Dok gledam otužno predvidivu završnicu dramuleta u Uljaniku, pitam se kako je moguće da je barem dvije-tri godine svima bitnima u državi apsolutno jasno da pulski škver nema realne šanse za opstanak, a ipak se dogodilo da je poreznim obveznicima nametnut novi, ogromni trošak koji se pravovremenom reakcijom mogao značajno smanjiti. Zapravo mi ovo što se događa s Uljanikom samo potvrđuje staru tezu da je na ovim prostorima država uvjerljivo najlošiji poduzetnik. Ispada, nažalost, da nam je češće puno bolje kad je država pasivna, nego ambiciozna odnosno proaktivna.
Nije tu Uljanik, koji je inače vrlo čudna priča, usamljen slučaj. On je samo potvrda obrasca u kojem političari vođeni potrebom skupljanja ili zadržavanja političkih poena vuku očigledno krive poteze te tako čin...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....