Izdvojeno mišljenje

Zašto je baš sada porastao kineski interes za Hrvatsku

EU je otvorena prema stranim investicijama, ali ulaganja iz Kine često su bila popraćena zabrinutošću
Li Keqiang i Andrej Plenković
 Goran Mehkek / CROPIX

Izravna strana ulaganja Kine u Europsku uniju (EU) zabilježila su značajan rast u proteklom desetljeću. Iako i dalje na visokim razinama, u protekle dvije godine primjetan je trend smanjenja kineskih investicija u EU. U 2018. završene transakcije vezane uz kineska izravna ulaganja u EU su iznosile 17,3 milijarde eura, što je pad od 40% u odnosu na 2017. te pad veći od 50% u odnosu na vrhunac od 37,2 milijarde eura ostvaren u 2016. godini. Korekcija je pritom uvelike u skladu s globalnim kretanjima kineskih investicija kao posljedica kontinuiranih kapitalnih kontrola u Kini, ali i zaoštravanja regulative u ekonomijama primateljima investicija.

Istodobno Hrvatska privlači sve veću pozornost kineskih investitora, što je kulminiralo potpisivanjem nekoliko sporazuma o suradnji između Hrvatske i Kine u travnju ove godine. Potonji uključuju, između ostaloga, Memorandum o suglasnosti između Ministarstva turizma i Kine o suradnji na području posebnih oblika turizma, Memorandum o suglasnosti između Ministarstva znanosti i obrazovanja i Kine o zajedničkom financiranju istraživanja i razvojnih projekata, Sporazum između Hrvatske banke za obnovu i razvoj i Kineske razvojne banke, Memorandum o suglasnosti između HŽ Infrastrukture i China Railway Eryuan Engineering Group Co. Ltd. o zajedničkoj uspostavi intermodalnog prometnog koridora te Memorandum o suglasnosti između Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva i Huawei Technologies.

Nameće se pitanje zašto zainteresiranost Kine za Hrvatsku raste u razdoblju kada su kineska ulaganja u ostatak EU u opadanju. U protekloj godini najviše investicija iz Kine je ostvareno u Ujedinjenom Kraljevstvu (4,2 milijarde eura), Njemačkoj (2,1 milijarda eura) te Francuskoj (1,6 milijardi eura). Ipak, vrijedi uočiti kako je udio ove tri ekonomije u ukupno ostvarenim kineskim investicijama u inozemstvu pao sa 71% koliko je iznosio u 2017. na 45% u 2018. - značajna razlika. Naravno da Hrvatska za investitore nudi određene privilegije u odnosu na razvijenije ekonomije EU, kao što su veći potencijal rasta s niže baze, niži troškovi, manji konkurentski pritisak te u pojedinim situacijama nedostatak ključnih resursa i inputa koji i “neatraktivnu” ponudu inozemnog investitora čini potencijalno privlačnom. Dok se niža stopa regulacije u manje razvijenim ekonomijama obično smatra negativnom, upravo bi ona mogla biti jedan od razloga rastuće kineske zainteresiranosti za Hrvatsku.

Europska unija prilično je otvorena prema priljevu inozemnih stranih investicija, ali ulaganja iz Kine često su bila popraćena zabrinutošću i polemikama. Upravo je zabrinutost oko nacionalne sigurnosti te kompatibilnosti kineskog ekonomskog sustava s modernim tržišnim ekonomskim vrijednostima, a u nekim slučajevima i isplativošću investicije ili kredita za zemlju primatelja, rezultirala većim regulatornim preprekama i rastu skepticizma oko kineskih investicija.

Tijekom 2017. i 2018. niz je europskih država, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku i Francusku kao najveće primatelje kineskih investicija, ili predložio ili izglasao novu regulativu koja povećava nadzor spajanja i preuzimanja domaćih kompanija od strane inozemnih investitora. Nekoliko kineskih investicija koje bi omogućile pristup ključnim tehnologijama, osjetljivim informacijama ili pružile mogućnost utjecaja na kritične dijelove infrastrukture spriječeno je prošle godine. Hrvatska se zajedno s Belgijom, Bugarskom, Ciprom, Estonijom, Grčkom, Irskom, Luksemburgom, Maltom, Slovenijom i Slovačkom nalazi među zemljama koje na regulatornoj razini nemaju razrađen nadzor inozemnih ulaganja u zemlju, niti trenutačno razmatraju njegovo uvođenje. Da bi to mogao biti jedan od razloga sve veće kineske zainteresiranosti, pokazuje i rast ulaganja u još neke zemlje s ovog popisa kao što su Belgija i Luksemburg.

Novi okvir nadzora stranih ulaganja u EU stupio je službeno na snagu 10. travnja, samo dva dana prije nego što je Hrvatska s Kinom sklopila ranije navedeni niz sporazuma o suradnji. Povećanje nadzora nad inozemnim akvizicijama će zasigurno imati utjecaj na kineske ulagače. Nediskriminacija nacionalnosti ulagača ostaje temeljno načelo nove uredbe, što znači da kineski investitori sami po sebi neće biti izuzeti od investicija na ovom području. Ipak, neke od odredbi novog okvira preklapaju se s najčešćim značajkama kineskih investicija. Nova regulativa tako će poticati zemlje članice da poseban nadzor vrše nad ulaganjima u osjetljive tehnologije i kritičnu infrastrukturu za što se ocjenjuje da pokriva oko 80% svih kineskih investicija u Europi u 2018. godini. Hrvatska će kao zemlja članica u sljedećih godinu i pol biti dužna poduzeti potrebne korake kako bi osigurala puno provođenje ove regulative do 11. listopada 2020. godine. U međuvremenu Hrvatskoj preostaje mogućnost iskorištavanja pozitivnih učinaka sve veće kineske zainteresiranosti, ali uz oprez i pažljivo razmatranje svakog novog dogovora. Da se poslužim dobro poznatim riječima Stjepana Radića: “Ne srljajmo kao guske u maglu”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 22:19