Koji su primjeri najbolje prakse kohezijskih politika u EU što bi Hrvatskoj mogli poslužiti kao uzor

U pandemijskoj 2020. godini hrvatski BDP po stanovniku iskazan standardom kupovne moći bio je 36 posto niži od prosjeka Europske unije. Zaostajanje u odnosu na prethodnu godinu povećalo se za dva postotna poena, pokazuju najnoviji podaci Eurostata. Međutim, BDP po stanovniku lani je pao još više u Grčkoj, za četiri postotna poena, na 62 posto prosjeka Unije, pa se ta zemlja na ljestvici razvijenosti EU prvi put smjestila iza Hrvatske. Na posljednjem mjestu je Bugarska, čiji je BDP po stanovniku 45 posto manji od prosjeka EU. S druge strane, Luksemburg se zadržao na prvome mjestu, štoviše, njegov BDP po stanovniku povećan je u odnosnu na prosjek EU sa 2,54 na 2,63 puta.

Najveće razlike

Još veće razlike nego među zemljama EU prisutne su, prema NUTS-u (nomenklatura prostornih jedinica za statistiku), između pojedinih europskih regija. U najrazvijenijim Luksemburgu BDP je veći čak osam puta nego u dvije najnerazvijenije regije, francuskoj prekomorskoj regiji Mayotte i bugarskom Severozapadenu s BDP-om ispod trećine prosjeka EU.

Također, postoje ogromne regionalne razlike unutar pojedinih europskih zemalja. Pritom je osobito čest slučaj u zemljama srednje i istočne Europe da je najrazvijenije područje oko glavnog grada, primjerice oko Praga, Bratislave, Varšave, Bukurešta i Budimpešte. Ona pripadaju među 20 regija EU s najvišim BDP-om po stanovniku dok su ostala područja u tim zemljama ispod prosjeka Unije. Slično je u Litvi i Portugalu. Kako u tom europskom regionalnom kontekstu stoji Hrvatska?

U Hrvatskoj gospodarskoj komori navode da se Hrvatska, s razlikom od tri i pol puta između Grada Zagreba i posljednje Virovitičko-podravske županije, smjestila približno na sredini ljestvice odnosa između najviše i najmanje razvijenih regija unutar svake od članica.

Glavni fokus kohezijske politike je sustizanje i ujednačavanje razine razvijenosti. Izdaci su povijesno alocirani po kriteriju bruto domaćeg proizvoda i bruto nacionalnog dohotka po stanovniku. Od 2021. pravila dodjele sredstava bit će jednostavnija i usklađenija s razvojnim lokalnim strategijama, a i dalje će uzimati u obzir BDP po stanovniku, kao i informacije o socioekonomskoj situaciji te zaštiti okoliša.

Dugoročni učinci

O tome uspijeva li EU postići postavljene makroekonomske ciljeve - povećanje regionalnog BDP-a i otvaranje novih radnih mjesta - ne postoje pouzdane procjene. O učinkovitosti kohezijske politike, navode Zsolt Darvas, Jan Mazza i Catarina Midoes u radu "How to improve European Union cohesion policy for the next decade" koji je 2019. godine objavio europski think tank Bruegel iz Bruxellesa, literatura ne daje jednoznačan odgovor. Neke studije pronalaze pozitivne dugoročne učinke, a druge nikakve ili čak negativne. Taj raspon rezultata, navode, proizlazi iz vrlo kompliciranih okolnosti, od složenog lokalnog okruženja, raznolikosti političkih intervencija izvan kohezijske politike, različitih vremenskih okvira, učinaka prelijevanja među regijama i nedostatka odgovarajućih podataka za analizu do raznih ekonometrijskih problema i povezanih pristranosti u procjenama. Ipak, intervjui provedeni sa sudionicima projekata sugeriraju da je kohezijska politika najviše ocijenjena od svih politika EU te da stvara europsku dodanu vrijednost.

Hrvatska perspektiva

Najveća i najmnogoljudnija Poljska poznata je kao zemlja koja je dosad primila najveći dio sredstava, ponajprije zato što je većina regija zemlje klasificirana kao manje razvijena, BDP im je manji od 75 posto prosjeka EU. Ta je zemlja, primjerice, doživjela velik ekonomski iskorak nakon ulaska u EU 2004. Do 2023. godine, procjenjuje EU u izvješću iz 2017. godine, poljski BDP bit će 3,4 posto veći, zahvaljujući kohezijskim fondovima EU. Njihov doprinos u razdoblju od 2005. do 2011. godine, kako je procijenilo poljsko ministarstvo regionalnog razvoja, iznosio je tek pola postotnog poena. Pritom polovica novca za regionalni razvoj Poljske odlazi na infrastrukturu i promet, lokalnim jedincima koje renoviraju željezničke postaje, pruge, ceste, javni prijevoz…

Koji su primjeri najbolje prakse kohezijskih politika u članicama EU, koji bi Hrvatskoj mogli poslužiti kao uzor? Odgovarajući na to pitanje, Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu i članica SDP-a, imala je potrebu samo se osvrnuti na svoje političke protivnike.

- Iz hrvatske perspektive, nažalost, puno je lakše govoriti o primjerima najgore prakse, jer HDZ-ovi ministri zaduženi za fondove EU imaju nezgodnu naviku da završe u Remetincu i pod istragama domaćih i europskih istražitelja - rekla je.

Nastave li tako, upozorila je Borzan, ne samo da nećemo iskoristiti sredstva koja imamo na raspolaganju nego ćemo "radi marifetluka iskorištena sredstva morati vraćati". Zabrinjava ju i to što se nakon postignutog dogovora o novom europskom proračunu te instrumentu za oporavak od koronakrize "EU sljedeće generacije" stvara dojam da je novac već dobiven. Premijer Andrej Plenković, kaže, svečano je objavio da Hrvatska sada ima zajamčene financijske poluge od 24,2 milijarde eura za gospodarski oporavak u sljedećih deset godina te svima čestitao na uspjehu.

- Premijer i vladajuća struktura u javnosti stvaraju dojam da smo taj novac dobili i da će on služiti kao pomoć državnom proračunu. Međutim, taj iznos nije dobiven - rekla je Borzan.