Zašto je država s najvećim stupnjem ravnopravnosti spolova u svijetu odbila implementirati Direktivu o transparentnosti plaća?

Kraljevina Švedska - država koja je u postizanju ravnopravnosti spolova vjerojatno otišla najdalje na svijetu - jedina je država članica Europske unije koja je službeno odbila implementirati Direktivu o transparentnosti plaća. U ožujku ove godine švedska je vlada službeno objavila da povlači iz procedure donošenja već pripremljeni nacrt zakonodavnih izmjena usklađen s Direktivom te pozvala Europsku komisiju na odgodu primjene i reviziju same Direktive. Kao glavni razlog naveli su ocjenu da švedsko nacionalno zakonodavstvo i praksa već sada propisuju jače mehanizme za osiguravanje jednake plaće žena i muškaraca za rad jednake vrijednosti od onih koje propisuje Direktiva, a da bi implementacija Direktive značila samo dodatno - po mišljenju švedskih vlasti, nepotrebno - administrativno i birokratsko opterećenje poslodavaca bez učinka na stvarnu jednakost plaća ili rodnu ravnopravnost u cjelini.

Sustav baziran na kolektivnim ugovorima

"Svrha Direktive je dobra. Protiv neopravdanih razlika u plaćama treba se boriti i potrebni su dodatni alati. No, postaje sve jasnije koliko su veliki izazovi provedbe Direktive u nacionalnom kontekstu, kako za nas u Švedskoj tako i za druge zemlje članice EU. Stoga je potrebna revizija na razini Unije, a mi sada preuzimamo inicijativu da se to i učini", rekla je švedska ministrica za rodnu ravnopravnost Nina Larsson, povlačeći iz procedure zakone za implementaciju Direktive.

Švedska otpočetka nije krila što misli o Direktivi. Još je 2023. godine, pri donošenju Direktive o transparentnosti plaća, Švedska glasala protiv, uz obrazloženje da "koncepcija Direktive nije prilagođena postojećim švedskim propisima i modelima vezanim uz jednakost plaća" te da državama članicama "ne pruža dovoljnu fleksibilnost za odabir vlastitog pristupa". Obrazlažući svoje razloge, Švedska je isticala da se njihov sustav bazira na kolektivnim ugovorima, u kojima se uzima u obzir specifičnost pojedinih poslodavaca i konkretnih radnika, a da je načelo "jednaka plaća za rad jednake vrijednosti" u Švedskoj ozakonjen i detaljno razrađen prije gotovo 20 godina. Direktiva bi, prema njihovu mišljenju, trebala ojačati, a ne narušiti takav sustav.

Zahtjev za nove pregovore

Napomenuli su da u Švedskoj svaki poslodavac već sada mora provoditi godišnju analizu jednakosti plaća, kojom se uspoređuju plaće žena i muškaraca koji obavljaju jednak posao ili posao jednake vrijednosti te analiziraju eventualne razlike. Poslodavci s deset ili više zaposlenika moraju svake godine pismeno dokumentirati tu analizu. Nedovoljno dobro osmišljena Direktiva, upozoravali su, u konačnici bi mogla naštetiti postignutoj razini rodne ravnopravnosti.

Unatoč takvom stavu, Švedska je ipak pristupila implementaciji Direktive i pripremila potrebne zakonske izmjene te ih uputila u proceduru. U siječnju je od EU tražila produljenje roka za punu primjenu za nekoliko tjedana (1. srpnja umjesto 7. lipnja), a 11. ožujka je zatražila da se rok dodatno pomakne, na 1. siječnja 2027. No, 26. ožujka povukla je sve zakonske nacrte iz procedure i objavila da traži nove pregovore o Direktivi.

Takva odluka Vlade dobila je snažnu podršku švedskih poslodavaca, dok su stavovi među sindikalcima podijeljeni. Dok, s jedne strane, izražavaju zabrinutost da bi zaustavljanje implementacije Direktive moglo imati dalekosežne posljedice, s druge strane nastoje po svaku cijenu zadržati postojeći model kolektivnog pregovaranja i očuvati autonomiju socijalnih partnera: i među njima postoji zabrinutost da bi Direktiva mogla prebaciti moć s pregovaračkog stola na sudove i birokraciju.

Objava švedske vlade stigla je tek nekoliko tjedana nakon što je BusinessEurope, najveća europska udruga poslodavaca, službeno zatražio od Europske komisije odgodu primjene Direktive za dvije godine. U pismu koje su uputili predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen, BusinessEurope izrazio je "nepokolebljivu potporu načelu jednake plaće za rad jednake vrijednosti", no istodobno je upozorio na ozbiljnu zabrinutost zbog "neizvedive administrativne složenosti" zbog koje većina država članica ne može ispuniti rok - ne zbog nedostatka volje, kažu poslodavci, nego zbog "neviđene složenosti Direktive te znatnih kulturnih i sustavnih promjena koje ona zahtijeva". Tražili su dvogodišnju odgodu radi postizanja ciljeva s kojima su se dobrim dijelom poklopili i razlozi koje je krajem ožujka iznijela Švedska.

Europska komisija odgovorila je Švedskoj u svibnju ove godine: ni odgoda ni ponovni pregovori o Direktivi ne dolaze u obzir; rok za implementaciju ostaje 7. lipnja 2026., i to za sve države članice, uključujući i Švedsku. Švedska bi, načelno, mogla snositi posljedice zbog odluke da ne implementira obvezujuću Direktivu, no Europska komisija zasad nije pokrenula nikakve mehanizme sankcija - kao što to (još) nije učinila ni prema drugim državama članicama EU koje nisu implementirale Direktivu u zadanom roku.

No, iz daljnjih poteza švedske vlade može se naslutiti da njihova pozicija možda ipak nije uklesana u kamen. Vlada je, naime, 8. lipnja ove godine, dan nakon isteka službenog roka za implementaciju Direktive, zadužila ured pravobranitelja za suzbijanje diskriminacije da "poduzme daljnje pripremne mjere za provedbu Direktive". Kako stoji u službenoj obavijesti švedske vlade, ured pravobranitelja treba provoditi promotivne aktivnosti vezane uz analizu plaća koju bi trebali provoditi poslodavci, s ciljem povećanja razine znanja o načinu provođenja takvih analiza. O poduzetom treba podnijeti izvješće vladi, najkasnije do 1. studenoga.