Vladin paket 314 mjera za poduzetnike: 'Da je ovo 2000. ili 2005., gajio bih neku nadu'

Skeptičan online komentar Velimira Šonje o 314 Vladinih mjera kojima se poduzetnicima smanjuju troškovi: “Slažem se da treba čestitati ministru kada nešto radi dobro. Da je ovo 2000. ili 2005., gajio bih neku nadu.”

Šonje ipak nudi dva tumačenja. U “varijanti A”, on citira staru poslovicu koja kaže da je najbolje vrijeme za sadnju drveta koje smo zaboravili posaditi prije 20 godina - danas. Bolje ikad nego nikad. Trebamo se veseliti, ima nade. “Varijanta B” je pesimističnija, pa po tome i hrvatskija: “Budimo realni. Druge zemlje ovim su se temama bavile prije 10 do 20 godina. Kašnjenje je toliko da nema pomoći. Ovo spada u domenu naknadne utjehe, poput zadnjeg maratonca koji prolazi kroz cilj dok je pobjednik već na postolju i intonira se himna.” Za promjene su potrebne mnogo radikalnije reforme, tvrdi Šonje i javnosti upućuje anketno pitanje: A ili B?

Odgovor na to Šonjino pitanje nije kompliciran. Varijanta B, naravno, pogađa u prve tri rečenice, ali prepustiti se malodušnosti znači odustati. Zato je rješenje BA (hibridno kao i ocjene rejting agencija). Zdravo je opomenuti, ali i pozdraviti pomak nabolje. Usputna napomena: ne bih zasad zaslugu pripisao ministru Darku Horvatu. Riječ je o paketu rođenom u laboratoriju Martine Dalić i Zdravka Marića koji je Horvat dobio u naslijeđe, a otpočetka je zamišljen kao jedan od prvih koraka u nizu dubokih promjena. Zaostajanje ne možemo “ispeglati unatrag”, ali uvijek možemo ubrzati.

Naš je problem što, ma kako se trudio, financijsko-gospodarski dio Vlade ne može sam izvući državu. Ako je Ministarstvo obrazovanja s Blaženkom Divjak napokon unijelo remetilački nemir u okoštalu prosvjetnu zajednicu, Ministarstvo pravosuđa još je u dubokom snu siječanjskog medvjeda, a Ministarstvo zdravstva, čini se, ima problema s mamurlukom. Ostali su nezamjetni.

Svoj izvrsni pregled prognoza za globalnu 2019. godinu analitičarski think tank Project Syndicate započinje citatom kineskog filozofa Lao Tzua: “Oni koji znaju, ne predviđaju. Oni koji predviđaju, ne znaju”, ali tom citatu odmah suprotstavlja drugi, francuskog matematičara Henrija Poincaréa (1854. - 1912.): “Daleko je bolje nešto predvidjeti, čak i bez sigurnosti, nego ne predvidjeti uopće”. S time se ujedno možemo i privremeno rastati od domaće scene, najave globalne 2019. još su dinamičnije. Kradem s bogatog Syndicateova menija.

Helmut Anheier, sociolog na hajdelberškom sveučilištu, 2019. vidi kao godinu velikih neizvjesnosti i još veće nesigurnosti koju će obilježiti još neriješeni Brexit, izbori za Europski parlament, ali i početne pripreme za američke izbore 2020. (da, čini se da će ih svijet dočekati s Trumpom). Anheier optimizam pronalazi u novom demokratskom oživljavanju dijelova istočne Europe, prije svega u Poljskoj i Mađarskoj, gdje “hrabri građani sve žešće izazivaju svoje neliberalne lidere”.

Leszek Balcerowicz, jedan od autora poljskih reformi devedesetih koji je Poljsku usmjerio na kontinuirani, beskrizni rast, predviđa da će svjetska ekonomija usporiti zbog usporavanja SAD-a i Kine, ali i zbog tereta problema s kojima se suočavaju pojedine države EU (Balcerowicz posebno ističe Italiju).

Bivši šef UNDP-a i kratkotrajni turski ministar gospodarstva Kemal Derviş (kao jedan od direktora Svjetske banke bio je zadužen i za prve hrvatske korake u međunarodnim financijama) opasnost vidi u snažnom porastu populizma u Europi i svijetu. Rješenje vidi u zajedničkoj akciji stranaka lijevog i desnog centra te liberala i zelenih. Barry Eichengreen, jedan od najvećih stručnjaka za financijske krize, profesor ekonomije i političkih znanosti na Berkeleyju, težište stavlja na američko-kineske zategnute odnose. Uspori li američki rast, Trumpu će trebati krivac, najlakše će ga pronaći u kineskoj trgovinskoj i investicijskoj ekspanzivnoj politici.

Trn u oku teoretičara zavjere, Kent Harrington bivši je analitičar CIA-e i obavještajac s bogatim azijskim iskustvom. I on sa skepsom promatra Trumpovo vođenje SAD-a, s ciničnim zaključkom: “Ako ne znate kamo idete, svaka cesta će vas dovesti upravo tamo” (rečenica je prikladna i za domaću uporabu). Uvjeren je da će narodna podrška Trumpovu populizmu rasti, ali i da će ga, zbog njegova karaktera, prijetnja svrgnućem pratiti do kraja mandata.

Vjerojatno najbliža Šonjinu skepticizmu, Paola Subacchi, donedavna direktorica istraživanja u londonskom Chatham Houseu, stručnjakinja je za upravljanje međunarodnim financijskim i monetarnim sustavima i zato česta savjetnica vlada i korporacijskih uprava. Kao teško naslijeđe 2018., ona prepoznaje nedostatak vizije za rješavanje problema mobilnosti rada i migracija, kao i rastuću nejednakost. Godina koju smo započeli ni po čemu neće biti značajno različita, kaže. Ipak, smatra da je vrijeme rastućeg populizma i anti-EU stranaka isteklo.

Danas najpopularniji Grk Janis Varufakis unaprijed se ograđuje od vjerojatnog poraza svojeg transnacionalnog intelektualnog populizma. Smatra da će ksenofobična desnica nastaviti jačati, a da će Donald Trump uspjeti učvrstiti poziciju.

Zaključak? Možda je Lao Tzu ipak bio u pravu. Ali izgura li trojac Marić, Horvat, Divjak započeti krug reformi i ne ostane sam, nama bi, globalnim turbulencijama usprkos, 2019. ipak mogla biti bolja od 2018.