Tko je novi šef Ine i zašto je poslan u Zagreb u tako značajnom trenutku

Dobar je pregovarač i diplomat, stručnjak i “stara garda” u naftnoj branši. Otvoren je za socijalni dijalog, vole ga i radnici, a on sam, sudeći po opisu poslova koje je radio, voli izazove. Jedan od većih čeka ga upravo u Ini.

Tako mađarski izvori opisuju uskoro novog šefa Ine - Sándora Fasimona - kojeg suvlasnik Ine, MOL, šalje da preuzme kormilo hrvatske naftne kompanije. Štoviše, može se čuti da šalju svog najboljeg menadžera kojeg imaju na raspolaganju, glavnog operativca i svog, kako se sami izražavaju - “dealmakera”. I šalju ga u, malo je reći, značajnom trenutku: nekoliko dana nakon što je hrvatska Vlada odabrala financijskog savjetnika koji bi joj trebao pomoći vratiti Inu u svoje okrilje i samo 15-ak dana nakon što je Zoltánu Áldottu, koji je u Ini proveo osam godina, produljen mandat na čelu predsjednika Uprave Ine.

“Ruski Harvard”

I Áldott i Fasimon jaki su menadžeri, samo što je Áldott stigao kad je Ina bila pred stečajem, a Fasimon stiže kad je pred prodajom. Áldott je bio profil menadžera koji je za cilj imao izvući Inu od stečaja koji joj je svojedobno prijetio. Preuzeo je kompaniju u teškoj situaciji, kada je njena zaduženost iznosila devet milijardi kuna. I sviđalo se nekima kako izgleda Ina danas ili ne, on je zadane ciljeve ispunio. Čak je, navodno, bio i za ostanak MOL-a u Ini pa mu se zamjeralo da premalo zastupa mađarske interese. Fasimon, pak, dolazi u jednom drugom trenutku, ali također kritičnom, kada je upitno kako će izgledati Inina budućnost i u čijim će rukama završiti. Stoga je glavno pitanje tko je zapravo mađarski menadžer koji preuzima kormilo Ine i kakav će “deal” Ini donijeti?

Razlog njegova dolaska može ukazati na puno stvari, no dok on sam ne sjedne u šefovsku fotelju Ine, možemo samo spekulirati. Tako, prema nekim informacijama, njegov dolazak, koji se navodno planirao dulje vrijeme, znači gradnju drugačijeg odnosa između suvlasnika Ine - hrvatske Vlade i MOL-a. Znači li to i promjenu mađarske strategije kakva je do sada vođena, teško je prognozirati. No, da će mu biti izazovno - bit će, jer je Ina oduvijek bila vrući kesten, i iz političke i iz gospodarske perspektive. Velika kompanija za čije vođenje treba puno umješnosti jer su apetiti uvijek veliki i koja sa svojim “strateškim” partnerom MOL-om vodi dugogodišnju bitku, postala je praktički već “slučaj”. Ipak, ako ćemo suditi po informacijama poznavatelja uskoro novog šefa Ine, riječ je o čovjeku koji bi se trebao znati nositi s izazovima koji ga čekaju.

Fasimon je poznat u naftaškim krugovima, uostalom predsjedava i mađarskom naftaškom udrugom. Radi se o jednom od najiskusnijih rukovoditelja s kojima MOL raspolaže i menadžeru koji je preuzimao najsloženije izazove u toj mađarskoj naftnoj kompaniji. Dugogodišnji je zaposlenik MOL-a, bio je voditelj nabave sirove nafte, vodio je trgovanje mineralnim sirovinama, plinsko poslovanje, da bi 2006. preuzeo mjesto generalnog direktora ruske podružnice MOL-a. Dokazao se i kao vrlo dobar pregovarač. Upravo je on bio zadužen za prodaju MOL-ova plinskog veleprodajnog poslovanja E.On grupi.

Ta je transakcija izvršena u roku od samo tri mjeseca. Bio je i glavni pregovarač s mađarskim vlastima, sklopio je niz ugovora, povećao broj istražnih upstream koncesija... To je ono što mnogi smatraju da je danas potrebno i Ini. Konsolidirao je i kompletno operativno poslovanje MOL-a u Mađarskoj, a pod njegovim vodstvom Danube rafinerija postala je najučinkovitija u Europi pa će tim više biti zanimljivo vidjeti njegov pristup rafinerijama u Sisku i Rijeci. Zadužen je i za MOL-ovu veliku petrokemijsku investiciju, najveći industrijski petrokemijski razvojni projekt u regiji srednje i istočne Europe u Mađarskoj.

Budući da je diplomirao ekonomiju na Institutu međunarodnih odnosa u Moskvi, jednom od najprestižnijih ruskih sveučilišta, koje zbog školovanja ruske poslovne i političke elite često zovu “ruski Harvard”, te radio u Rusiji, upućeni napominju i da se dokazao u diplomatskim odnosima. Ta će mu vještina, također, dobro doći u Hrvatskoj. Bio je, naime, odgovoran za odnose MOL-a i Rusije, sretao se sa svim glavnim ruskim igračima naftne industrije: od Igora Sečina iz Rosnefta do Nikolaja Tokarjeva iz Transnefta. O njegovim diplomatskim vještinama govore i svojedobno zaoštreni odnosi između Rusije i Mađarske, koji su se zakomplicirali kada je austrijski OMV prodao dionice MOL-a ruskom Surgutneftegasu. Bilo je napeto, no Fasimon je održao dobre odnose s Vladimirom Bogdanovim, šefom Surgutneftgasa.

Transformacija

Hrvatsku Fasimon dobro poznaje. Kako je na dosadašnjoj poziciji bio odgovoran za cjelokupnu eksploataciju i proizvodnju MOL Grupe, uključujući i hrvatske aktivnosti, u naftaškim krugovima kažu da je održavao uvijek dobre odnose s hrvatskim kolegama. No, kakvi su mu planovi, što će učiniti s rafinerijama i kako će se postaviti u pregovorima s Vladom, uskoro će se znati. Zasad je jedino poznata njegova poslovna poruka kojom poručuje da “u Hrvatsku dolazi s ciljem ostvarenja punog potencijala Ine, nastavka transformacije tvrtke u agilnu i učinkovitu organizaciju i konzekventno tome povećanju njene vrijednosti, kroz profitabilna i učinkovita ulaganja”. A takva poruka baš i ne zvuči kao da MOL ima namjeru odustati od Ine.