U nastavku donosimo:
- poruku iz Bijele kuće američkim „naftašima“ o uvjetima za povratak u Venezuelu
- reakcije iz naftnog biznisa na zahtjeve za ulaganjima i povrat zaplijenjene imovine
- što Politico doznaje o sigurnosti ljudi i opreme, plaćanjima i statusu OPEC-a
- stavove kompanija koje već posluju u zemlji, uključujući Chevron
- podatke i usporedbe o stanju infrastrukture te planovima za PDVSA
- komentare stručnjaka kao što su Bob McNally (energetika) i Jason Bordoff (geopolitika)
- prijedloge poticaja i financijskih instrumenata za povratak, uz iskustva i stavove iz industrije
Američki naftaši zainteresirani za povratak na tržište Venezuele dobili su poruku iz adminstracije predsjednika Donalda Trumpa da moraju biti spremni uložiti velika sredstva u oživljavanje naftne industrije u Venezueli ako tamo žele poslovati, doznaje portal Politico.
- Dvije osobe upoznate s djelovanjem američke državne administracije rekle su nam da menadžmenti naftnih kompanija, ako žele naknadu za svoje platforme, naftovode i drugu zaplijenjenu imovinu, sada moraju biti spremni vratiti se u Venezuelu i uložiti u njoj - piše Politico napominjući kako su izgledi za oporavak uništene naftne infrastrukture jedno od glavnih pitanja nakon američke vojne akcije u kojoj je zarobljen vođa Nicolás Maduro.
Oronula infrastruktura
Prenoseći reakcije iz američkog naftnog biznisa na spomenutu ponudu Bijele kuće, portal otkriva kako ‘naftaši‘ izražavaju sumnju u svrsishodnost obnove propalih naftnih polja u zemlji u kojoj, procjenjuju biznismeni, nije ni jasno tko će voditi zemlju u doglednoj budućnosti.
- Govore nam da morate ući ako želite igrati i dobiti naknadu. Ali trenutna infrastruktura je toliko oronula da nitko u tim tvrtkama ne može adekvatno procijeniti što je potrebno da bi bila operativna - rekao je za Politico dužnosnik američke naftne industrije upoznat s razgovorima. Portal podsjeća da je predsjednik Trump u televizijskom obraćanju nakon što su američke vojne snage napale Venezuelu izrazio očekivanje da će američke naftne kompanije uložiti veliki novac u tu državu.
- Naš vrlo veliki američki naftni koncerni, najveći bilo gdje u svijetu, ući će, potrošiti milijarde dolara, popraviti teško oštećenu infrastrukturu, naftnu infrastrukturu, i početi zarađivati novac za zemlju - rekao je Trump slaveći Madurovo hvatanje.
Chavezovo naslijeđe
Politico ističe kako je prošlo pet desetljeća otkako je venezuelska vlada prvi put nacionalizirala naftnu industriju i gotovo 20 godina otkako je bivši predsjednik Hugo Chávez proširio zapljenu imovine. Venezuela, prema istome izvoru, ima najveće rezerve nafte na svijetu, ali njezina naftna infrastruktura propada usred godina lošeg upravljanja i oskudnih ulaganja.
Bob McNally, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost i energetiku predsjednika Georgea W. Busha, koji sada vodi konzultantsku tvrtku za energetiku i geopolitiku Rapidan Energy Group, komentirao je za Politico da Trumpova administracija do sada nije iznijela kako izgleda njezin dugoročni plan za Venezuelu. McNally smatra upitnim ima li Bijela kuća plan za Venezuelu.
- Nije jasno je li postojao konkretan plan osim glavne odluke da će u post-Madurovom režimu američke tvrtke, energetske i druge, biti na vrhu popisa za ponovni ulazak u zemlju. Kako bi taj režim izgledao, kakvi su planovi za postizanje cilja, to još nije u potpunosti razrađeno - ocjenjuje McNally.
Središnja briga američkih ‘naftaša‘, prema analizi Politica, je može li administracija jamčiti sigurnost zaposlenika i opreme koju bi tvrtke trebale poslati u Venezuelu. Uz to, otvorena pitanja su i kako bi tvrtke bile plaćene te hoće li cijene nafte dovoljno porasti da venezuelska sirova nafta postane profitabilna. Konačno, sporan je i status članstva Venezuele u kartelu izvoznika nafte OPEC-a.
- Prošlotjedno trgovanje sirovom naftom na burzama zaključeno je referentnom cijenom američke nafte od 57 dolara po barelu, najniže od kraja pandemije. Bijela kuća nije odmah odgovorila na pitanja o svom planu za naftnu industriju - zaključuje portal. Analizirajući Trumpove javne poruke američkim naftašima o planovima za Venezuelu Politico podsjeća i na izjave američkog predsjednika kako će kompanijama biti nadoknađena ulaganja u Venezuelu. Pritom citira neimenovanog dužnosnika iz američkog naftnog biznisa kako su ‘kontakti administracije s naftnim tvrtkama u najboljem stanju u ranoj fazi‘. Sugovornik Politica otkriva da je i prije američke vojne akcije na Caracas bilo razgovora o promjeni režima u Venezueli, ali sporadičnih uz ravnodušnost biznisa u odnosu na najave administracije.
