Kako će izgledati digitalni euro, ESB će odlučiti do sredine 2023. godine

Kako bi se prilagodile aktualnim trendovima, uključujući sve manju upotrebu gotovine, porast internetske trgovine i bezgotovinskog plaćanja te pojavu različitih vrsta kriptoimovine, središnje banke su posljednjih godina počele istraživati mogućnost da same izdaju digitalne valute, Central Bank Digital Currency (CBDC). Među njima je i Europska središnja banka koja je u listopadu 2020. godine objavila izvješće o mogućem izdavanju digitalnog eura. On ne bio zamjena za gotovinu, euro bi i dalje bio euro, jedino što bi bio digitalan. Elektronički novac izdavao bi Eurosustav, odnosno ESB i nacionalne središnje banke, a bio bi dostupan svim građanima i poduzećima.

Funkcionalni dizajn

"Tehnologija i inovacije mijenjaju način na koji trošimo, radimo i povezujemo se. Uvođenjem digitalnog eura dao bi se dodatan poticaj inovativnosti koju Europa stalno promiče. Pridonijelo bi se i financijskoj suverenosti Europe i ojačala bi se međunarodna uloga eura", rekao je tom prigodom član Izvršnog odbora ESB-a i predsjednik radne skupine za digitalni euro Fabio Panetta.

U srpnju prošle godine ESB je pokrenuo fazu istraživanja koja bi trebala trajati dvije godine i ima za cilj rješavanje ključnih pitanja dizajna i distribucije.

Aktivno sudjelovanje u ovoj fazi očekuje se od svih dionika, uključujući i Europski parlament koji u svom izvješću "Central bank digital currencies: Evolution or revolution?" pojašnjava da će se Eurosustav usredotočiti na mogući funkcionalni dizajn, kako bi digitalni euro bio "bezrizičan, dostupan i učinkovit oblik digitalnog novca središnje banke".

Kada je riječ o dizajnu CBDC-a, postoje tri načina njegova izdavanja. Prvi je "veleprodajni" za banke, drugi je "maloprodajni" za građane, a treći je hibridni. Pritom, kako pišu Igor Ljubaj i Linardo Martinčević iz HNB-a u tekstu "Centralnobankarski digitalni novac - nova moda ili stvarna potreba", poslovne banke već imaju otvorene digitalne "tekuće" račune kod središnje banke. Za razliku od banaka, građani imaju pristup novcu središnje banke samo u fizičkom obliku, a ne i u digitalnom. Primjerice pohabana novčanica uvijek se može doći zamijeniti u HNB.

"Glavna i suštinska razlika ‘novog‘ CBDC-a jest ta što bi on bio digitalni novac središnje banke za sve korisnike financijskog sustava, a ne samo za poslovne banke. Navedeno se prije svega odnosi na stanovništvo", navode autori. Bio bi obveza središnje banke, kao i gotov novac. Središnja banka bi obavljala sva plaćanja u stvarnom vremenu i tako vodila evidenciju o svim udjelima građana.

Prema srednjem, hibridnom modelu, navodi Europski parlament, CBDC bi bio potraživanje od središnje banke, ali bi plaćanja u stvarnom vremenu obavljali posrednici. Pritom bi središnja banka zadržala kopiju svih maloprodajnih CBDC udjela, kako bi u slučaju tehničkog kvara mogla prenijeti udjele s jednog pružatelja platnih usluga na drugog.

Drugi važan izbor o kojem će se morati odlučiti jest račun ili digitalni uređaj (token, pametni telefon), između konvencionalnog modela koji povezuje vlasništvo s identitetom, i onog da središnja banka uvaži potraživanja samo kada korisnik CBDC-a pokaže poznavanje šifrirane vrijednosti. Tako bi, primjerice, CBDC bio upisan na računu koji bi građanin imao otvorenim kod središnje banke, jednako računu kod bilo koje banke.

S druge strane, CBDC na tokenu bio bi sličniji gotovom novcu, potencijalno anonimiziran i vezan uz određeni uređaj. Ta se opcija naziva i "digitalni tokeni". Njihovi mogući nedostaci su da mogu biti ukradeni ili izgubljeni, postoji trošak provjere digitalnih sustava, mogu se koristiti za pranje novca i druge nezakonite aktivnosti, baš kao i gotovina.

Trenutačno se na sustave temeljene na računu općenito gleda kao na sigurnije. Štoviše, plaćanja CBDC računima mogu biti praktički trenutna i bez troškova.

S druge strane, rezultirali bi gubitkom neke privatnosti, kao što je danas sa zahtjevima za identifikaciju za otvaranje bankovnog računa. Ekonomist Michael D. Bordo, primjerice, smatra da se sustavi računa mogu koristiti općenito, a sustavi tokena mogu se koristiti za male transakcije.

Javni interes

Izbor dizajna CBDC-a može imati utjecaj na brojne zadatke središnje banke, ali i otvarati pitanja širega društvenog značenja. Što u slučaju da građani mogu birati žele li raspolagati novčanim sredstvima kod poslovnih banaka ili središnje banke, bi li to značilo povlačenje depozita iz banaka i prijenos kod središnje banke? Ako bi se usvojio CBDC koji pruža anonimnost, bi li je bilo uputno ograničiti i do koje razine? Je li važniji interes pojedinca ili javni interes nadzora, odnosno sprečavanja pranja novca?