Turistička kompanija Valamar Riviera nije Bugatti, vjerojatno neće ni biti, ali Mercedes svakako jest. U svjetskih okvirima, ne u hrvatskim. Ukratko, mogu ponuditi vrhunski turistički proizvod po svim kriterijima: smještaju, sadržaju, doživljaju, diče se s puno epiteta (veliki izvoznici, poslodavac godine...), velikim brojkama. Naširoko, jedna su od pozitivnih priča kuponske privatizacije devedesetih, najveća hrvatska turistička kompanija i među top 10 najvećih na burzi po tržišnoj kapitalizaciji. Vodeći su investitor u hrvatskom turizmu s pet milijardi ukupnih ulaganja u posljednjih 14 godina, od čega 4,3 milijarde u podizanje kvalitete hotela, ljetovališta i kamping ljetovališta te 700 milijuna kuna u akvizicije i širenje. U 2017. su realizirali najveći godišnji investicijski ciklus u Hrvatskoj vrijedan 906 milijuna kuna i najveći projekt u Hrvatskoj - izgradnju dvaju ljetovališta u destinaciji Rabac. Nastavili su s visokim ulaganjima i lani, a u idućoj planiraju nastaviti istim tempom - realizirati ulaganja od 793 milijuna kuna i zaokružiti trogodišnji ciklus vrijedan više od dvije milijarde kuna, predviđen strategijom rasta i razvoja do 2020. Ovo ljeto napravili su i prvi iskorak u internacionalizaciji poslovanja akvizicijom hotela na poznatom austrijskom skijalištu Obertauern.
Investicijski ciklus nije promijenio samo Valamarov poslovni model, nego je preobrazio kompaniju iznutra, pa i destinacije u kojima posluje. U idućih pet godina mogla bi u poslovnom smislu potpuno sazreti. No, kako upozorava dio struke, samo pod uvjetom da Uprava i kontrolni vlasnici ne naprave grešku zbog koje su propali mnogi – ‘zaigraju’ se i podlegnu megalomaniji. Apetiti su veliki, zabrinuti dio tržišta već pita – treba li Valamaru predah?
Poslovni pokazatelji, doduše, govore da u kompaniji mogu biti komotni. Još nisu prezaduženi, nisu blizu zone opreza, a ohrabruje i ishod sezone. Turska kao konkurentska destinacija, između ostalog, pogonjena devalvacijom i dampinškim cijenama, na velika se vrata vratila na tržište. Na hrvatski turizam to se odrazilo manjim brojem noćenja, a vjerojatno i lošijim financijskim rezultatom. Valamar bilježi najbolji financijski rezultat ikada. U kompaniji kažu da će ovogodišnji rezultati nastaviti rasti dvoznamenkastim stopama te će ostvariti gotovo dvije milijarde kuna prihoda i operativnu dobit od oko 700 milijuna kuna.
- Ovu godinu obilježili su i izuzetno dobri rezultati predsezonskog poslovanja, čime je Valamar potvrdio da je kroz ulaganja u razvoj destinacijske ponude moguće kvalitetno produljiti sezonu. Kompanija je lider u odmorišnom turizmu regije, jedno od vodećih poduzeća u hrvatskom gospodarstvu s jasnom perspektivom i zdravim osnovama za daljnji rast, što dokazuje da je izabrana prava strategija te da Valamar ima odličan menadžment. Tvrtka posluje na sedam destinacija, zapošljava 6600 ljudi, a posljednje tri godine otvorili su i 2300 radnih mjesta.
Niz godina ulaganja u plaće rastu dvoznamenkasto. Zaposlenicima je zajamčeno najmanje 5000 kuna neto mjesečno, prosječna plaća raste, a u 2017. bila je 27 posto viša od prosjeka industrije. Ove godine je ukupno povećanje plaća iznosilo 11 posto. U Valamaru ističu i da je u protekle dvije godine uloženo i 60 milijuna kuna u izgradnju četiriju hotela za sezonske radnike pod nazivom Kuća Valamar, a ove godine najavljuju da će i sezonci dobiti božićnice.
– S investicijama i otvaranjem novih objekata stvorila se i potreba za dodatnim zapošljavanjem – konstatiraju u tvrtki, koju vodi predsjednik Uprave Željko Kukurin.
U sektoru Kukurina opisuju kao odličnog menadžera, a jedan od naših sugovornika, koji je dugo godina u biznisu, prisjeća se kako je još kao mladić Kukurin počeo graditi karijeru u Rivijeri Poreč pa prešao u Istraturist. Tu je tvrtku doveo u red, govori, i na kraju je završila u rukama Plave lagune. Kako kaže: “Željko nije od jučer, dokazao se drugdje i onda se vratio.” Drugi najvažniji čovjek je član Uprave Valamara Marko Čižmek, financijaš koji je već 20 godina u Valamaru, u nekoj od uprava neke od tvrtki unutar grupacije.
