Razgovarao Frenki Laušić

Veliki intervju s izvanrednim povjerenikom Agrokora: Kako smo sklopili nagodbu

Znalo je doći do toga da netko kaže da odustaje od nagodbe, ali bi onda nakon par dana ili tjedana, došlo do kompromisa
Fabris Peruško, izvanredni povjerenik u Agrokoru
 Krasnodar Persun / CROPIX

Privremeno Vijeće vjerovnika prihvatilo je nakon 14 mjeseci, koliko je trajao proces i mukotrpni pregovori, nagodbu koja će 4. srpnja biti na novom testu - glasanju svih vjerovnika - a potom će je morati potvrditi Trgovački sud do 10. srpnja. Fabris Peruško, izvanredni povjerenik Agrokora, zamijenio je krajem veljače na tome mjestu Antu Ramljaka. Tijekom protekla tri mjeseca Peruško je uspio usuglasiti dobavljače i financijske vjerovnike i premostiti neuralgične točke u pregovorima.

Od strateških problema neriješen je zasad ostao samo dogovor s Adris grupom koja je osporila legitimaciju imatelja obveznica preko dva agenta. Iako djeluje distancirano, Peruško je na brifinzima i razgovorima s novinarima otkrivao i svoju drugu sliku, opušteniju, s dozom ironičnog humora, a ponekad je odavao i da ga postupci nekih aktera u pregovorima i osobno pogađaju. U razgovorima s vjerovnicima moglo se doznati da je Peruško i te kako kompetentan za posao izvanrednog povjerenika, što je i dokazao sklapanjem nagodbe koju je PVV prihvatio.

- Ponekad bi svi u pregovorima znali biti tvrdoglavi, kruti i nepopustljivi, nekad je i on znao biti jako odrješit i nepopustljiv, ali je ipak na kraju uspio sve ključne vjerovnike održati za stolom, pronaći kompromise, malo po malo približavati stavove, i onda kada se činilo da se nagodba neće postići. U tandemu sa zamjenicom Irenom Weber pokazao se kao dobar medijator u pregovorima za koje je trebalo dosta znanja, strpljenja i umješnosti - rekao nam je jedan od vjerovnika upoznat s tijekom pregovora o nagodbi vjerovnika.

Peruško je rođen u Puli 19. rujna 1973., diplomirao je elektrotehniku i magistrirao ekonomiju na Sveučilištu u Ljubljani, govori engleski, slovenski, talijanski i ruski jezik, a MBA diplomu stječe 2008. na prestižnom američkom sveučilištu Babson College u Bostonu.

- Nakon fakulteta, a prije nego što sam otišao u SAD-a na MBA studij, radio sam u dva brzorastuća startup informatička projekta. Moj drugi projekt je slovenski Halcom, koji je danas u vlasništvu kanadske kompanije Constellation Software Inc. U Halcomu sam bio 18. zaposlenik, a kada sam odlazio nakon četiri godine bilo nas je 250. Imao sam dar da svoje inženjersko znanje iskoristim za biznis, odnosno mogao sam dovoljno dobro našim klijentima pojasniti sve poslovne prednosti naših IT proizvoda. Bio sam odgovoran za širenje poslovanja na tržišta srednje i istočne Europe te tržište Bliskog istoka, a nakon četiri godine odlučio sam otići na studij MBA u SAD. Tijekom boravka u Americi radio sam za bostonsku investicijsku banku Bulger Capital Partners, a nakon završenog MBA studija zapošljavam se u vodećoj svjetskoj konzultantskoj kući McKinsey&Co. Bile su to godine početka globalne financijske krize u SAD-u, kada je prezaduženih kompanija s lošom strukturom dugova bilo i previše te sam počeo raditi na projektima restrukturiranjima takvih tvrtki. U McKinseyju sam radio na projektima restrukturiranja u različitim industrijama na području Europe i Rusije. U tom periodu mi je fokus rada bio usmjeren na promjene poslovnog modela i restrukturiranja određenih divizija grupacije. Tako sam između ostalog vodio i tzv. Project Management Office tima koji je vodio restrukturiranje jedne europske kompanije koja je po svoj veličini dva puta veća od Agrokora, iako je kompleksnost odnosa u Agrokoru puno veća.

Koja je to bila tvrtka?

