Naša stvarnost

Junaci hrvatskog turizma 2020.

Sve u svemu, možda i bolje da turisti dolaze u manjem broju ovih dana
Strojevi na obali
 Goran Rihtarić

Sezona je počela. Na trajektnom pristaništu u Drveniku, čekam od 06:30 trajekt za Hvar. Kolona vozila već je popunila prvi dio linije za čekanje, iako je još puni sat do kretanja trajekta.

Uz cestu stoje brojna teretna vozila i veliki kamioni. Nekako sam se ponadao kako oni čekaju posebni prijevoz namijenjen teretnom prometu jer u suprotnom se nećemo ukrcati u dva Jadrolinijina “Laslova”.

Konačno, nisam se uspio ukrcati na trajekt. Nekoliko je još lakših dostavnih vozila ostalo ispred mene, a barem dvadesetak osobnih iza. Izvanredna je linija pokupila teretnjake, s asfaltom, vele. Još su tri ostala na pristaništu čekajući sljedeću turu.

Sve u svemu, možda i bolje da turisti dolaze u manjem broju ovih dana. Možda su zato i donesene ove mjere o ograničenju putovanja iz susjednih nam zemalja, naših najodanijih auto-gostiju, kako bi promet građevinskog materijala mogao relativno neometano teći magistralnim prometnicama koje se obnavljaju. A i u mjestima na obali, čuvenog moratorija za građevinske radove kao da nema. Kranovi i dizalice posvuda, a nisu rijetkost niti bageri i kamioni na plažama ili oko skromno popunjenih hotela. Neka, barem građevinska industrija radi. Vjerojatno se i noćenja tih građevinskih radnika na Hvaru u nekoj statistici broje kao turistička.

Goran Rihtarić
Strojevi na obali

Ovi siroti turisti koji su se odvažili doći, sigurno su dovoljno motivirani pa ih ni malo buke i prašine neće otjerati, a ionako ih je dovoljno malo pa i neće pružati neki preveliki otpor.

Ionako nemaju kuda previše izlaziti iz hotela, jer je rijetko koji restoran ili kafić otvoren. Nemaju za koga, vele mještani. Kad se osjeti potražnja, možda. Rekao bi čovjek, nije im važan putnik, slučajni prolaznik. Ili nije još bitna svaka kuna.

Bit će. Kada svi osjete stres s kojim se trenutno nose najuporniji trudbenici hrvatske turističke scene, uglavnom hoteli i kampovi koji su ovih dana, unatoč svim pesimističnim najavama dočekali prve goste i učinili im boravak u Hrvatskoj doživljajem za pamćenje, svemu usprkos. Osjetit će svi što znači 30 dana turističke špice. Ako ćemo imati sreće...

Ovog puta, sreća nam ovisi o doživljaju najpustolovnijih duša iz cijele regije, kojima je još uvijek dopušteno bez mjera samoizolacije putovati u Hrvatsku i koji su stigli ovih dana u izvidnicu svima onima koji su još neodlučni u izboru destinacije u kojoj će provesti svoj ljetni godišnji odmor sa svojim obiteljima. Oni koji će prvi iskusiti hotelski doručak u vrijeme rigoroznih higijenskih mjera sprečavanja širenja epidemije, koji će prespavati u iznimno čistom krevetu i pažljivo dezinficiranoj sobi, čije će se dijete igrati u dječjoj igraonici hotela za koju će roditelji procijeniti kako je istovremeno iznimno sigurna, a urnebesno zabavan njihovoj djeci, oni koji će sudjelovati u rekreacijskim i zabavnim sadržajima bezbrižno i opušteno, kao da je ovo najbezbrižniji trenutak godišnjeg odmora kakav su sanjali dok su za njega iz karantene ili samoizolacije, marljivo radili cijelu godinu.

Ove će godine biti teže nego ikada nadmašiti očekivanja naših gostiju i pružiti im uslugu i tretman koji su zaslužili, pokazavši nam neizmjernu, gotovo junačku privrženost i povjerenje biti turistima u Hrvatskoj ljeta gospodnjeg 2020.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 16:25