Strmoglavi pad

Životna priča flambojantnog biznismena, osuđenog na 30 godina zatvora zbog korupcije

Osim na sebe, volio je trošiti na druge. Dao je 12 milijuna dolara kako bi Riu omogućio kandidaturu za Olimpijadu
Eike Batista (u bijeloj majici) u pratnji policajaca
 Ueslei Marcelino / REUTERS

Bio je najbogatiji čovjek Brazila, jedan od onih koji ne skrivaju svoje bogatstvo, zato su mnogi ostali začuđeni kada su u medije iscurile fotografije Eikea Batiste kako na najopjevanijoj plaži Rio de Janeira, Ipanemi, u ocean iskrcava 700.000 brazilskih reala u zlatnicima (1,077.046,93 hrvatske kune po tečaju iz ožujka 2016. kada se to dogodilo). Flambojantni biznismen, kako su ga zvali domaći mediji, pretrpio je jedan od najvećih krahova u korporativnoj povijesti. Novac koji je rasuo po moru bio je namijenjen Europljanima malo poznatoj brazilsko-afričkoj božici mora Yemanji, kao iskupljenje za njegove dotadašnje “nezahvalne postupke”. Batista, poznat po praznovjerju jednako koliko i po bogatstvu i razmetljivosti, tako je postupio po savjetu Ubirajare Pinheira, brazilskog mistika, svećenika religije Umbanda, egzotičnog miksa afričkih animističkih tradicija i katolicizma, u nadi da će mu otplata duga Yemanji vratiti izgubljeno bogatstvo.

Dvije godine ranije Batista je, sve dotad s bogatstvom od 35 milijardi dolara visoko na Forbesovoj globalnoj listi milijardera (dogurao je do sedmog mjesta na ljestvici), naglo, u najvećem korporativnom krahu u povijesti Latinske Amerike, izgubio 99 posto imetka koji se sastojao od niza kompanija koje su bile lideri u biznisima s naftom i plinom i posjedovale rudnike zlata i željeza. Pinheiro, svećenik kojemu je bezgranično vjerovao, tada je brazilskim novinarima rekao kako je “godinama prije, kada ga je Batista prvi put posjetio, mladog bogataša upozorio na neizbježnu sudbinu koja ga čeka u budućnosti”. Njegovo iskupljenje, rekao je Pinheiro, ne treba mjeriti težinom u ocean prosutog zlata jer je to zlato samo dokaz Batistine neizmjerne vjere u Yemanji.

No, njegova vjera možda više i nije toliko snažna. Naime, danas je Batista u brazilskom zatvoru - osuđen je 3. srpnja ove godine na 30 godina kazne zbog korumpiranja guvernera Rio de Janeira Sérgia Cabrala koji mu je zauzvrat godinama omogućavao pristup poslovima s državom. Cabral je, pak, kao primatelj mita zaradio 120 zatvorskih godina. Batisti se, međutim, mora priznati jedno. Kao bivši multimilijarder, na računu je, kada su ga optužili, sigurno imao dovoljno gotovine da se sakrije do kraja života, ali odlučio se suočiti s vlastitim pogreškama. Ukrcao se u prvi razred zrakoplova na letu iz New Yorka, gdje je boravio kada je saznao za optužnicu kojom je rezultirala velika brazilska istražiteljska akcija poznata pod imenom “Lava Jato” (“Praonica automobila”), i u Riu se predao policiji koja ga je dočekala na aerodromu. Je li očekivao da je dovoljno snažan da se odupre optužbama? Čini se da nije jer bankrot se više nije mogao sakriti, kao ni trag novca (16,5 milijuna dolara) koji je očišćen putem off-shore računa sjedao na Cabralov račun od 2011., od čega, navodno, većina u toj prvoj godini.

Ćelija za neobrazovane

Očekivao je ipak da će, kao i većina milijardera koji završe iza rešetaka, i on imati poseban, ugodniji tretman. Je li zbog toga što se nekome zamjerio (a zamjerio se mnogima) ili zato što brazilski zakon, inače pun rupa, nije predvidio takvu situaciju, ali smjestili su ga u regularnu ćeliju, zajedno s ostalim pritvorenicima, “jer nije imao dovoljno visoku školsku spremu da bi ostvario posebne uvjete pritvora”. Činjenica je da je napustio studij prije diplome (studirao je metalurgiju i strojarstvo na sveučilištu u Aachenu, u Njemačkoj), u želji da aktivno sudjeluje u tadašnjem bumu brazilske ekonomije, ali razlog za strože uvjete zatvora vjerojatno ipak treba potražiti u njegovoj pretjeranoj sklonosti pokazivanju luksuza.

