‘Vaučerima bi se među fakultetima potakla zdrava konkurencija‘

Postdoktorand sveučilišta Harvarda i profesor na luksemburškom i singapurskom sveučilištu Mato Njavro preuzeo je vodstvo Zagrebačke škole ekonomije i managementa (ZŠEM), zamijenivši na toj poziciji osnivača i dugogodišnjeg dekana te institucije Đuru Njavru. Diplomirao je poslovnu administraciju i međunarodnu ekonomiju na Sveučilištu Bocconi u Milanu, gdje je i magistrirao poslovne financije, dok je na Sveučilištu St. Gallen u Švicarskoj doktorirao financije. Radno iskustvo stjecao je radeći za Lehman Brothers i Nomuru u sektoru investicijskog bankarstva. Osim što predaje na Katedri za financije i računovodstvo ZŠEM-a, Mato Njavro je predavač na Sveučilištu St. Gallen, na Luxembourg School of Business. Kao jedan od prvih koraka najavljuje da će ZŠEM dodijeliti stipendije u punom iznosu školarine za maturante s područja pogođenih potresom, koji žele upisati ZŠEM.

Vidite li nišu kroz koju bi bilo moguće u sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj uvesti primjere prakse s, primjerice, luksemburškog i singapurskog sveučilišta?

- Singapur je svoja najbolja sveučilišta osnovao tek prije 50-ak godina, a neka su i mlađa. Primjer Singapura dokaz je da je moguće u kratkom vremenu izgraditi uspješne obrazovne institucije ako imate jasan cilj i postavite odgovarajuće dugoročne javne politike.

Luksemburg je, pak, posebna priča. Okružen brojnim starim i izvrsnim sveučilištima, izabrao je dugi niz godina školovati svoje elite na susjednim sveučilištima. Svoje sveučilište utemeljili su tek prije petnaestak godina, ali već postižu prepoznatljive rezultate. I oni su postavili jasne ciljeve i fokusirali se na njihovo ostvarivanje. Rekao bih da je u tome ključ - znati što se želi i mjeriti uspješnost prema tome jesmo li napredovali prema cilju. Ako ne znaš kamo ideš, svaki je put jednako dobar ili možda jednako loš. Hrvatska bi se trebala otvoriti svijetu i odlučiti što joj je važno. ZŠEM je od samih početaka naglasak stavljao na međunarodnu suradnju i partnerstva s vodećim sveučilištima. S jedne strane, kao ustanova rastemo i napredujemo preuzimajući njihove najbolje prakse i znanja, a istodobno omogućavamo i našim nastavnicima i studentima da budu povezani s globalnom zajednicom, što im daje pristup puno širim znanjima i perspektivama.

U Hrvatskoj ne vidimo zdravo natjecanje među javnim fakultetima. Kako pokrenuti taj sektor prema višoj razini kvalitete?

- Za svako natjecanje treba imati unaprijed utvrđena razumljiva pravila. Ne valja ih često mijenjati ili prilagođavati od prilike do prilike, kako već nekome više odgovara. Smatram da bi pravo i zdravo natjecanje u skupini javnih sveučilišta i veleučilišta otvorila primjena studentskih vaučera.

Za vaučere se niz godina zauzimao vaš otac, Đuro Njavro, no donositelji odluka im nisu bili skloni. Kakvu šansu sada vidite?

- Javna sveučilišta i fakulteti su nam neosporno potrebni, ali nam trebaju i privatne institucije, koje i taj javni sektor mogu potaknuti da bude još bolji. Kako bi student mogao slobodno birati kome će odnijeti svoj vaučer kojim država u cijelosti ili djelomično financira njegovo obrazovanje - javnom ili privatnom fakultetu. Oba bi se morala jednako truditi da budu što bolja, da imaju što bolje programe, što bolje profesore i što bolje rezultate po pitanju zapošljavanja i uspješnosti karijera bivših studenata. Država može usmjeravati razvoj obrazovnih institucija i putem programskih ugovora (VC1). Hrvatskoj i dalje nedostaje sustav studentskih, pristupačnih kredita. Danas država jamči za ulaganje u strojeve ili nekretnine, ali ne jamči za najvažnije ulaganje budućnosti - ulaganje u ljude i znanje. Zašto Hamag Bicro ili neka druga državna institucija ne bi ponudili svoja jamstva za studentske kredite i omogućili svim našim talentima da dobiju najbolje moguće znanje, bilo u javnom, bilo u privatnom sektoru?

Kakva je danas uloga privatnog visokog školstva?

- Ozbiljno privatno visoko školstvo je u povojima. Za ozbiljniji razvoj trebat će sustav državno pomognutih studentskih kredita, dugoročnih, niskokamatnih, socijalno osjetljivih, kakav u našem susjedstvu od 2002. godine uspješno ima Mađarska. Za sada kod nas visoka škola ne može prerasti u samostalni fakultet nakon što razvije znanstveno-istraživački rad, nastavnike i programe. Jednako tako veleučilište ili, kako ga u većini EU zemalja nazivaju, sveučilište primijenjenih znanosti ne može prerasti u sveučilište nakon što postigne unaprijed propisanu razinu znanosti, nastavnika i programa. Zatim, ne razlikuju se sveučilišta i istraživačka sveučilišta. Istraživačka su fokusirana na znanost i istraživanje uz nastavu. To je vidljivo i u njihovoj strukturi prihoda, koji u znatnoj mjeri dolaze od istraživanja. Privatno visoko školstvo dobro se prilagođava. To se vidjelo poslije krize 2008. godine. Brojne visoke škole su ugašene pripajanjem drugima. Ponuđeni su raznovrsni novi studijski programi. Očita je stalna prilagodba.

Privatnici u obrazovanju i dalje privlače malen broj studenata. Ne čini se jednostavnim to promijeniti. Izlaz je u reformi?

- Država ima odgovornost i prema studentima. Omogućiti našim mladim ljudima i talentima da dobiju najbolje moguće obrazovanje. Država gospodarstvu treba osigurati kvalitetno obrazovane kadrove sa suvremenim znanjima i vještinama. A zbog odgovornosti prema poreznim obveznicima, taj cilj treba postići sa što manje utroška javnog novca. Sigurno je da nam treba reforma.