- Menadžment Valamara jako je dobar jer ekipa koja provodi operacije kakve provodi Valamar i mora biti vrhunska - ocjenjuje naš sugovornik.
Kao što su najavili, puno ih operacija čeka iduće godine. Kao jednu od najvećih investicija u 2019. u Valamaru ističu ulaganje u kamp Istra koji će iduće sezone postati prvi veliki kamp s pet zvjezdica u Hrvatskoj, otvaranje luksuznog obiteljskog hotela Valamar Collection Marea Suites s pet zvjezdica u Poreču te razvoj dodatnih sadržaja u ostalim objektima. U planu je i nastavak ulaganja u smještaj za zaposlenike.
- Intenzivni investicijski ciklus planiran je i na otoku Rabu u ukupnoj vrijednosti od 140 milijuna kuna, a uključuje investiciju u Valamar Carolina Hotel & Villas s četiri zvjezdice u partnerstvu s TUI Sensimar brendom, razvoj obiteljskih sadržaja i usluga u Hotelu Valamar Padova s četiri zvjezdice te ulaganje u kamp Padova koji će zaslužiti četiri zvjezdice i prestižnu Premium Camping Resort oznaku brenda Camping Adriatic by Valamar. U Hotelima Makarska koje je Valamar preuzeo ove godine u planu je ulaganje u kvalitetu i sadržaje hotela Meteor, koji će iduće sezone poslovati pod Valamar Hotels & Resorts brendom – nabrajaju u toj hotelskoj grupaciji, koja godišnje ostvari više od šest milijuna noćenja u 34 hotela i ljetovališta te 15 kamping ljetovališta u top destinacijama duž jadranske obale, a odnedavno i u Austriji.
Investicijske cikluse kombiniraju vlastitim sredstvima te kreditima vodećih domaćih i međunarodnih komercijalnih i razvojnih banaka, a osobito su ponosni što su prvo privatno trgovačko društvo u Hrvatskoj financirano od Europske investicijske banke. No, zbog kredita se mali dioničari boje da Valamar ne pukne kao balon. Jer, kako kažu, raste na dugu. Udruga malih dioničara Valamar Riviera podržava investicijski plan za 2019., ali zabrinuti su zbog naglog rasta.
- Preniska profitabilnost jedna je od glavnih zamjerki Udruge prema Upravi, no ovakav predloženi investicijski plan za iduću godinu sugerira da je Uprava već prepoznala problem. Ne zato da bi zadovoljila investitore, dioničare i (su)vlasnike, nego zato što su kompaniji nužne veće stope profita i povrata na uloženi kapital jer su proteklih godina znatno narasli svi troškovi. Od nabave i rada do građevinskih cijena i poreznih opterećenja – iznosi problematiku predsjednik Udruge Dean Rnjak, koji smatra da bi s akvizicijama trebalo na neko vrijeme stati.
Osim što je vrijeme jeftinih akvizicija prošlo, nastavlja, ne smije se zanemariti rizik prenaglog rasta kompanije, za što imamo recentne i bolne primjere i doma i vani.
- Zbog stalnih akvizicija, unatoč velikim investicijama, još nam je više od 60 posto smještajnih kapaciteta na razini tri zvjezdice i niže. To nije problem u sezoni kada su cijene više nego zadovoljavajuće, ali nas priječi u odmaku od visoke sezonalnosti i povećanju profitabilnosti bez stalnih velikih i operativno zahtjevnih investicija. Pitanje je koliko još dugo možemo investirati 100 milijuna eura godišnje – zabrinut je Rnjak, koji rješenje vidi u prebacivanju fokusa na imovinski portfelj, uz monetizaciju i rješavanje imovine koja je neperspektivna, u ukupnom prihodu kompanije čini premalu stavku ili je izvan core biznisa.
Koliko su bolje popunjeni premium hoteli, vidljivo je iz financijskog izvješća za 2017., prema kojemu je premium segment bio zauzet 174 dana, a economy 156. Također, prihod po smještajnoj jedinici premium segmenta bio je 218 tisuća kuna, a economy 60 tisuća.
Dug je jedan od alata razvoja, ali male dioničare visina duga čini nespokojnima, iako je struktura dobra i zdrava. Prosječna kamata je ispod 2,5 posto, a mnogi krediti su ugovoreni s počekom od pet godina i više.
- To nam smanjuje rizik ako se dogodi jedna ili više lošijih sezona i godina i daje nam vremena za dovoljnu akumulaciju prije nego što kredite počnemo otplaćivati. Kad bi nam se dogodili problemi kakve je imala mediteranska konkurencija prošlih godina, ne bi nam puno pomoglo ni da uopće nemamo duga. Ipak, ne treba ići do maksimalnih limita u zaduživanju – smatra Rnjak. U krajnjem slučaju, zaključuje, uzeti predah i malo usporiti investicijski ciklus nije zakonom zabranjeno. I izvan kompanije može se čuti slično.
