BUDUĆNOST HRVATSKE Četiri uspješne i inspirativne priče odvažnih mladih poduzetnika: Podučavaju, proizvode, šivaju, dizajniraju i od toga mogu živjeti

Marko izrađuje proizvode od lima, Lovro uči ljude kako svirati gitaru, Ivan dizajnira, a Matea dizajnira i šiva odjeću.

Sve u godinu dana

Iako rade posve različite stvari, imaju jednu sličnost: svi oni su mladi poduzetnici, koji su posao započeli prije manje od godinu dana. Matea Kondža (29) trgovinu Petticoat u Savskoj ulici otvorila je prije dva mjeseca. U malom prostoru smještene su njezine mašine za šivanje, ali i odjeća koju prodaje. Svaki kupac tako može doći, vidjeti kako radi, isprobati odjeću dok još nije gotova. Njezini kupci to cijene.

Davor Pongračić / CROPIX

Matea Kondža

- Većinu stvari koje prodajem sama sam osmislila i sašila. Ostalo s vremenom želim posve izbaciti iz trgovine jer vidim da kupci najviše vole ono što ja stvaram - kaže Matea, koja je završila Tekstilno-tehnološki fakultet i s diplomom u ruci tražila posao u struci. Nije joj pošlo za rukom pa je radila kao konobarica u kafiću koji se nalazi tik do njezine sadašnje trgovine. Kada je čula da se prostor iznajmljuje, shvatila je da je to znak. Uz pomoć majke je otvorila tvrtku i počela s radom.

Prenose znanje dalje

- Imam mnogo planova: Voljela bih šivati i dječju odjeću, voditi tečajeve šivanja, a možda i napisati knjigu o tome - dodaje Matea, koja kaže kako su to planovi za daleku budućnost jer je svjesna činjenice da je nedavno počela s poslom i da će joj trebati vremena da sve to ostvari.

Matea i svi ostali mladi poduzetnici iskoristili su potporu Poduzetničkog centra grada Zagreba (Plavog ureda). Upravo pomoć tog ureda bila im je vjetar u leđa jer su savjeti koje su dobili, kao i financijska potpora od 25 tisuća kuna, bili veoma važni.

Radi u svom domu

Nedavno je s radom počeo i obrt Cis design, iza kojeg stoji 28-godišnji Ivan Čiš. Ovaj bivši student FER-a odustao je od studiranja jer je, kako kaže, želio dizajnirati, a ne programirati. Počeo je dizajnirati sam za sebe, kao i za prijatelje, a sve je postalo ozbiljno kada je preko poznanika došao u priliku raditi za jednu tvrtku iz SAD-a. Tada je shvatio da će za taj posao biti plaćen, a za takvo što morao je imati tvrtku.

Bruno Konjević / CROPIX

Ivan Čiš

- Iskoristio sam poticaj i počeo raditi. Najprije su to bili samo klijenti iz Amerike, a onda sam se polako proširio. Ne mogu reći da sam nezadovoljan. U tri mjeseca, koliko radim, uspio sam steći pet stalnih klijenata. Njima radim vizuale, grafički dizajn i održavam im web stranice - kaže Ivan.

On radi u svojem domu jer mu najam poslovnog prostora nije bio potreban. Početna investicija nije bila velika jer je računalo već imao pa su mu samo trebale uredske sitnice kako bi mogao početi osmišljavati izgled web stranica. Time se bavi tijekom cijelog dana - nema strogo određeno radno vrijeme, no kaže kako o poslu uvijek razmišlja.

Svoju priliku također je iskoristio 26-godišnji Marko Šunjić, koji je prije šest mjeseci pokrenuo obrt Koval, koji se bavi proizvodnjom metalnih proizvoda. Već sad zapošljava pet ljudi.

- Diplomirao sam na Ekonomskom fakultetu i nakon dva mjeseca imao sam svoj obrt. Moj otac u BiH ima kovačnicu pa sam znao raditi. Iskoristio sam poticaje za samozapošljavanje, zadužio se kod prijatelja da kupim strojeve i počeo - kaže Marko, koji proizvodi pribor za pripremu roštilja: peke, lopatice, rešetke... Ljudi kupuju direktno od njega, oglasio je prodaju i na internetu, a ima i nekoliko prodavača na sajmovima. No, planira se proširiti i u trgovine.

Rock gitara

- Pregovaram s većim tvrtkama o tome pa ću vidjeti što i kako dalje. Sigurno ću širiti posao. Radim kvalitetne proizvode, što su kupci prepoznali, i zato mi dobro ide- dodaje Marko.

Bruno Konjević / CROPIX

Lovro Šicel

Tržištu se posve prilagodio i Lovro Šicel, koji je prije deset mjeseci osnovao obrt Rock gitara. Podučava sviranje, a to radi u prostoru svojih učenika. Na taj način ljudi ne moraju gubiti vrijeme dolazeći do njega i vraćajući se kući, već on dolazi k njima. Zbog toga najviše radi s djecom od šest do 15 godina, čiji su roditelji sretni što ne moraju voziti djecu u glazbenu školu.

- Želio sam živjeti od glazbe, a shvatio sam da je ovo jedini način. Trenutačno imam desetak učenika i zadovoljan sam - kaže Lovro.