Put do uspjeha

Prije 10 godina montirao telefonske centrale, danas vrhunski proizvođač slastica od smokve

Smokvenjaci, valjušci od smokava, energetske pločice za sportaše, sve je to plod njegovih ruku
Eugen Novaković (64) iz Posedarja
 Denis Jerković/Hanza media

Kada je prije desetak godina ostao bez posla, Eugen Novaković (64) iz Posedarja nije mogao ni sanjati da će se danas prometnuti u vrhunskog proizvođača slastica od smokava za kojima uzdiše čitava Dalmacija.

Kako piše Slobodna Dalmacija, potreba ga natjerala pa je on tako vrlo brzo posao montera telefonskih centrala zamijenio poljoprivredom, i to proizvodnjom smokava i maslina, i u tome uspio. Svaki početak je težak pa tako i ovaj Eugena Novakovića, koji je doslovno krenuo od nule, ali kada se nešto voli i želi, onda nema zapreka poslovnom uzletu. Sad je vrhunski proizvođač i prerađivač maslina i smokava.

Smokvenjaci, valjušci od smokava, energetske pločice za sportaše, sve je to plod ruku našega sugovornika, koji je smokvi, stoljetnoj hraniteljici brojnih dalmatinskih obitelji, udahnuo novi život. Njegovi štandovi na sajmovima i izložbama autohtonih hrvatskih proizvoda uvijek su najposjećeniji. Svi su spremni izdvojiti pet kuna za smokvenjak i kušati ga.

A ljudi ne žele samo kušati. Njih zanima sve, kompletan postupak proizvodnje od ubrane smokve pa do ukusne slastice smokvenjaka i valjuška od smokava koji plijeni izgledom, a blagodat su za nepce.

OPG Eugen Novaković ima 3,5 hektara zemlje; na 2,5 hektara posađeno je 800 maslina, potom dva vinograda s 1000 loza i 200 smokava. Smilje mu je zasađeno u Lici.

Najvažnija je raznolikost kako bi proizvoda bilo tijekom cijele godine, ljubav i male količine. Ne koriste ništa od kemijskih sredstava, aditiva ni konzervansa. Sve se radi ručno, kako su to prije stotinu godina radile naše bake. Kako se proizvode male količine, sve se vrlo brzo proda pa je Eugen ponosan na svoje rukotvorine od smokava.

– Osnova za sve je mljevena suha smokva koja se zatim oblikuje u slastice – kazuje nam Eugen, koji je došao na zanimljivu ideju da od dalmatinske suhe smokve napravi i kobasicu.

Denis Jerković/Hanza media
Eugen Novaković (64) iz Posedarja

Istina, okruglice i valjušci od suhih smokava uvaljanih u med i orahe, med i kokos, energetske pločice, smokvenjaci i džemovi od smokava prepoznati su i izvan Hrvatske, u Beču i Singapuru, ali prava delicija je upravo kobasica. Nije kranjska, ali je dalmatinska kobasica od suhih smokava, s kojom je sudjelovao na festivalu kobasica u Svetom Petru u Šumi. Ponosan je što je prvi u Hrvatskoj došao na takvu ideju.

– Kad imate kobasice od svega i svačega, zašto ne bi bila i kobasica od suhih smokava? – pita se Eugen, te dodaje:

– Sve su to proizvodi sunca, mora, kamena i ljubavi. Ako čovjek nema ljubavi za posao koji radi, onda je bolje da ga ni ne radi jer kad-tad će se pokazati da od toga nema ništa.

A u njegovu proizvodnom asortimanu nisu samo masline i smokve. Tu je još jedna zaboravljena voćka koja je nekada bila u gotovo svakom dalmatinskom dvorištu – murva.

– Nastojim oživiti slastice od murve. Pravim džem od murve i moram vam reći da se puno traži. Murva je dosta zdrava i prava je šteta ne iskoristiti njezine pogodnosti za ljudsko zdravlje – govori Eugen, kojemu doslovno sve polazi za rukom. Što bi rekli naši stari, sve što dotakne, to i pozlati. Od dvadesetak različitih delicija od smokava pa do ekstra djevičanskog maslinova ulja, za koje je ponosni vlasnik dviju zlatnih medalja na Noćnjaku, priznatoj manifestaciji maslinara i uljara.

Eugen proizvodi i prerađuje smokve pod zanimljivim sloganom "Ni pečeno ni vareno, a tako dobro samliveno", i tu se zapravo krije tajna njegove proizvodnje slastica od smokava, koje pravi od sedam navečer do dva ujutro.

Zašto tako, pitamo ga?

– Posla po danu je previše na njivi pa za proizvodnju smokvenjaka jedino ostaje noć. Smokvenjaci su naša tradicija. U Dalmaciji nije bilo Božića bez njega. Kada se dođe čestitati, čeka vas kriška smokvenjaka i rakija. To ide jedno uz drugo. I tako je sve kod mene krenulo. Htio sam oživiti tu našu staru deliciju – otkriva nam Eugen, koji ima pune ruke posla. Nije to baš tako jednostavno. Kada se smokva ubere, stavlja se na sušenje. I svaki dan se mora stisnuti i okrenuti. Ako tako ne radite, onda to nije dobro.

– Suha smokva se mora voziti pod prstom. To znači da je dobra i mekana – poučava nas Eugen.

Zatim slijedi "križanje" smokava jer se sve melje u mašini za mljevenje mesa pa ako nije smokva dobro izrezana, izlaze krpice vani, smokva se "guljva" i tare, a to opet nije dobro.

– Da se iskriža deset kila smokava, trebaju četiri sata. To je veliki posao – kaže Eugen i pomalo otkriva tajnu pravljenja smokvenjaka.

A tajna je u mljevenju na mašini za mesu. Kada se premelje dva puta, nema grudvica i izlazi kompaktna masa od koje se oblikuju smokvenjaci i ostale delicije, koje nudi gastronautima.

Eugen Novaković širi proizvodnju vlastitim novcem. Malo-pomalo, kaže. Ne vjeruje u EU fondove ni ikakve poticaje. To je, veli, za mešetare, a on je pravi proizvođač koji voli sunce, more, kamen i sve to radi s velikom ljubavlju.

– Hrvatska je bogomdana zemlja za poljoprivredu. Samo treba raditi – kaže nam na kraju Eugen Novaković.

'18 kila smokava daje kilo čipsa'

Pod brendom "Blago našega kraja" na OPG-u Eugena Novakovića proizveden je i prvi čips u Hrvatskoj od suhih smokava. Za početak probno, ali ipak uspješno.

– Od osamnaest kilograma smokava dobije se jedan kilogram čipsa. To su male količine, ali, eto, krenuli smo i s time. Bila je pomama za tim čipsom (deset dekagrama čipsa za dvadeset kuna) i nastavljamo ga proizvoditi i ove godine.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 00:32