- Ne volim ništa što brzo raste. Valamar brzo raste, ide preširoko, velika je koncentracija ležajeva, što je štetno za destinacije i turizam. Pitanje je što će se dogoditi ako turizam lošije krene. Imali smo dvije najbolje godine u povijesti, ali već ova pokazuje otrežnjenje. Investicije bazirane na privremenim rezultatima nisu zdrave. Ako nema profita iz kojeg bi se sve to vraćalo, onda je to problem. Valamarova poslovna logika nije definirana – govori još jedan dobar poznavatelj tržišta.
Prema konsolidiranim financijskim podacima za prvih devet mjeseci ove godine, Valamar je ostvario oko 860 milijuna kuna EBITDA. U svom izvješću za prvih devet mjeseci u Valamaru ističu kako očekuju da će se u poslovnoj 2018. EBITDA kretati između 690 milijuna kuna i 700 milijuna kuna. Ako to stavimo u odnos s neto dugom koji iznosi 1,8 milijardi kuna (2,3 milijarde kreditni dug minus 455 milijuna kuna gotovine), doći ćemo do toga da je neto dug u odnosu na EBITDA 2,5, što uz pretpostavku da njihovo poslovanje na operativnoj razini ostane jednako u nadolazećim godinama, ne upućuje na pretjeranu zaduženost. Ono što se još može iščitati iz bilance jest da je Valamar u periodu od godine dana (od rujna 2017. do rujna 2018.) investirao oko 900 milijuna kuna u dugotrajnu imovinu, a da je EBITDA u prva tri kvartala godine bila za oko 90 milijuna kuna veća nego u istom lanjskom razdoblju. Dakle, u vrijeme dok su investirali, generirali su dodatnih 90 milijuna kuna EBITDA-e. Što to može značiti? Ako pretpostavimo, kako pojašnjava financijski stručnjak Andrej Grubišić, da će od 793 milijuna kuna planiranih investicija u 2019. pola financirati kreditom, a ostatak iz cash flowa, imat će novi neto dug od oko 2,2 milijarde kuna. Pretpostavimo li da će iz investicija u 2019. odmah prve godine ostvariti dodatnu EBITDA-u od desetak posto (oko 80 milijuna kuna), ona će u 2019. iznositi ugrubo 800 milijuna kuna. Tada će neto dug u odnosu na EBITDA biti blizu tri. Dakle, i dalje se zaduženost ne bi trebala smatrati pretjeranom. To govori da su Valamaru potrebne oko tri godine da iz operativne zarade vrati kompletan dug, ali samo uz sljedeće pretpostavke: da EBITDA ostane ista u nadolazećim godinama, da nema poreza na dobit, da nema ulaganja u neto radni kapital, da nema kamate i, naposljetku, da nema dividende. Pritom Grubišić napominje da sve što može utjecati na razinu EBITDA neće smanjiti dug, ali će smanjiti kapacitet kompanije da ga servisira:
- Loša sezona, primjerice. Svi planiramo investicije temeljem pretpostavljene budućnosti, no ponekad te pretpostavke nisu točne zbog pretjeranog optimizma. Sigurno je samo da ćemo imati dodatni dug koji moramo servisirati. Investicije u koje Valamar ulazi ne smiju donositi malu dodatnu EBITDA-u – naglašava.
Miroslav Dragičević, stariji partner u tvrtki Horwath TPH specijaliziran za turizam, koji je uspostavio organizacijsku arhitekturu Valamara, ne dijeli zabrinutost dijela struke. Smatra da kompanija ima zdravu strategiju.
- Njihove performanse su dobre, najbrže se razvijaju i konsolidiraju. EBITDA raste i mogu biti zaduženi sigurno tri-četiri milijarde kuna, ali nisu, što je pozitivno – ocjenjuje Dragičević.
Posljednje dvije velike akvizicije u Hrvatskoj, Imperial na Rabu i Hotele Makarska, Valamar je stekao kupnjom od države, no domaće tržište se sužuje. U Valamaru ističu da su postavili strateške ciljeve za razdoblje do 2020. godine, od kojih su već ove godine premašena zacrtana ukupna ulaganja od dvije milijarde kuna.
- Prvi korak u internacionalizaciji poslovanja bila je nedavna akvizicija hotela Valamar Obertauern u Austriji, čime se nastavlja strategija ulaganja u odmorišni turizam u regiji. Do kraja godine izradit će se nova strategija do 2022. godine i definirati ambicije za rast i razvoj.
Veće širenje na domaćem tržištu ne vidi ni Dragičević. On smatra da je ispred njih četiri-pet godina u kojima će postojećoj imovini dizati vrijednost i kvalitetu.
