Intervju

'Sinergija velikih i malih tvrtki glavna je snaga HUP-a'

Ne vidim HUP kao instituciju koja svoju poziciju u drušvu gradi kroz konflikt i isključivu kritiku
Marin Pucar
 Goran Mehkek / CROPIX

Završena je najveća kriza u povijesti HUP-a. Upravo tom rečenicom neki domaći mediji popratili su izbor Marina Pucara, predsjednika Uprave Podravke, na poziciju predsjednika Hrvatske udruge poslodavaca. Pucar će na toj poziciji zamijeniti Gordanu Deranju, koja je prije nekoliko mjeseci odstupila s te pozicije nakon optužbi dijela članstva da je u treći mandat izabrana protustatutarno. A bila je to samo jedna etapa previranja u HUP-u koja su počela aferom u kojoj je nekoliko zaposlenica optužilo zamjenika glavnog direktora HUP-a Bernarda Jakelića za seksualno uznemiravanje, a potom eskalirala nakon otkrića da mu je isplaćena vrlo visoka otpremnina. U posljednjoj etapi HUP je napustio i glavni direktor Davor Majetić, a tvrtke članice ugrubo su se podijelile u dva tabora, podržavajući kandidature Pucara i predsjednika Uprave Plive Mihaela Furjana. Na kraju je u tajnom glasanju i s vrlo uskom većinom pobijedio Pucar, od kojeg se sada očekuje da stabilizira organizaciju, prevlada razilaženja koja u pogledima na njezinu budućnost postoje među članicama i pripremi HUP za velike izazove koje donosi ekonomska jesen u okolnostima recesije izazvane pandemijom Covida-19.

Kako je došlo do toga da se kandidirate za čelnu poziciju u HUP-u? Iako volonterska, takva funkcija iziskuje znatan angažman, što povrh vođenja kompanije kakva je Podravka zasigurno nije lak zadatak. Zašto ste se odlučili za taj potez?

- Ta odluka možda i nije bila posve racionalna, iz perspektive svega onoga što zahtijeva upravljanje Podravkom. No, moram reći da je inicijalni poticaj za moju kandidaturu stigao iz jednog vrlo širokog kruga vodećih hrvatskih poduzetnika i menadžera. Ako su oni imali povjerenja u mene i moju sposobnost da uspješno vodim HUP, na osobnoj razini to nisam mogao odbiti. S druge strane, angažman u HUP-u vidim kao poziciju društvene odgovornosti. Slično je bilo i u krizi kod Agrokora, kad je Udruga dobavljača procijenila da je dobro da stanem na njezino čelo i zastupam interese velikog broja kompanija u vrlo kompleksnom procesu. Naravno da je to povjerenje tada djelomično bilo generirano i činjenicom da sam na čelu velike tvrtke kao što je Podravka, ali i time da sam osobno procijenjen kao čovjek koji može djelovati kao kohezivni faktor, koji može osigurati nekakvo jedinstvo među brojnim članovima. U tome smo uspjeli, što je u konačnici i potvrđeno kroz nagodbu. Dakle, angažman u HUP-u vidim kao moj drugi proces kriznog menadžmenta na nacionalnoj razini. Nisam konfliktna osoba, posvećen sam traženju rješenja i vjerujem da mogu pridonijeti stabilizaciji HUP-a i unapređenju odnosa koji u Udruzi posljednjih mjeseci nisu onakvi kakvi bi trebali biti.

U svojem programu kao jednu od točaka naznačili ste i potrebu da se vrati dignitet HUP-u. Smatrate li da su događaji posljednjih mjeseci narušili taj dignitet i kako se ta šteta može popraviti?

- Nema sumnje da svaka kriza koja se dogodi unutar neke organizacije stvara i neku reputacijsku štetu. Ta šteta može biti i interna i eksterna, a u HUP-u je, čini mi se, obostrana. Sad moramo pokušati HUP vratiti u modus normalnog funkcioniranja. Jednostavno, bitno je svim članicama i široj javnosti pokazati da smo iz tog slučaja izvukli pouke, ali i da je on iza nas.

U raspravama o budućnosti HUP-a i kampanji za novog predsjednika puno se govorilo o kompliciranom ustroju organizacije. Planirate li provesti promjene u tom segmentu?

- HUP-u apsolutno treba vrlo detaljno restrukturiranje. Prvenstveno mi se čini da bi formalno-pravni okvir, odnosno ono što se u poslovnom svijetu naziva ‘corporate governance’, mogao biti znatno bolji. To je još jedna spoznaja koju smo dobili tijekom posljednjih mjeseci. Naprosto, formalno-pravni akti Udruge su stari, nedorečeni i omogućavaju različita tumačenja, što onda dovodi do sporova. Pogotovo ne shvaćam da unutar HUP-a postoji više statuta.

Otkud više statuta?

