Uvoz-izvoz

Uvoz prehrambenih proizvoda na 2,55 milijarde eura, gotovo milijardu eura više od izvoza

Uvozimo skupe prerađevine od naših sirovina i stvaramo manji dohodak u ciklusu reproproizvodnje
 Srećko Niketić / CROPIX

Kada analiziramo vanjskotrgovinsku razmjenu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za prvih deset mjeseci 2018. godine, a na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, možemo biti donekle zadovoljni, piše Glas Slavonije.

Naime, izvoz se kreće u visini od 1,64 milijarde eura, što je u odnosu prema istom razdoblju u 2017., kada je iznosio 1,55 milijardi eura, rast prema stopi od pet posto. Kaže to Ernest Nad, voditelj Odsjeka za poljoprivredu Hrvatske gospodarske komore (HGK) Županijske komore Osijek.

Istovremeno je uvoz u prvih deset mjeseci prošle godine rastao za četiri posto te iznosi 2,55 milijardi eura (godinu dana prije bio je 2,46 milijardi eura). Tako pokrivenost izvoza uvozom iznosi 64 posto.

- Ako promotrimo kretanja vanjskotrgovinske razmjene u 2015., 2016. i 2017. godini, ona se kreću u tim intervalima te je razlika izvoza i uvoza iznosila od 900 do 960 milijuna eura. To znači da nema drastičnijih pomaka u tom segmentu, jer se pokrivenost izvoza uvozom kreće od 61 do 67 posto. No, takvo stanje ne može nas zadovoljavati, jer imamo dobre agroklimatske uvjete za privređivanje, dio smo Europske unije i očekivali smo da će se negativni trendovi koji su počeli nakon Domovinskog rata zaustaviti. To više što smo ranije, kao i 1991. i 1992., imali pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu u tom segmentu – objašnjava Ernest Nad. Dodaje da je poljoprivreda, u usporedbi s drugim granama robne razmjene od 13 do 14 posto ukupnog uvoza, odnosno izvoza RH.

Nad je detaljno analizirao i stavke uvoza u proteklih godinu dana te istaknuo da najviše uvozimo svinjsko meso (svježe, rashlađeno, zamrznuto), i klaoničke proizvode.

- To je ujedno najveća stavka u uvozu, od čega svinjskog mesa uvozimo gotovo 70.000 tona, u vrijednosti 143 milijuna eura. Slijede pripravci koji se rabe za prehranu životinja, u vrijednosti od 123 milijuna eura, a veliku stavku čine i mlinsko-pekarski proizvodi (kruh, pecivo, kolači), također u vrijednosti od 123 milijuna eura. Mi smo najveći uvoznici svinjskog mesa na prostoru EU-a, što nije dobro, jer Hrvatska ima veliku tradiciju svinjogojske proizvodnje. Nekada smo proizvodili i više od dva milijuna tovnih svinja, a sada prerađujemo oko 700.000 komada, što je samo oko 30 posto naših potreba koje su gotovo 2,4 milijuna komada – kaže Nad.

Ostala jedna klaonica

Mnogo se očekuje u idućem razdoblju od nove zajedničke poljoprivredne politike, da se preko EU-a osiguraju sredstva za obnovu i intenzivniji razvoj svinjogojske i govedarske proizvodnje kako bi ta proizvodnja imala zadovoljavajući status i bolju poziciju na tržištu.

- Otkupne cijene vrlo su niske, ne zadovoljavaju proizvođače te prevladava tendencija smanjenja te proizvodnje. Nužno je što prije pronaći sredstva da se ti negativni trendovi zaustave. Za ilustraciju, nekada je na prostoru Slavonije i Baranje bilo 13 klaonica (Belje Darda, Bosut Vinkovci, Sava Županja, Klaonice Đakovo, PPK Kutjevo, Vupik Sotin i mnoge druge), a danas je jedina ozbiljnija klaonica Mesne industrije Ravlić, uz nekoliko manjih. To je velik problem, jer proizvođači nemaju gdje prodati svoje tržišne viškove, klaonicama nedostaje radne kvalitetne radne snage, ali i stoke te tržišta. Uz to, susjedne države stimuliraju klaoničku djelatnost, pa naši veći proizvođači (Žito, Belje) uslužno kolju u Mađarskoj. Rezultat takvog stanja je smanjenje svinjogojske proizvodnje u odnosu prema devedesetima, što je bitno pridonijelo raslojavanju sela u Slavoniji i Baranji – ocjenjuje Nad.