- Možda bi se mogli plasirati na mediteransko tržište, no neće se nikada pretvoriti u globalnu kompaniju, kao što je, primjerice, Hilton, jer smo mi premalo tržište. Oni idu na “volumen biznis”, a ne na “value biznis” - analizira Dragičević, dodajući da su po hrvatskim standardima jedna od najuspješnijih kompanija, no treba joj vremena da se profilira, pa i da se riješi hrvatsko okruženje.No, kako napominje, uspjeh je što su uopće znali plivati na neuređenom tržištu. Činjenica je da je konkurentnost hrvatskog turizma pod pritiskom nedostatka radne snage i rastućih troškova rada te prevelikog poreznog opterećenja na troškove rada. Osim toga, nedostatak radne snage povećava troškove podizanja kvalitete. Turizam u Hrvatskoj porezno je opterećeniji nego kod konkurenata, a struka upozorava da su ga rastuća porezna opterećenja dovela u poziciju koja može značajno usporiti razvoj.
S obzirom na okolnosti, ali i na dioničarsku rošadu koja se dogodila ove godine, legitimno se zapitati i kakvi su planovi vlasnika vezani uz prodaju vlasničkih udjela. Ove je godine austrijska investicijska kuća EPIC, koja je imala 44,11 posto dionica Valmara, razbijena na dijelove i njezini vlasnici Peter Goldscheider, Gustav Wurmböck i Franz Lanschützer postali su dioničari Valamar Riviere. Sada svaki od njih kontrolira svoj paket, ali i dalje djeluju zajedno, tako da se operativno, zapravo, ništa nije promijenilo.
Unutar EPIC-a nekad je bio i grof Georg Eltz, koji je podigao tu najveću turističku grupaciju i preko kojeg su Austrijanci ušli u turističku priču. Kasnije se Eltz izdvojio iz EPIC-a kroz tvrtku Satis. Uvidom u knjigu dioničara, Goldscheider i Wurmböck prva su dva najveća pojedinačna dioničara s 20 posto dionica, Satis (Eltz) je treći s 5,18 posto dionica, četvrti najveći dioničar je Lanschütze sa 4,43 posto dionica, a iza petog – Enitora – stoji Vicko Ferić (član NO Valamara) i on ima 2,16 posto dionica. Razbijanje EPIC-a samo je elegantnija forma vlasništva, koja otvara pitanje poput potencijalne prodaje, pa zato dio tržišnih sudionika misli da je to napravljeno kako bi vlasnici lakše mogli staviti dionice na burzu. No u Valamaru kažu da to nije plan:
– S obzirom na primljene obavijesti možemo zaključiti kako kontrolni dioničari kane zadržati poziciju glavnog investitora u Valamaru te nastaviti raditi u svrhu budućeg rasta i razvoja društva, a sukladno svojem dosadašnjem djelovanju – njihov je odgovor.
Među 10 najvećih dioničara tri su skrbnička računa u SAD-u (drže oko 3,4 posto dionica), koji, kako nam kažu dioničari, od ljeta intenzivnije trguju dionicama i čine ih nervoznima. Identitet i struktura investitora iza tih računa su nepoznati. Rnjak kaže da je po knjizi dioničara vidljivo kako se na tjednoj bazi najmanje 80 posto transakcija obavi između tih računa. S obzirom na oscilacije cijene te netransparentnost, mali dioničari su se višekratno žalili HANFA-i, ali nisu zadovoljni reakcijom:
– Kao i većina institucija u državi, HANFA je slaba i neučinkovita. Ne vjerujemo da su učinili sve što su mogli, ako išta i jesu. Budući da su ti računi u Sjedinjenim Državama, tražimo način da naše sumnje iznesemo američkom regulatoru SEC-u. Ako su dovoljno dobri Elonu Musku, valjda će biti dobri i nama – najavljuje predsjednik Udruge malih dioničara.
Dodaje da dugo predlažu Upravi i kontrolnim dioničarima listanje kompanije i na Frankfurtskoj burzi. Smatraju da bi listanje na nekom od uglednih tržišta kapitala kompaniji pomoglo jer listanje na tim tržištima podrazumijeva usvajanje i primjenu svjetskih korporativnih standarda u pitanju transparentnosti poslovanja, izvještavanja i odnosa s investitorima.
– A i puno je veća šansa da kompanija dosegne fer tržišnu kapitalizaciju – smatra Rnjak.
Sve u svemu, poslovanje Valamara je neupitno, a perspektive su izvrsne, uz rizike uobičajene za sektor, iako su oni, vjerojatno, nešto manji za Valamar nego za hrvatski turistički sektor u cjelini. I, naravno, ako se Austrijanci ne “zaigraju”.
Tekst u potpunosti preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....