CRNI LABUD

Samo 12 mjeseci nakon dosezanja dna zbog covida, tržište tulumari kao da je 1999.

Unatoč špekulativnom pretjerivanju, vjerojatno se ipak nalazimo u relativno ranoj fazi novog bikovskog tržišta
 Bryan R. Smith/AFP

Prošla je godina dana od izbijanja pandemije i ta je godina po mnogočemu bila jedinstvena. Navela nas je na preispitivanje mnogo toga što smo mislili da znamo o prirodi burzovnih ciklusa. Nikada u burzovnoj povijesti tržište nije palo tako snažno u tako kratkom razdoblju - 35 posto u samo četiri tjedna - i nikada nije samo pet mjeseci nakon tog dna ponovo doseglo rekordne vrhove. U samo godinu dana bili smo svjedoci nečega što se obično protegne na najmanje tri.

To je posebno ironično s obzirom na to koliko je puta u posljednjih desetak godina ponavljana mantra da je financijska kriza iz 2008./2009. crni labud koji se viđa samo jednom u životu. Prava je istina da do covida nismo, zapravo, niti znali kako izgleda crni labud.

Povlačenje prema dolje

Usprkos prevladavajućem mišljenju da burze krahiraju naglo i neočekivano, u stvarnosti to najčešće nije slučaj: primjerice, čuvenim urušavanjima tržišta iz 2000. i 2008./2009. prethodilo je postupno usporavanje i "prevaljivanje", što je opreznim investitorima nudilo dovoljno vremena za povlačenje uz prihvatljive gubitke. Čak su i najbrži slomovi do sada - 1929. i 1987. - počeli tek dva mjeseca nakon što je tržište dotaknulo vrh. Izbijanjem covida, doslovce preko noći zavladalo je medvjeđe tržište - indeks S&P 500 dotaknuo je vrh u srijedu 19. veljače 2020., a već je idući ponedjeljak nezadrživo počeo tonuti.

Iznenađenjima tu nije bio kraj: kada smo se nakon četiri tjedna pomirili da se nalazimo u novom medvjeđem tržištu i pripremali na barem godinu dana mučnog povlačenja prema dolje, ono je završilo isto onako naglo kako je i počelo. Ali, umjesto uobičajenih zastoja i skepse, od kraja ožujka 2020. do danas dogodio se eksplozivan rast indeksa S&P 500, od 75 posto, koji je bio u jednakoj mjeri nestvaran kao i pad koji mu je prethodio. Kao što su, uostalom, i nestvarni bili monetarni i fiskalni poticaji koji su ga lansirali, u odnosu na koje su osporavane mjere ekonomske politike iz 2008./2009. samo obična fusnota. Ako će na svaku naznaku gospodarske krize centralne banke i vlade izvlačiti tešku artiljeriju i bombardirati nas "helikopterskim novcem", hoće li onda po toj novoj logici recesije ubuduće biti, zapravo, dobre za tržište dionica?

Posljednje pravo medvjeđe bilo je tržište 2008./2009., s padom S&P-a 500 od oko 50 posto, u trajanju od 18 mjeseci. Od tada je prošlo već dosta vremena i mnogi ga mlađi investitori ne pamte, o trenutnim hordama pandemijskih retail tradera da i ne govorimo. Iz njihova iskustva tržište može ići samo gore, vjerno potpomognuto beskonačnim spremnikom monetarnih (a sada vidimo i fiskalnih) poticaja čim stvari malo zaškripe. Samo 12 mjeseci nakon dosezanja dna zbog covida, tržište "tulumari kao da je 1999.", što je samo po sebi zadivljujuće i nezabilježeno jer do zadnje faze bikovskog tržišta obično prođe barem nekoliko godina. Masovno se osnivaju tzv. SPAC kompanije (Special Purpose Acquisition Company), kojima je poslovna svrha najprije preuzimanje, a zatim i spajanje s privatnim tvrtkama, čime nastoje zaobići sporiji i reguliraniji proces inicijalne javne ponude. A investitori se nabacuju jedan preko drugoga kupujući dionice SPAC-ova iako niti znaju u što će oni uložiti njihov novac niti su im SPAC-ovi to dužni reći!