Dodaje da program obnove sela i ostanak ljudi na tim prostorima nisu mogući bez obnove stočarske proizvodnje, dodjele zemlje poljoprivrednicima i praćenje putem programa ruralnog razvoja koja bi im omogućila veća obrtna i investicijska sredstva za oporavak i razvoj.

- Veliki problemi su i u proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda, jaja i meda, gdje također imamo velik uvoz i negativnu razliku u odnosu prema izvozu od 144 milijuna eura. Proizvodnja mlijeka svedena je na 470 milijuna litara, a potrebe su milijardu litara. Program mesa i mlijeka nužno je što prije vratiti selu i to je jedan od najvažnijih zadataka kako bi se zaustavilo iseljavanje – smatra Nad.

Kada je riječ o žitaricama, dodaje naš sugovornik, proizvodimo dovoljno pšenice i kukuruza. Tako smo prošle godine izvezli 430.765 tona pšenice u vrijednosti od 74,8 milijuna eura, a kukuruza u vrijednosti od 60 milijuna eura.

Kvalitetna strategija

- Ono što zabrinjava poljoprivrednike jest da se sirovine poljoprivrednih proizvoda olako izvoze na tržište EU-a, i to prema relativno niskim, dampinškim cijenama, a uvoze se gotovi poljoprivredno-prehrambeni proizvodi.

To je posebno izraženo u dvije stavke, pripravcima za prehranu životinja te kruhu i ostalim pekarskim proizvodima, svaka ova stavka iznosi 123 milijuna eura. Nažalost, danas velik broj mlinsko-pekarskih pogona ne radi, ili radi sa samo 30 posto kapaciteta te izvoze simbolične količine brašna (oko 26.000 tona). To je izuzetno malo ako se zna da smo nekad proizvodili više od milijun tona pšenice te je izvozili u istočnu Europu, uz znatnu količinu mlinsko-pekarskih proizvoda. Međutim, danas dva najveća mlina u Hrvatskoj, mlin Belje Beli Manastir i Krma Vinkovci, nisu u funkciji – obrazlaže Nad.

Slično je i u industriji stočne hrane, dodaje Nad, gdje su svi manji i srednji proizvodni pogoni i tvornice i mješaonice stočne hrane prestali funkcionirati okrupnjavanjem velikih gospodarskih sustava. "Danas su ostale samo tvornice stočne hrane u Dardi (kapacitet 100.000 tona hrane) i Vitalka Žito grupa (80.000 tona), a sve druge rade s manjim kapacitetom, nema otvaranja novih radnih mjesta, ni zapošljavanja. Gašenjem i smanjenjem proizvodnje pogona i tvornica stočne hrane (Đakovo, Valpovo, Kutjevo, Nova Gradiška, Vupik...), nestala je mogućnost proširenja stočarske proizvodnje, a upravo su proizvodnja svinja i tovne junadi nekada bili najveći nositelji izvoza Hrvatske u sektoru poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda”, objašnjava Nad.

Nad se osvrnuo i na proizvodnju šećera i proizvoda od šećera te zaključio: "Promjena poslovne politike EU-a, gdje su ukinute kvote za mlijeko i šećer, vrlo se negativno odrazila na određene segmente poljoprivredne proizvodnje. Očekujemo da u sljedećem razdoblju u pregovorima s EU-om analiziramo postojeće stanje poljoprivredno-prehrambene industrije RH, napravimo kvalitetnu strategiju daljnjeg razvoja kako bismo obnovili i osnažili stočarsku proizvodnju u RH. U međuvremenu trebali bismo instalirati nove prerađivačke kapacitete (klaonice, mlinove, hladnjače za voće i povrće), kako bi poljoprivreda krenula željenim tokom i postala snažna strateška grana gospodarstva RH". Najviše izvozimo čokoladu i morsku ribu, ali ne i slatkovodnu ribu. Izvozom primarne proizvodnje, žitarica, uljarica i sl., koja se potiče sredstvima proračuna RH i EU, gubi se na vrijednosti, zbog izostanka dodane vrijednosti, a istovremeno uvozimo skupe prerađevine od naših sirovina i stvaramo manji dohodak u ciklusu reproproizvodnje, što u konačnici daje negativnu bilancu poljoprivredno-prehrambenoj proizvodnji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 06:12