- Ne mogu to otkriti. Uglavnom, nakon pet godina konzultantske karijere, 2013., odlazim iz McKinseyja na poziciju direktora operacija u moskovskoj kompaniji Lamoda.ru, ruskoj diviziji londonske Global Fashion Group, gdje sam također radio na restrukturiranju tvrtke. Početkom 2016. godine, u vrijeme kada su eskalirali problemi u odnosima Rusije i Ukrajine, vraćam se u Hrvatsku. Tada nam se obitelj povećala za još jednog člana te sam odlučio uzeti neko vrijeme za predah.

Tada počinje kriza u Agrokoru. Tko vas je pozvao u Upravu Tiska?

- Nisam imao neke šire kontakte u Hrvatskoj, ali su me ljudi iz branše ipak poznavali, znali su što sam radio i da mi je restrukturiranje prezaduženih kompanija s lošim poslovnim modelima u stvari ‘core business’, pa sam tako dobio i poziv na razgovor u Tisak. U svibnju 2017. došao sam na poziciju člana Uprave zaduženog za financije i restrukturiranje u Tisku, koji je u tom trenutku bio jedna od kompanija iz sustava Agrokor u financijski i poslovno najsloženijoj situaciji. U roku od tri, četiri mjeseca stabilizirali smo poslovanje, zatvorili 10 posto neprofitabilnih kioska, prekinuli monopolni položaj BAT-a koji je trajao još od vremena TDR-a te uveli asortiman Phillip Moris i JTI duhanskih proizvoda i tako povećali prodaju, smanjili administraciju za više od 20% te restrukturiranjem Tiska sačuvali oko 3600 radnih mjesta. Naravno, obavljajući te poslove od početka postupka izvanredne uprave bio sam uključen u proces restrukturiranja sustava Agrokor.

To je bio razlog zbog kojeg vas je premijer pozvao na razgovor za povjerenika nakon što je Ante Ramljak dao ostavku?

- To mogu samo pretpostaviti. Nakon prvog razgovora s premijerom razmišljao sam o tome želim li zbilja raditi taj posao, zbog kojeg dobrim dijelom ostajem bez privatnosti. Nakon tog prvog razgovora s premijerom uslijedili su brojni pozivi vjerovnika koji su me uvjeravali da preuzmem mjesto povjerenika. Ipak, kada me premijer drugi put pozvao na razgovor, prevladao je zov stručnog izazova i prihvatio sam posao. U tom trenutku situacija zbilja nije bila povoljna, interesne grupe su se intenzivno sukobljavale u javnom prostoru stvarajući sve jače negativno ozračje oko Agrokora, pregovarački proces je stao. Odlučio sam rješavati jedan po jedan velik problem u pregovorima, a glavni problem tada je još uvijek bio odnos ruskog Sberbanka prema postupku izvanredne uprave. Sberbank, takav je bio moj dojam, tada nije vjerovao u dobre ishode procesa i trebalo je povratiti njihovo povjerenje, pogotovo zato što je bio najveći pojedinačni financijski vjerovnik, ali i zbog svih međunarodnih tužbi koje su dizali u susjedstvu i Europi.

U tom prvom istupu rekli ste i da ćete vi voditi pregovore s vjerovnicima o financijskom restrukturiranju, a vaša zamjenica Irena Weber o operativnom restrukturiranju kompanije, ali ste ubrzo opet rekli da će se i vaša zamjenica aktivnije uključiti u financijsko restrukturiranje. Zbog čega je došlo do promjene plana?