Loš predznak

Mnoštvo individualnih tradera koji su burzu i dionice prvi put otkrili za vrijeme pandemije preko noći skuplja milijune sljedbenika; short squezzovi inicirani s društvenih platformi dižu cijene gotovo pa mrtvih kompanija u stratosferu, a valuacije tehnoloških tvrtki graniče sa zdravim razumom.

U jednom od bizarnijih trenutaka u burzovnoj povijesti živimo tek godinu dana nakon sloma i očekivanog oporavka, a atmosfera na tržištu usijana je kao za najluđe faze dot.com manije iz 1999., odnosno 2000.

Usprkos tome što je ovakva euforija loš predznak, u ovom je slučaju kontekst ipak donekle drukčiji. Na valu nezabilježene količine monetarnih i fiskalnih stimulansa, poslovni rezultati američkih tvrtki već dva kvartala zaredom nadmašuju i najoptimističnije prognoze analitičara. Tvrtke iz sastava indeksa S&P 500 čak su u zadnjem tromjesečju 2020. uspjele zabilježiti 11 posto veću dobit u odnosu na pretpandemijski četvrti kvartal 2019. godine - i to u uvjetima kada je većina ljudi još u svojevrsnom lockdownu. U trenutku kad će napokon izaći iz kuća i početi trošiti, razumno je očekivati nastavak rasta prihoda i dobiti tvrtki.

Drugi bitan faktor je likvidnost koje bi i dalje trebalo biti u izobilju. Kratkoročne kamatne stope ostat će na razinama od gotovo 0 posto još barem ove, a prema najavama američkog Feda i iduće godine.

Treći je faktor stanje na tržištu obveznica koje su glavna alternativa dionicama. Tamo su dugoročne kamatne stope na desetogodišnje američke državne obveznice u posljednje vrijeme počele osjetno rasti - s oko 0,9 posto na početku godine do 1,5 posto prošli tjedan, što je najviša razina od veljače 2020. Porast dugoročnih kamatnih stopa zbog pada cijena obveznica privremeno se negativno odrazio i na zahuktalo tržište dionica, a razlog toga je strah od brzog i nekontroliranog rasta inflacije uslijed očekivanog postpandemijskog porasta potražnje. No, ako se stvari promotre iz odgovarajuće perspektive, lako se uoči da su se nominalni prinosi na desetogodišnje američke obveznice od 2009. do danas kretali uglavnom negdje između 2 i 3 posto, a da su dionice svejedno imale jedno od najboljih desetljeća u povijesti. Ohrabrujući signal je i odnos između kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa - tzv. krivulja prinosa. Ona je trenutno vrlo pozitivna i njezin je strmi oblik - dugoročne kamatne stope prilično su više od kratkoročnih - tipičan za ekonomiju koja odlučno izlazi iz recesije.

Brutalne korekcije

Dakle, unatoč primjetnoj razini špekulativnog pretjerivanja, vjerojatno smo ipak u relativno ranoj fazi novog bikovskog tržišta.To ne znači da će burza ići linearno gore - dapače, najvjerojatnije ćemo se morati naviknuti na brze i brutalne korekcije koje će se događati zbog viška likvidnosti, povremene euforije u pojedinim tržišnim segmentima, kao i povećanja opsega algoritamskog i momentum trgovanja. Te će korekcije, koje će biti dublje i češće od povijesnih prosjeka, periodički hladiti tržište. Ali što bi jednog dana moglo probuditi pravog "medvjeda"? Takve scenarije uglavnom nema puno smisla razrađivati jer se rijetko kad pokažu točnima. Burza je po tom pitanju vrlo podla jer iskorištava našu psihološku sklonost pridavanja puno veće težine sadašnjosti i njezinim problemima u projiciranju budućnosti nego što zaslužuje. Kad jednog dana dođe do ozbiljnog urušavanja tržišta, bit će to najvjerojatnije zbog nečega što danas ne možemo naći na naslovnicama medija i zbog čega trenutno ne gubimo san.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 18:56