U trezor Hrvatske narodne banke - smješten u prizemlju i podrumu palače izgrađene 1927. za potrebe tadašnje Zagrebačke burze za robu i vrednote po zamisli oca hrvatske moderne arhitekture Viktora Kovačića - novinari ulaze vrlo rijetko i uz posebne dozvole i prethodne provjere. Prolazimo kroz nekoliko detektora sličnih onima na aerodromima i potpisujemo dokument o pravilima ponašanja da bismo napokon dobili karticu koja otvara i zadnja staklena vrata prostorija čiji se i najskriveniji kutak bez prestanka snima nadzornim kamerama.

Na zidovima kancelarija su rešetke kao još jedan podsjetnik koliko se ovdje vodi računa o sigurnosti, što i ne čudi kada znamo da tu nalaze milijarde i milijarde kuna. U nevelikoj prostoriji dočekuje nas direktor Direkcije trezora Tihomir Mavriček, s kojim dogovaramo da nam iz podruma donesu svežnjeve za fotografiranje. Deset paketića po 100 novčanica od 1000 kuna čini pakiranje vrijedno milijun kuna koje je veliko poput cigle a teži jedva kilogram. Materijal od kojeg je cigla izrađena - sto posto pamuk.

- U trezoru se planiraju količine novčanica i kovanog novca za opskrbu cijele države. Tu se s tiskarama i kovnicom dogovaraju količine koje treba izraditi, a blindiranim vozilima se ovamo dopremaju nove novčanice i kovanice te se distribuiraju prema osam gotovinskih centara HNB-a koji ih dalje prosljeđuju bankama, a one građanima i tvrtkama. Nove novčanice se kod nas broje i provjeravaju prije distribucije. Iz gotovinskih centara se višak gotova novca također vraća ovdje kao i oštećene novčanice koje jedino HNB smije uništiti. U brojačnici sve novčanice prolaze kroz uređaj za obradu gotova novca, a jako oštećen novac se obrađuje ručno. U ovom trenu je u optjecaju – što znači izvan trezora HNB-a i gotovinskih centara - 245 milijuna komada novčanica, ukupne vrijednosti 33,5 milijardi kuna - govori Mavriček. U 25 godina tiskano je 1,38 milijardi komada novčanica u ukupnoj vrijednosti 168 milijardi kuna.

Uoči puštanja nove hrvatske valute u optjecaj u tiskari u Münchenu je 1994. otisnuto 300 milijuna novčanica ukupne vrijednosti 82,6 milijardi kuna, a već iduće 1995. je naručen još 91 milijun novčanica vrijednih 3,8 milijardi, i ta je količina bila dovoljna sve do 2001., otkad se opet svake godina tiska između 30 i 100 milijuna novčanica. Iznimno 2016. nije otisnuta niti jedna, ali ih je zato 2017. otisnuto 110 milijuna, a 2018. godine 86 milijuna.

U tih četvrt stoljeća iskovano je 2,5 milijarde novčića ukupno teških 8.900 tona nominalne vrijednosti 1,6 milijardi kuna.

- Kada bismo tih 2,5 milijarde kovanica posložili jednu do druge, dobili bismo liniju od 4500 kilometara. Količine koje se kuju i tiskaju razlikuju se od godine do godine ovisno o tome koliko se novca pohaba i ošteti i koliki je rast gotova novca u optjecaju, što ovisi o gospodarskoj situaciji u državi. Da bismo dobili nižu cijenu od tiskare, ponekad naručujemo veće količine. Novčanice od 10 i 20 kuna se tiskaju u Münchenu, a 50, 100 i 200 u Beču, dok su 500 i 1000 kuna otisnute samo jednom 1994. godine u Münchenu. Tada, kada se tiskala prva serija, nije se znao točan omjer po kojem će se hrvatski dinari mijenjati u kune i zbog toga je i tiskana ta velika novčanica od 1000 kuna koja se malo koristi. U zadnje vrijeme za njom vlada malo veća potražnja zbog poboljšanja ekonomske situacije u zemlji i povećanja štednje u gotovini - govori Mavriček objašnjavajući fenomen da zbog malih kamata u bankama sve više građana svoje ušteđevine drži kod kuće pa su im zgodniji veći apoeni.