- Iz istog razloga. Shvatili smo da posao oko pregovora s vjerovnicima zahtijeva potpuni angažman i mene i zamjenice, jer smo imali prekratki rok od samo par mjeseci da dogovorimo financijsko restrukturiranje i spasimo tvrtku od stečaja. Što bi vrijedilo da je Irena bila sasvim posvećena operativnom restrukturiranju ako bi Agrokor grupa otišla u stečaj zato što nismo na vrijeme uspjeli pomiriti stavove vjerovnika? To ne znači da ne posvećujemo pozornost i restrukturiranju poduzeća unutar Agrokor grupe, o tome govore i dobri podaci Konzuma i drugih tvrtki u odnosu na planove, ali prioritet je bio postizanje nagodbe vjerovnika. Na ovaj proces gledam fazno, prvu fazu financijskog restrukturiranja odnosno redefiniranja duga kompanije priveli smo kraju ako uspješno odradimo glasanje o nagodbi, i ostaje nam još refinanciranje duga od 1,06 milijardi eura. Nakon toga ćemo se u potpunosti posvetiti povećanju operativne profitabilnosti i poboljšanju poslovnog modela. Osim operativnih kompanija, ima puno posla i u Agrokoru kao krovnoj kompaniji. Tu posebno mislim na jačanje financijskog kontrolinga krovne i operativnih kompanija, na ustrojavanje jedinstvene riznice krovnog društva, jer je konsolidiranje na operativnoj, poslovnoj i financijskoj razini nemoguće raditi bez tog dijela menadžmenta. Dosad se konsolidacija na razini Agrokora d.d. radila na, rekao bih, tehnološki i poslovno prilično primitivnoj razini, pa nije čudo da je neefikasnosti bilo na sve strane. Neefikasnost u poslovanju se očitovala snažno i na poslovima nabave i netransparentnosti odnosa pojedinih djelatnika s pojedinim dobavljačima. Generalno je kvaliteta odgovornosti u korporativnom upravljanju bila, da ne upotrijebim neku težu riječ, na jako, jako niskim razinama. Navest ću primjer iz Tiska gdje je voditeljica kontrolinga s kojom sam razgovarao kada sam došao u Tisak podijelila sa mnom da nikad prije nije razgovarala s Upravom Tiska. To je neshvatljivo. I to je jedna od glavnih stvari koja će se u Agrokoru morati promijeniti, kvaliteta i odgovornost korporativnog upravljanja. A mislim da će se to onda, zbog veličine Agrokora, pozitivno odraziti i na sve kompanije koje surađuju s grupom Agrokor, kao što se prije na taj dio gospodarstva, a i društva u cjelini, negativno odražavalo nekvalitetno i neodgovorno korporativno upravljanje u koncernu.

Dakle, nakon nagodbe doći će do promjene članova uprava u sadašnjim operativnim kompanijama Agrokor grupe?

- U nekima sigurno da. Osim svega ovog o čemu sam govorio, trebaju nam ljudi s novim, svježim idejama i novom energijom. Ne bih htio da me se krivo shvati, u Agrokoru ima sjajnih ljudi, menadžera, i desetaka tisuća zaista sposobnih i vrijednih zaposlenika koji su ujedno najveća vrijednost ove kompanije. Oni su od početka krize pod bivšom upravom i kroz restrukturiranje u zadnjih više od godinu i pol dana radili u ponekad zaista teškim okolnostima i zahvalan sam svima onima koji su usprkos svemu ustrajali u obavljanju svojih poslova na najbolji mogući način. Tamo gdje to nije tako morat će nakon nagodbe doći do promjena. Vjerujem da će daljnje promjene u Grupi još više osloboditi pozitivnu energiju i dati prostora onima koji žele pridonijeti daljnjem razvoju.

Je li to povezano i s činjenicom da izvanredna uprava nije prihvatila, pa ni objavila financijska izvješća za 2017. zato što uprave nekih tvrtki nisu u bilancama bilježile, prikazale, ‘aktivirale’, kreditna jamstva koja su ta poduzeća davale Agrokoru d.d., nego su ih u izvješćima bilježile izvanbilančno?

- Na to pitanje mogu odgovoriti samo to da je izvanredna uprava donijela odluku da će se financijska izvješća objaviti nakon što se donese nagodba vjerovnika. I to ćemo i učiniti.

Razmišljate li vi o ostanku u Agrokoru nakon što istekne mandat izvanredne uprave, a koji se sada projicira na siječanj 2019., do kada je predviđeno da će se implementirati nagodba vjerovnika?

- Zasad sam fokusiran samo na to da posao izvanredne uprave uspješno privedemo kraju, bio bi to zbilja veliki uspjeh, za grupu Agrokor, za hrvatsko gospodarstvo, za čitavo društvo, a i za mene osobno, naravno. Mislim da će uspješan završetak nagodbe pokazati da kao društvo imamo dovoljno socijalnog kapitala da jednu kriznu situaciju koja je mogla imati izuzetno negativne posljedica za Hrvatsku, ali i cijelu regiju možemo riješiti na dobar način. Taj socijalni kapital se izražava i u reakciji Vlade, kao i reakciji svih koji su bili uključeni u problem - zaposlenika, dobavljača, lokalnih banaka itd. Pozitivan ishod imat će i daljnji pozitivan utjecaj na jačanje institucija. Što se tiče mene, znam da želim što ranije prestati biti povjerenik.

