Mađarskoj treba onemogućiti kršenje pravila na tržištu EU

Guverner Mađarske centralne banke, György Matolcsy, objavio je u Financial Timesu krajnje neobičan komentar s jednom jedinom ključnom porukom: uvođenje eura bila je velika pogreška. Pojednostavljeno prepričano, u svom uratku Matolcsy je predstavio stare političke veličine Françoisa Mitterranda i Helmuta Kohla kao likove zaslijepljene trenutačnim političkim ciljevima što ih je, pak, odvelo u interesnu trgovinu koja je rezultirala uvođenjem eura tj. pogreškom. Nije uopće sporno da su eurozona i njezina valuta opterećene nizom problema, ali je vrlo intrigantno tko i kako diskreditira jedan od najvažnijih integrativnih napora europskih država.

U previše simplificiranom svijetu Györgyja Matolcsyja Nijemci su profitirali od tečaja eura koji nije reflektirao snagu njemačke ekonomije te stoga nisu uspjeli primijetiti kako zapravo gube u globalnoj utakmici. Bizarna teza. Uz to je pozvao na buđenje iz “štetnog i besplodnog sna” o euru, zazvao je smanjivanje eurozone te redefiniranje Maastrichtskog sporazuma. Iako je Matolcsy profesionalni ekonomist s diplomom Univerziteta ekonomije i industrije “Karl Marx”, njegova kolumna pršti od stavova neprijateljskih prema euru, ali nema razrađenu ekonomsku logiku protiv eura nego niz političkih i zajedljivih zaključaka. To nije slučajno. Treba znati tko je György Matolcsy: sasvim obični aparatčik Viktora Orbána koji u monetarnoj politici provodi ono što mu politički gazda govori. Matolcsy, premda je guverner, nije naročito važna osoba jer se sve bitno o monetarnoj politici odlučuje u odajama suvremene inkarnacije kralja, Viktora Orbána.

Ako je trenutačno Orbánu euro nešto što mu se iz nekog razloga ne sviđa, onda je potpuno jasno da će njegov paž, Matolcsy, o euru govoriti i pisati sve najgore. Uostalom, to čini već godinama, i sasvim je očekivano s obzirom na politički background iz kojega dolazi.

Jedan puno ozbiljniji mađarski dužnosnik od Matolcsyja, bivši direktor Svjetske banke Lajos Bokros, javno je rekao za Matolcsyja kako je za guvernera imenovan kao politički kadar te da nema pojma o monetarnoj ekonomiji. Ne puno blaži bio je bivši glavni direktor mađarske Raiffeisen banke Péter Felcsuti koji je pomirljivo zaključio kako možda ipak ne bi bilo fer Matolcsyja nazvati luđakom.

U ovoj priči oko čudnovate kolumne mađarskoga guvernera potpuno su nebitni njegovi radikalni antieuropski stavovi. Problem je u tome što upravo njegova kolumna dokazuje kako Mađari pod vodstvom Viktora Orbána uopće ne razumiju da su zemlja koja bi najmanje trebala prigovarati bilo kojim europskim integracijskim procesima, pa ni onima vezanim uz euro i eurozonu. Mađarska nije članica eurozone, ali je kršenjem Maastrichta profitirala iskorištavajući benefite zajedničkog tržišta EU koje, naravno, uključuje eurozonu.

Podsjetio bih u ovom kontekstu na intrigantnu priču iz 2016., također objavljenu u Financial Timesu, u kojoj je Mađarska centralna banka pod upravljanjem opisana kao krajnje egzotična institucija koja se upustila u financijske malverzacije kako bi osigurala ogromnu financijsku potporu vladajućoj političkoj opciji u Mađarskoj te je pritom prekršila niz europskih pravila koja su ciljala na ravnopravnosti na europskom tržištu. Nije toliko egzotično što je Mađarska centralna banka kupovala urede na nevjerojatnim lokacijama kao što su Buenos Aires, Bejrut ili Berlin, nego osnivanje šest tajnovitih fundacija u koje su ugurali milijardu dolara Mađarske centralne banke te tim novcem upravljali potpuno netransparentno. Te fundacije koristile su novac centralne banke za kupovinu mađarskih državnih obveznica koje su držale komercijalne banke. Jedna od tih bila je opskurna Növekedési és Hitel Bank u vlasništvu Matolcsyjeva rođaka. Mađarska centralna banka odobravala je ogromne donacije te je kupila 33 milijuna eura vrijedne nekretnine kako bi ih darovala fundacijama. Jedna od tih fundacija trebala je prema planu dobiti podzemni bazen. Lijepih 500 milijuna forinti odobrili su za istraživanje globalnog značaja izbora u Tanzaniji i na pohode mađarskih križara. Modus operandi i nama u Hrvatskoj zvuči poznato.

Ako Europa želi žmiriti na kronizam ili možebitnu korupciju u sprezi mađarske visoke politike, šefova državnih institucija i novih mađarskih bogataša, ne bi ipak trebali preskočiti nešto sasvim konkretno: nije li dosta očigledno da je Mađarska ušla u zonu monetarnog financiranja koje ne bi trebalo biti dopušteno?

Možda doista treba redefinirati sporazume europskih nacija koji definiraju Europsku uniju, ali tako da se onemogući zemljama poput Mađarske teško kršenje temeljnih principa funkcioniranja na zajedničkom europskom tržištu.

Neki će reći pa što prigovoriti Mađarskoj ako je Europska centralna banka provodila quantitative easing? Ponovit ćemo: ono što je Matolcsyju i europskim dužnosnicima potpuno promaklo jest to da je mađarsko monetarno financiranje važno pitanje upravo zato što Mađarska jest članica EU i dijeli zajedničko tržište EU, ali nije u eurozoni te si kroz monetarno financiranje može priuštiti vrlo neobičnu kompetitivnu prednost na zajedničkom tržištu EU. Nije čudno što danas Matolcsy priča kako Maastrichtski sporazum nije imao smisla jer je već pokazao da se Mađarima živo fućka za bilo kakve principe fiskalne i monetarne transparentnosti.

Potpuno je druga priča to što i quantitative easing koji se provodi u eurozoni također ima vrlo sporan utjecaj na tržište.

Usput rečeno, Matolcsy je docirao Nijemcima kao da je zaboravio kako su ti isti Nijemci u Mađarsku investirali više od 30 milijardi eura. Kako je moguće da Matolcsy nema respekta prema BMW-u koji je prije samo nekoliko mjeseci najavio širenje proizvodnje u Debrecinu. Njegova “amnezija” vrlo je zabrinjavajuća: toliko ga je zahvatila antiueuropska groznica da u njegovu ponosnom mađarskom mozgu više nema Siemensa, Mercedesa, Continentala, Boscha, Rosenberga, Lidla... odnosno ključnih razloga mađarskog napretka. Još je više potisnuo sjećanje na novac iz fondova EU koji je omogućio zamah mađarskih kompanija.

Zemlje koje doista cijene fer odnose u europskim integracijama prošle bi puno bolje ako bi novi europski ugovor jednostavno ostavio one koji misle da su pravila tu da bi ih kršili i tako jeftino profitirali zamagljujući sve skupa zavjesom nacionalizma.

Orbán i ekipa shvatit će što su mislili Mitterrand i Kohl kad su dogovorili euro tek kad se Mađarsku isključi iz EU. A bože moj, najbolje se uči na vlastitoj koži. Ako im se ne može teoretski objasniti ili ako ne žele čuti, neka uče o važnosti Europske unije i eura na najbolji mogući način.