U vrijeme kada je Batista rasipao zlatnike po Atlantiku, brazilska ekonomija također je grubo izlazila iz svojega zvjezdanog razdoblja. Pet godina prije toga, 2011., Brazil je bio pretekao Ujedinjeno Kraljevstvo kao šesta najveća ekonomija na svijetu, s golemim rezervama nafte i snažnim priljevom stranog kapitala. Balon je eksplodirao 2014., dodatno poguran korupcijskim skandalom u Petrobrasu, državnoj naftnoj kompaniji čiji su menadžeri bili optuženi za pranje novca. Dvije godine poslije ekonomija je i dalje bila u padu, s godišnjim minusom BDP-a od 3,6 posto. Međunarodne rejting agencije su brazilske državne obveznice strovalile u smeće. Batista se još trudio biti optimist. U velikom intervjuu (tada su svi njegovi intervjui bili i veliki i značajni) za brazilsku televizijsku mrežu RedeTV objavio je kako je dugove svoje kompanije sveo na nulu te je počeo ciklus velike obnove.

Nisu mu svi bili spremni povjerovati. Već je bio prepoznat po “velikim izjavama”. Forbesu je tako 2010. “obećao” da će do 2015. prestići Meksikanca Carlosa Slima i postati najbogatiji čovjek na svijetu (to se nije dogodilo, Slim je 2014. prvo mjesto ljestvice vratio staroj gardi Billu Gatesu i Warrenu Buffettu, a današnji broj 1 je Amazonov Jeff Bezos). Godinu dana poslije ustvrdio je u intervjuu američkoj televizijskoj mreži CNBC da je “stvorio pet energetskih kompanija koje u sebi imaju potencijal od dva bilijuna dolara”, ali samo dvije godine nakon toga objavio je kako se zbog dugova kani riješiti dvije od njih pet. Godinu poslije, 2014., objavio je da je milijardu dolara u crvenom, da je bio svjestan problema svojih kompanija prije nego što ih je izlistao na burzi, okrivio je savjetnike za pogrešan tajming izlistavanja i na kraju zaključio kako bi bilo bolje “da je sve ostalo u privatnim rukama”.

Još jedan detalj poljuljao je povjerenje poslovne zajednice u Batistu. Samo nekoliko mjeseci prije intervjua za Rede TV brazilski financijski regulatori optužili su ga za “zločin protiv financijskog tržišta”, a policija je zaplijenila šest automobila, među kojima su bili i bijeli Lamborghini Aventador i također bijeli Porsche Cayenne, jedno Fabergéovo jaje, za koje se potom pokazalo da je skupa krivotvorina, i 37.000 reala (oko 13.000 dolara po tadašnjem tečaju) u stranoj valuti. Batisti nije pomoglo čak ni kada su njegovi odvjetnici sudu - i javnosti - predočili fotografije na kojima se jasno vidjelo kako federalni sudac Flávio Roberto de Souza, koji je bio zadužen za proces protiv Batiste, vozi zaplijenjeni Batistin Porsche. I suca Souzu dočekala je pravda, ali tek ove godine kada je osuđen na 52 godine i dva mjeseca zatvora zbog pronevjere i pranja novca u dva procesa na Saveznom sudu u Rio de Janeiru.

Srebrna žlica

Za razliku od mnogih samoniklih bogataša iz Latinske Amerike (Carlos Slim potomak je useljenika iz Libanona, Policarpo, otac Andronica Lukšića, stigao je s otoka Brača), Eike Batista rođen je “sa srebrnom žlicom u ustima”, kao drugo od sedmero djece Eliezera Batiste, ministra rudarstva i energije u vladama Joãa Goularta (1961. - 1964.) i Fernanda Collora (1990. - 1992.) te predsjednika brazilske rudarsko-metalurške multinacionalke Vale (tada Companhia Vale do Rio Doce) koja je u vrijeme predsjednika Goularta bila potpuno u državnim rukama, i Njemice Jutte Fuhrken od koje je, prema svojim riječima, “naslijedio germansko samopouzdanje i disciplinu”. Očeva karijera dovela ih je u Europu kada je Eike bio tinejdžer. Nakon što je završni dio djetinjstva proveo između Ženeve, Düsseldorfa i Bruxellesa, roditelji su se vratili u Brazil, a on je 1974. godine krenuo na studij u Aachenu gdje se, kako tvrdi, “uzdržavao prodajući police osiguranja”. Izdržao je do 1980. kada se odlučio vratiti u Brazil “zbog prevelikog stresa” gdje je odmah uronio u biznise s trgovcima zlata i dragog kamenja. Imao je samo 23 godine kada je 1979. osnovao tvrtku Autram Aurem. Godinu i pol poslije tvrtka je prijavila prihod od šest milijuna dolara. Tada počinje njegovo zlatno razdoblje. S 29 godina, 1985., postao je CEO kanadske rudarske kompanije TVX Gold.