Vratimo se pregovorima. Kako ste se dogovorili s Rusima, sa Sberbankom?

- Najprije bih htio reći da su ti, kao i svi pregovori, ovisili i ovise o međusobnom povjerenju. Kako je povjerenje dijelom bilo izgubljeno, to se reflektiralo i u sporazumu koji je potpisan u ožujku, a prema kojem se nakon potpisa postupalo postupno. Odnosno, na jedan pozitivno riješen problem u pregovorima Sberbank će postupno skidati svoje tužbe podignute u Hrvatskoj i inozemstvu te odustajati od nekih drugih postupaka koji su blokirali nagodbu vjerovnika. Dakle, postupno smo stjecali međusobno povjerenje i tako smo na kraju došli i do nagodbe. Jedna od prvih stvari za koju vjerujem da je Sberbanku bila signal da imamo pozitivne namjere jest to što smo isticali kako želimo da nagodba ima takav karakter da dogovori omoguće budućoj kompaniji da bude uspješna. Tako smo inzistirali na dogovoru o mogućnosti da se 18 posto dionica Sberbanka u Mercatoru zamijeni za njihov dodatni udio u novom Agrokoru, oko 1,6 posto vlasništva nove kompanije.

Zbog čega je to vama bilo važno?

- Nama je to bilo i jest bitno zato što nam omogućuje da Agrokor stekne više od 85 posto dionica u Mercatoru, sada ih ima 68 posto, kako bi mogao većinski upravljati tom kompanijom, unatoč svim restrikcijama koje proizlaze iz kreditnog ugovora s bankama koje je prilikom preuzimanja Mercatora na pet godina potpisao Ivica Todorić. Procjena je izvanredne uprave, a i drugih vjerovnika, da je maloprodajni lanac Konzuma i Mercatora jako bitan za Agrokor grupu, i stoga nam je važno da imamo većinski udio u Mercatoru. Moram istaknuti da Mercator i Konzum imaju i širi pozitivan utjecaj na regionalnu ekonomiju jer oba lanca u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i BiH daju kanal do krajnjeg kupca lokalnim proizvođačima u bitno značajnijem dijelu nego konkurencija. Dakle, u nagodbi vjerovnika je ostavljena mogućnost da budući vlasnici naprave tu zamjenu dionica. Čelnicima Sberbanka to je bio jedan od znakova da smo konstruktivni, da želimo da Agrokor prosperira i da se to može napraviti tako da vjerovnici ne budu zakinuti, dokle god su dogovori u skladu s pravilima.

U ožujku ste potpisali ‘postupni’ sporazum sa Sberbankom, a potom kreću pregovori s dobavljačima vezani za isplatu graničnog duga i drugim uvjetima.

- Sastanci su osim u Zagrebu bili i u Zadru i Splitu, morali smo da tako kažem izolirati predstavnike vjerovnika na lokacijama na kojima su bili upućeni jedni na druge i potpuno fokusirani na postizanje dogovora. Financijski vjerovnici nisu bili skloni zahtjevu dobavljača za isplatom preostalog graničnog duga, smatrali su da su već dovoljno plaćeni u gotovini. Sberbank je tu bio oštar, ali nisu zaostajali ni drugi financijski vjerovnici, imatelji obveznica, ruski VTB, pa i neke domaće banke. Irena i ja smo održavali odvojene sastanke s dobavljačima i financijskim vjerovnicima, dijelom zato što su stavovi bili prilično udaljeni, pa je bilo bolje najprije u odvojenim razgovorima pokušati približiti stajališta. Tu smo radili ono što je naš temeljni posao, posredovali smo između vjerovnika kako bi se postigao dogovor. Bili su to pregovori ‘centimetar po centimetar’, kao nekoliko puta prije i poslije toga u pregovorima oko drugih tema, čak i ‘milimetar po milimetar’. Znalo je doći do toga da netko kaže da odustaje od nagodbe, da je gotovo, ali bi onda nakon par dana, ili tjedana, ipak došlo do kompromisa i pregovori bi se nastavili. Na kraju tih pregovora s dobavljačima, kada je većina stvari bila dogovorena, ali se zapelo na nekim odredbama, i to se bilo jako zapelo, važnu ulogu je odigrala Martina Dalić. Ona se bila založila kod svih strana da se postigne sporazum i pružila je veliku pomoć u postizanju konačnog dogovora s dobavljačima.