- Postoji temeljni statut udruge, a onda svako od granskih udruženja ima svoje statute. Problem je u tome što se ne zna, odnosno u prošlosti se nimalo nije vodilo računa o tome jesu li ti statuti svojim sadržajem usklađeni s temeljnim statutom HUP-a ili jesu li u koliziji jedni s drugima. Čini mi se logičnim da HUP ima jedan statut koji obuhvaća i specifičnosti granskih udruženja. Dodatni problem je što je većina temeljnih dokumenata HUP-a vrlo stara, još iz ranih dvijetisućitih, i ne korespondira s vremenom u kojem živimo. Morat ćemo pokrenuti ozbiljnu reviziju cjelokupne formalno-pravne dokumentacije. Cilj mi je da svi akti budu jasni, precizno napisani, te da u budućnosti izbjegnemo situacije koje smo imali do sada - a to je da se isti dokumenti ili odredbe tumače na potpuno različit način.

U svojem programu naveli ste da na ‘osnovi kriterija članarine treba definirati poziciju svakog člana u radu’. Što to znači?

- HUP je dobrovoljna udruga koja se financira članarinama svojih članova. Velike tvrtke tu najviše doprinose, neke i do pola milijuna kuna godišnje. Događaji u HUP-u tijekom proteklih mjeseci u mnogima među njima potaknuli su nezadovoljstvo zbog neusklađenosti tog doprinosa i njihova sudjelovanja u odlučivanju o funkcioniranju HUP-a. Moj je cilj da se to promijeni te da osiguramo da u procesima odlučivanja kroz različita tijela Udruge ipak postoji reprezentativnost vezana uz doprinos članova i članarine. Ne može se dogoditi da su u tijelu koje bira vodstvo HUP-a ili donosi odluke o statutu minorno zastupljeni predstavnici triju sektora ekonomije koji uvjerljivo najviše doprinose HUP-ovu budžetu. S druge strane, i to želim naglasiti, svakako visina financijskog doprinosa ne smije biti jedini kriterij. HUP mora biti reprezentativan u smislu da kroz sastav svojih tijela predstavlja sve segmente ekonomije, a pritom se mora voditi računa da se unutar Udruge glas onih koji najviše doprinose njezinu funkcioniranju ipak mora čuti.

To što ste opisali čini se kao sukob velikih i malih članica, njihovih često različitih interesa. Mogu li se ti interesi uopće pomiriti?

- Kao prvo, mislim da je ključ ovih promjena o kojima govorim to da se ustroji transparentan model plaćanja članarina. U prošlosti je bilo previše pojedinačnih, voluntarističkih odluka u tom segmentu, a to je dovelo do izraženog osjećaja da pravila ne vrijede za sve jednako, odnosno da svi ne pridonose u istom razmjeru. A s vašom se tvrdnjom o sukobu velikih i malih ne slažem. Poslovna zajednica mora biti jedinstvena da bi uspješno zastupala svoje interese i vjerujem da ona suštinski jest jedinstvena. Naravno da postoje brojne točke po kojima se možda ne slažemo, u nekim čak i različite tvrtke ili različiti sektori imaju suprotstavljene interese, no postoje temeljni interesi koji su nam zajednički. Glavna snaga HUP-a upravo je njegova inkluzivnost. Velike tvrtke donose nam autoritet i kredibilitet, a male brojnost i reprezentativnost. To je simbioza koju moramo čuvati.

Kad već spominjete zajedničke interese, uskoro će se od HUP-a očekivati da javno deklarira svoj stav po pitanju niza ekonomskih tema i poteza koje je Vlada najavila za jesen. Kako gledate na te najave i na koji način HUP misli sudjelovati u tim procesima?

- Kao prvo, mislim da je ova kriza, izazvana pandemijom, dovela do toga da su svi društveni akteri ipak puno svjesniji prioritetnih ciljeva kojih se moramo držati. Njih smo definirali još na proljeće, a glavni među njima je očuvanje radnih mjesta, odnosno pomoć što većem broju poduzetnika i poduzeća da prežive krizu, koja će očito trajati još neko vrijeme. Dakle, ako nam je to cilj, ključno pitanje koje se nameće jest kako će se rasporediti teret. Smatram da svi moraju preuzeti svoj dio. Država mora pronaći način da financijski pomogne onima koji su najugroženiji, poduzetništvo mora uvažiti činjenicu da te pomoći neće biti dovoljno za sve te da će opstanak uvelike ovisiti o angažmanu vlastitih resursa i rezervi, a sindikati, odnosno radnici, moraju uvažiti činjenicu da smo suočeni s krizom bez presedana koja od nas zahtijeva da joj se prilagodimo.

Pod tom prilagodbom mislite na fleksibilizaciju Zakona o radu?