Najviše su, kaže, u optjecaju novčanice od 100 i 200 kuna jer se njima pune bankomati. Za novčanicom od 50 kuna pala je potražnja otkako je nema u bankomatima. Najmanja, zelena novčanica od 5 kuna, kaže Mavriček, još se koristi i ona je legalno sredstvo plaćanja iako je jako rijetko viđamo. U trezoru je, otkriva, manje od 2 milijuna primjeraka i vjerojatno se više neće tiskati. Istovremeno je u optjecaju oko 4,2 milijuna novčanica od 5 kuna i mnogo više - 116 milijuna kovanica iste vrijednosti.

- Preferiramo kovanicu jer ima duži životni vijek i dugoročno je jeftinije kovati kovanicu nego tiskati novčanicu od 5 kuna. Većina zemalja nema kovanicu i novčanicu iste vrijednosti. Do sada je uništeno 897 milijuna komada novčanica kuna ukupne vrijednosti 84 milijarde kuna, što je 65 posto ukupno tiskanih novčanica. Vrijeme koliko novčanica provede među ljudima se kreće oko 7 godina. Analize su pokazale da najkraći životni vijek imaju novčanice od 50 kuna, a najduži one od 500 i 1000 kuna. Prosječni korisni vijek kunske novčanice je oko 10 godina, a on uključuje i vrijeme skladištenja. U slučaju procjene da oštećene novčanice imaju uvjete za zamjenu, a podnositelj zahtjeva dokaže da su dijelovi koji nedostaju uništeni, HNB će provesti zamjenu u punom iznosu - govori Mavriček i otkriva kako je prosječna cijena izrade jedne novčanice od 1994. do danas 44 lipe.

U istom razdoblju je trošak izrade jedne kovanice 24 lipe. U razdoblju od 2013. do 2017. godine bio je nešto veći zbog rasta cijene metala - 49 lipa. U proteklih 25 godina je zbog oštećenja iz optjecaja povučeno 4,3 milijuna kovanica nominalne vrijednosti 6 milijuna kuna. Neke od njih su bile u fontanama, u moru ili odlagalištima metalnog otpada te su se deformirale.

Mavriček kaže kako je od 2 milijarde i 345 milijuna plaćenih računa u vrijednosti od 170 milijardi kuna u Hrvatskoj 2017. godine 86 posto plaćeno gotovim novcem, a ostalo karticama. U vrijednosti je udio gotovine 56 posto. To pokazuje da se još uvijek dosta koristi gotovina. Udio gotovinskih transakcija u zadnjih nekoliko godina pada. Ipak, gotov novac u optjecaju ima trend kontinuiranog rasta od samog početka uvođenja kune. Čak i u vremenima kriza nije zabilježen pad, već stagnacija, i to 1999. i 2009. godine. Po vrijednosti rast u 2017. godini u odnosu na 2016. je iznosio 13,8 posto.

Razina zaštite od krivotvorenja, tvrdi Mavriček, veoma je visoka, zato je krivotvorina malo. Otprilike jedna do dvije na milijun novčanica i s tako malim brojkama se ne može pohvaliti gotovo nijedna europska valuta. Kod eura je oko 25 na milijun u 2018.