Nakon toga kreću pregovori s Agram grupom, čiji je Agram Invest osporio jamstva koja su operativne kompanije Agrokor grupe dale Agrokoru d.d., te Adris grupom i Alcom, koji su osporili tražbine imatelja obveznica, tvrdeći kako ih nisu smjeli zastupati samo dva agenta, nego da su morali pojedinačno prikazati svoje tražbine?

- Čim smo riješili spomenuta dva dogovora, krenuli smo u ostale pregovore, pogotovo s Agram Investom, jer je njihovo osporavanje imalo jače strateško djelovanje na nagodbu vjerovnika. Odnosno, nagodba bi se mogla donijeti i bez Agram grupe, ali bi sve bilo pravno mnogo kompliciranije, a takav pravni spor bi imao utjecaja i na odnos investitora prema kreditiranju Agrokora. Ipak, uspjeli smo u tome da budući vlasnici Agrokora postignu dogovor s koncernom Agram. Taj dogovor se tehnički privodi kraju, pa očekujemo da će nakon što se sve sredi Agram Invest povući sudska osporavanja i podneske prije 4. srpnja. I to su bili zanimljivi pregovori kojima smo mi kao izvanredna uprava investirali puno vremena da se stvori povjerenje među svim stranama i da svaka strana shvati ograničenja one druge strane. Naše nastojanje je bilo da dogovor bude u interesu buduće grupe i na taj način će budući vlasnici steći većinski paket u Agrolaguni, a na drugoj strani da Agram Invest bude na adekvatan način osiguran u toj transakciji. Da preduhitrim pitanje, odmah želim reći da taj dogovor, iako zabilježen, nije dio nagodbe vjerovnika niti stečajne mase koju vjerovnici dijele među sobom, jer će on u stvari biti realiziran tek po implementaciji nagodbe, voljom novih vlasnika Agrokora i Agram Investa. Alca je također pristala na sporazum vezan za njene regresne mjenice, odnosno za to da banke s kojima posluju otpišu 60 do 70 posto potraživanja Alci na ime regresnih mjenica. Unatoč velikim naporima, nažalost, do danas nismo uspjeli postići dogovor s Adris grupom kao jedinim većim nezadovoljnim vjerovnikom. Odnos Adrisa i Agrokora je kompleksan, jer Adris osporava vjerovnicima koji imaju obveznice, a budući da su četvrtinski vlasnici, pravo na njihovu imovinu, dok je istovremeno nezadovoljan sa svojim povratom iz nagodbe. Napominjem da u širem društvenom kontekstu nije dobro da Adris osporava prava vlasnicima obveznica jer će to imati indirektan negativan utjecaj i na cijenu državnih obveznica, pa to negativno utječe na sve porezne obveznike. Adris sam je imatelj državnih obveznica pa time situacija postaje još apsurdnija. Ali u svemu vidim i pozitivan potencijalni ishod, jer je Adris još uvijek najveći pojedinačni budući nefinancijski suvlasnik Agrokora, a dugotrajni spor među njima imao bi negativni utjecaj i na cijenu zaduživanja budućeg Agrokora, što opet nije u interesu niti Adrisa. Vjerujem da će nakon glasanja o nagodbi obje strane moći lakše redefinirati i ublažiti svoje pozicije i u takvoj situaciji lakše doći do dogovora. Dogovor je zato, to duboko vjerujem, u najboljem interesu svih budućih vlasnika, uključujući i Adris.

Kad smo kod cijene zaduživanja, zbog toga što niste uspjeli pronaći kreditore koji bi po povoljnim uvjetima refinancirali roll-up kredit u vrijednosti od 1,06 milijardi eura, pregovori oko uvjeta produživanja kredita su na vidjelo iznijeli i sukob između Sberbank i kreditora roll-upa, pogotovo američkih fondova Knighthead Capital management i Monarcha, a u sve su se umiješali i američki i ruski veleposlanik. Na kraju ste ipak uspjeli smanjiti kamatu, iako je još uvijek visoka?