- Ako me pitate mislim li da je Hrvatskoj potreban manje restriktivan Zakon o radu, moje osobno mišljenje je da jest. Ali pustimo moje mišljenje. Temeljna poruka HUP-a je oduvijek bila ta da ekonomiju i gospodarski prosperitet možemo graditi jedino kroz rast konkurentnosti. Rast konkurentnosti dugoročno vodi i do jačeg poslovanja kompanija, i do većih plaća radnika, i do kontinuiranog rasta BDP-a. Radno-pravno zakonodavstvo jedan je od faktora koji utječu na ukupnu konkurentnost. Ono što mi želimo jest da uzmemo primjere nama usporedivih država, da vidimo kako tu stoji Hrvatska, postoje li neke prakse i rješenja drugih zemalja koja bi bila adekvatna za nas i možemo li to implementirati. Isto to treba napraviti i s drugim generatorima konkurentnosti - regulatornim okvirom, poreznom politikom... Govorim ovo iz određenog iskustva. Podravka posluje u 60 zemalja i kontinuirano uspoređujemo uvjete poslovanja na tim tržištima. Vrlo jasno vidimo gdje stojimo dobro, a gdje ne.

Spomenuli ste sindikate. Na temelju nove funkcije ulazite u socijalni dijalog na nacionalnoj razini. Dosad ste ga vodili na razini Podravke. Imate li tu neki specifični pristup koji namjeravate primijeniti?

- Što se tiče sindikata unutar Podravke, imamo mi tu i dosta različitih mišljenja, prijepora, teško se dogovaramo oko nekih stvari, ali u svakom slučaju, na kraju se uvijek nađe neko zadovoljavajuće rješenje koje omogućava razvoj kompanije uz poboljšanje materijalnih uvjeta zaposlenika. Svjestan sam da je na nacionalnoj razini to znatno zahtjevnije, pogotovo zato što neke industrijske grane nisu u istoj poziciji kao prehrambena i farmaceutska industrija. Nažalost, imamo pojedine industrije, poput tekstilne, čije se poslovanje dominantno temelji na ‘lohn’ poslovima s niskom dodanom vrijednošću i kojima je, nažalost, i minimalna plaća u ovome trenutku prevelika da bi opstale. Jasno je da su pozicije socijalnog dijaloga u takvim sektorima drukčije nego u nekim propulzivnijim. Neki svoju konkurentnost grade na svjetskoj i europskoj razini, neki samo na nacionalnoj. Neki imaju dovoljno jak proizvod i tržišnu poziciju da rast cijene rada i proizvodnje mogu prebaciti na krajnjeg kupca, neki ne mogu. Upravo zato čini mi se da je sve te specifičnosti teško obuhvatiti kroz nekakav jedinstveni, sveobuhvatni proces socijalnog pregovaranja. Čini mi se puno boljom varijantom da se to radi kroz granske kolektivne ugovore koji bi uvažavali sve specifičnosti pojedinih sektora.

A odnosi s Vladom? Dio vaših suparnika u kampanji za čelno mjesto HUP-a zamjerao vam je činjenicu da ste na čelu kompanije u kojoj država ima značajan vlasnički udjel i da stoga možda nećete moći biti kritični prema djelovanju Vlade...

- Ne znam zašto se vrlo često u javnosti stvara atmosfera da treba funkcionirati na bazi konflikta. U poslovnom svijetu postoje različite pozicije, različiti interesi i to je posve normalna situacija. Ne vidim HUP kao instituciju koja svoju poziciju na društvenoj sceni gradi kroz konflikt i isključivo kritiku. Naša je pozicija - a to je uobičajena pozicija biznisa - da tražimo i predlažemo nova rješenja, ne da čekamo Vladu da nam ih predloži. Ona su, naravno, dobrodošla ako su dobra, kao i od sindikata ili bilo kojih drugih čimbenika u društvu, ali poduzetnici moraju predlagati rješenja koja će biti u njihovu interesu i u interesu cjelokupnog društva. Mi moramo Vladi na stol stavljati rješenja. Vlada, naravno, neće sve naše prijedloge a priori prihvatiti, možemo imati i zaoštrenu komunikaciju, ali jednom kad su takvi prijedlozi na stolu, prije ili kasnije ćemo o njima morati postići nekakav dogovor te definirati ciljeve i rok za njihovu provedbu. Dakle, trebamo imati jasne ciljeve, operativne planove ostvarenja tih ciljeva i točke na kojima ćemo mjeriti prolazna vremena. Tako se to radi u biznisu i ako HUP sam tako ne funkcionira, neće se razlikovati od političkih organizacija čije je djelovanje često samo deklarativno. To je odnos kakav želim imati s Vladom. Činjenica jest da vodeći hrvatski gospodarstvenici koji su inicijalno podržali moju kandidaturu i većina članova Hrvatske udruge poslodavaca koji su me svojim glasovima doveli na ovu poziciju ima puno povjerenje u moju spremnost i posvećenost da zastupam naše zajedničke interese i da svi zajedno stvaramo pozitivnije društvo i podižemo kvalitetu života u našoj zemlji na višu razinu od dosadašnje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 23:38