Nakon godina neobuzdanog, raskošnog i u tabloidima raskošno publiciranog življenja, 1991. ulazi u prvi brak s brazilskim modelom, glumicom i “kraljicom sambe” Lumom de Oliveira koja je također djelomično imala njemačke korijene. Nakon kratkog, medijski praćenog poznanstva, koje je kulminiralo skandalom kada se otkrilo da je Batista već zaručen s drugom “kraljicom tabloida”, Patricijom Leal, par se vjenčao i proveo u braku 13 godina. Oliveira se u tom razdoblju odrekla karijere modela, a Eike Batista platio je navodno značajnu otkupninu brazilskom izdanju Playboya kako bi je oslobodio ugovornih obaveza. U međuvremenu su tabloidi popratili njezin nastup na karnevalu u Riju gdje se pojavila s lisičinama na kojima je bilo ugravirano Batistino puno ime. Razveli su se 2004. nakon čega se kao Batistina pratilja spominje brazilska odvjetnica i poduzetnica Flavia Sampaio.

Prva Batistina supruga, Luma de Oliveira, u medije je dospjela ponovno ovog proljeća, nakon što mu je sud izrekao presudu, kada je objavljeno da je podnijela tužbu protiv bivšeg supruga zbog “utaje rudnika zlata u njihovoj brakorazvodnoj parnici”. Batista je, prema navodima iz optužnice koje citira brazilski magazin Vieja, iz popisa imovine izostavio rudnik zlata vrijedan stotine milijuna reala. Batista je navodno prije deset godina priznao utaju i obećao da će “korigirati propust”, ali optužnica tvrdi da se “nikakva korekcija nikada nije dogodila”. Batista je u međuvremenu uložio žalbu na presudu kojom je osuđen na 30 godina zatvora, Oliveirin novi proces neće mu pomoći da se izvuče.

Ortački kapitalist

Batista je znao iskoristiti svoj poduzetnički duh kako bi profitirao na ekonomskom rastu Brazila koji je potrajao više od deset godina. Od 2000. do 2012. Brazil je slovio za jednu od četiri najbrže rastuće svjetske ekonomije (uz Rusiju, Indiju i Kinu). Balon je, međutim, bio prenapuhan i nije mogao izdržati udar krize koja se, nakon što je poharala SAD, 2008. proširila na rastuća tržišta. Brazilska je ekonomija vrhunac dosegnula 2010., krenula naniže 2012., nekako izdržala do 2014. godine, da bi pad 2015. i 2016. zavio u crno brojne brazilske biznise. Batistine tvrtke posrnule su već 2013. godine, da bi 2015. dočekao u potpunom rasulu. Urušili su mu se svi biznisi, ali prije svega energetski u koji je uložio najviše kapitala.

Uz osobnu rasipnost, bio je poznat još po jednom - volio je trošiti na druge. Uložio je pola milijuna vlastitih dolara (još ih je imao) kako bi omogućio snimanje filma o brazilskom predsjedniku Luizu Ináciju Luli da Silvi (“Lula, Son of Brazil”), dao je 12 milijuna dolara kako bi Riu omogućio kandidaturu za Olimpijadu 2016. godine, milijune je uložio i u opremanje policije u favelama, udružio se s Madonnom u nekoliko dobrotvornih akcija, ali ga je ona optužila da je umjesto obećanih sedam milijuna, na kraju dao samo pola milijuna dolara...

Batistu je teško okarakterizirati, pisao je londonski Economist kada je bio na vrhuncu, on nije “ortački kapitalist”, ali često ne posluje uobičajenim kanalima, sigurno mu je otac olakšao prve dane u biznisu, ali do rezultata je stigao radom. Točno je da mu nikada nitko nije zamjerio lijenost. Utopile su ga prevelika ambicija, nezasitna sklonost širenju i ljubav prema neformalnim kanalima biznisa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 23:30