- I to su bili jako napeti pregovori u kojima je bilo filmske dramaturgije, s velikim obratima, tvrdim stavovima i nepovjerenjem, ali i konačnim shvaćanjem da je za sve bolje da se napravi kompromis. Ipak, mislim da je američki veleposlanik pogrešno shvaćen u svom istupu, i iz mojih razgovora s njime razumijem da je, kada je govorio o tome da bi vlasništvo u Agrokoru trebalo ograničiti na 10 posto, govorio uvjetno, a ne da bi to trebalo odmah primijeniti na Agrokor. On inače dolazi iz nekretninske branše u SAD-u gdje su vlasnički ulozi u nekim velikim zakladama ograničeni na 10 posto pa je, koliko razumijem, govorio iz tog iskustva.

Ipak, zbog visoke kamate koja je dugoročno neodrživa, novi Agrokor će morati najkasnije u roku od godinu dana pronaći povoljniji kredit za refinanciranje roll up kredita. Hoćete li uspjeti u tome?

- Siguran sam da hoćemo, i prije roka od godinu dana. Kao prvo, kreditori će imati ispred sebe kompaniju koja će vlasnički biti posložena, osim tog spora s Adrisom, koji sam upravo zbog ovog aspekta i apostrofirao. Novi Agrokor će biti i kompanija koja je izašla iz insolvencijskog procesa pa će i to smanjiti kamate. Ubrzo ćemo sav fokus staviti na operativno restrukturiranje, od maloprodaje, preko divizije Prehrane, do Poljoprivrede. Tu ćemo postići, siguran sam, velike napretke, povećati operativnu dobit, i to će kreditori prepoznati. Stoga sam siguran da ćemo uspjeti dobiti prihvatljivi kredit na tržištu. Ograničavajući faktor u tom pogledu je vrijeme do kada će se rješavati očekivani žalbeni postupci na Visokom trgovačkom sudu, jer tek nakon okončanja tih postupaka nagodba vjerovnika postat će pravomoćna. A tek tada mi u stvari možemo na tržištu početi tražiti kredit kao kompanija koja više nije u insolvencijskom postupku. Prema dostupnim informacijama i iskustvu rada Visokoga trgovačkog suda, pravomoćnost nagodbe mogla bi se očekivati okvirno u listopadu ove godine. Nadamo se da će tako i biti.

Hoće li Agrokor za par godina biti dovoljno profitabilan za dobru prodaju? Jer sadašnjim vjerovnicima, budućim vlasnicima, većinom bankama i fondovima, u cilju je što bolja prodaja.

- Siguran sam da hoće, Agrokor će biti vrhunska kompanija. Volio bih da proces krene u smjeru u kojem možemo u roku od tri do četiri godine imati javnu ponudu u kojoj bi dijelom sudjelovali mirovinski fondovi, jer bi to značilo još veći pozitivan utjecaj na lokalnu ekonomiju.

Kako teku pregovori s Franckom?

- Najprije bih želio reći da smo uspjeli postići dogovor s bankama i faktoring kućama, koje od Agrokora imaju potraživanja na temelju mjenica, što znači da i prenose na Agrokor svoja potraživanja po regresima od dobavljača, a pritom će se naplatiti od Agrokora u iznosu od pet do 10 posto. Dogovor koji je ušao u nagodbu je da banke i faktoring kuće dobavljačima otpišu 65 posto duga na ime regresnih mjenica, a da dobavljači plate 35 posto, i u tom slučaju Agrokor na koji su prenesena regresna prava neće imati daljnja potraživanja po istima. Da bi se to realiziralo do kraja, svaki dobavljač koji ima takve mjenice morat će potpisati sporazume sa svojom bankom ili bankama. Franck to zasad još nije napravio, no rečeno nam je da rade na tome i nadamo se da će taj posao uspješno privesti kraju, kao i da će povući svoje podneske na Trgovačkom sudu i VTS-u. Ako ne potpišu sporazum s bankama, onda će Agrokor, budući da je u vlasništvu regresnih mjenica, aktivirati te mjenice, no ja se nadam da će Franck biti razborit i pravovremeno se dogovoriti s bankama. Agrokor je inače s njima sklopio sporazum o nagodbi prema kojem odustajemo od naše tužbe zbog njihova založnog prava na Roto dinamicu, što im je omogućilo da postanu vlasnik jedan posto novog Agrokora, i prema tom sporazumu Franck se obvezuje glasati za nagodbu. Slične sporazume smo postigli i sa Sokol Marićem i Saponijom, a s još dvije tvrtke nismo se uspjeli dogovoriti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 18:57