- Kune je teško krivotvoriti i obično su krivotvorine koje nalazimo loše kvalitete. Više od polovice, odnosno 52,7 posto, svih otkrivenih krivotvorina su bile novčanice od 200 kuna, njih 263. Slijede 162 novčanice od 500 kuna, koje čine 32,5 posto svih krivotvorina. Od siječnja do ožujka ove godine smo analizom utvrdili 122 krivotvorine, od kojih 75 od 200 kuna kao i jednu lažnu kovanicu od 5 kuna. U Hrvatskoj smo prošle godine evidentirali i 1488 komada krivotvorenih eura, 76 primjeraka krivotvorenog američkog dolara i 30 britanskih funti... Imamo odličnu suradnju s MUP-om i obično se vrlo brzo otkriju počinitelji, koji se najčešće za krivotvorenje koriste običnim tintnim pisačima. Unapređivanje elemenata zaštite je vječita borba dobra i zla. Tiskara u Austriji tvrdi da je kuna jedna od najkvalitetnijih novčanica u Europi. Kako bismo postigli bolje uvjete, odnosno povoljniju cijenu, surađujemo s dvije tiskare, u Beču i Münchenu. U objema se tiska i euro - govori Mavriček i dodaje kako se po dugovječnosti kuna i nakon 25 godina može smatrati jednom od mlađih europskih valuta.

Međutim, na našim prostorima još nijedna nije toliko potrajala u istom obliku i dizajnu. Po vrijednosti novca koji se nalazi u optjecaju, kuna je jedna od manjih europskih valuta, što nije čudno s obzirom na veličinu Hrvatske. Od 28 EU članica, 19 ih se koristi eurom. Hrvatska je, na temelju ugovora potpisanog prilikom pristupanja Europskoj uniji, obvezna uvesti euro međutim, nije određeno kadai.

- Kuna je spremna izdržati koliko god država bude odlučila da nam je potrebna. Pratimo potrebe tržišta i banaka i osiguravamo potrebne količine. U zadnje vrijeme nestaje nam jako puno kovanica čemu je najvjerojatniji razlog sve veći broj turista kojima sitne kune i lipe ostanu u džepu i s njima se vrate kući. Ako godišnje Hrvatsku posjeti 17 milijuna turista, neka svaki uzme desetak komada, to je 170 milijuna kovanica što je i više nego što ih godišnje kujemo. Lani smo primjerice iskovali 136 milijuna komada, a ove godine ćemo ukupno 153 milijuna. Kovanje jedne lipe košta oko 7,4 lipa, odnosno sedam puta više od nominalne vrijednost. Kovanje jedne kune košta 72 lipe - govori Mavriček. Svaka od 9 različitih kovanica kuje se od drukčije kombinacije metala.

U siječnju je obilježeno 25 godina rada kovnice koja se nalazi u Hrvatskom novčarskom zavodu čije su prostorije prvo bile u Zagrebu, a prije desetak godina je preseljena u Kerestinec. Tamo ima dva pogona - za kovanje novca i izradu registracijskih pločica za automobile.

Mavriček kaže da je dosad najviše iskovano novčića od 10 lipa (575 milijuna primjeraka), a slijedi 20 lipa s 446 milijuna komada, 5 lipa 403 milijuna, 1 kuna 299 milijuna, 50 lipa 261 milijun, 2 kune 185 milijuna komada… Nekoliko kompleta je 1994. iskovano u čistom zlatu. Jedan je na poklon dobio Franjo Tuđman, po jedan čuva u HNZ-u i HNB-u.

Kune i lipe izlaze iz strojeva za hladno prešanje u koje su prethodno ubačene metalne pločice već izrezane u obliku novčića i koje stižu iz Velike Britanije. U minuti u spremnik upadne 700 sjajnih kovanica od 50 lipa. Hrvatske su kovanice iste od prvoga dana. Mijenja se samo godina kovanja koja piše na svakom novčiću. U parnim godinama su imena biljaka na lipama i životinja na kunama ispisana latinskim, a u neparnim hrvatskim jezikom. Na vrećici piše kako 1000 kovanica od 50 lipa - teži 3598 grama.

Predsjednik Uprave Hrvatskog novčarskog zavoda Damir Bolta ističe kako imaju dvije preše pa se istodobno mogu kovati dva različita apoena. Na istim strojevima bi se jednog dana mogao kovati i euro.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 10:45