Pad proizvodnje
U raščlambi aktualnih trendova u naftnom biznisu Venezuele Politico polazi od podatka da je proizvodnja nafte pala na manje od trećine od 3,5 milijuna barela dnevno koliko je ta država proizvodila 1970-ih, dodatno ističući kako se infrastruktura koja se koristi za iskorištavanje 300 milijardi barela rezervi Venezuele pogoršala u posljednja dva desetljeća.
- Hoće li SAD moći privući američke naftne servise da idu u Venezuelu? Možda. To bi moralo uključivati servisne tvrtke koje su u mogućnosti - kaže jedan od sugovornika Politica iz američkog naftnog biznisa. Prelazeći na pitanje budućeg statusa državne naftne kompanije Venezuele PDVSA koja je nakon nekoliko valova nacionalizacije naftne infrastrukture u toj zemlji preuzela kompletnu kontrolu nad bušotinama, naftovodima, rafinerijama i platformama.
- PDVSA neće biti na neki način denacionalizirana i razbijena. Definitivno će se raditi o potpunom preoblikovanju vodstva PDVSA-e, ali barem u ovom trenutku ne postoji plan za denacionalizaciju ili prodaju na aukciji. U najboljoj je poziciji da održi proizvodnju - kaže jedan od sugovornika Politica iz američkog naftnog biznisa.
Nakon što je razradio tezu o možebitnom povratku američkog naftnog biznisa u Venezuelu nakon otmice Madura, Politico u nastavku analize skreće pozornost na činjenicu da neke od naftnih kompanije s američkim (su)vlasništvom već posluju u Venezueli, navodeći primjer Chevrona.
- Nastavljamo poslovati u Venezueli u potpunosti u skladu sa svim relevantnim zakonima i propisima - rekao je glasnogovornik Chevrona Bill Turenne.
Vraćajući se na glavni tok analize Politico citira Evanana Romera, naftnog konzultanta sa sjedištem u Houstonu koji je, otkriva, uključen u napore da se američki proizvođači nafte vrate u Venezuelu. Najnoviji događaji, ocjenjuje Romero, postavili su temelje za povratak američkih naftnih tvrtki vrlo brzo.
- Romero je dio odbora od otprilike 400 članova, uglavnom sastavljenog od bivših zaposlenika venezuelanske državne naftne tvrtke Petróleos de Venezuela, koji je osnovan prije otprilike godinu dana kako bi osmislio strategiju oživljavanja naftne industrije zemlje pod novom vladom - napominje Politico, dodajući kako spomenuti odbor nije izravno povezan s oporbenom čelnicom Venezuele Maríom Corine Machado.
Poticaji za povratak
Spomenuti portal skreće pozornost i na prijedlog Richarda Goldberga, koji je do kolovoza vodio Nacionalno vijeće za energetsku dominaciju Bijele kuće, da bi Trumpova administracija mogla ponuditi financijske poticaje kako bi privukla tvrtke natrag u Venezuelu. To bi, prema Goldbergu, moglo uključivati Izvozno-uvoznu banku i Američku korporaciju za međunarodno financiranje razvoja, čiji je mandat Kongres proširio u prosincu, osiguravajući ulaganja kako bi se objasnilo.
- Nije jasno koliko bi Trumpova administracija mogla ubrzati ulaganja u Venezuelu - komentira Landon Derentz, energetski analitičar u Atlantskom vijeću koji je radio u administracijama Obame, Trumpa i Bidena. Politico prenosi Derentzovu procjenu kako bi Venezuela mogla biti dugoročnije rješenje s obzirom na trenutno niske cijene nafte od 50 dolara po barelu i ogromna kapitalna ulaganja potrebna za modernizaciju infrastrukture za pridobivanje nafte.
- Američke regije s naftom iz škriljevca koje su zemlju učinile vodećim svjetskim proizvođačem nafte s vremenom smanjuju proizvodnju. Stoga bi postalo bi sve ekonomičnije izvoziti venezuelansku tešku sirovu naftu u rafinerije na obali Meksičkog zaljeva izgrađene posebno za njezinu preradu - ocjenjuje Derentz.
U istovrsnoj analizi Financial Timesa upozorava se, među ostalim, na mogući negativni publicitet koji bi američki naftni biznis mogao ‘zaraditi‘ ako se odluči na preuzimanje proizvodnje i prerade nafte u Venezueli.
- Ako stvarno uđemo i učinimo neke stvari koje su pomalo izvanredne poput zapljena, nacionalizacije, dopuštanja američkim tvrtkama da uđu i koriste to kao prisilno sredstvo za izvlačenje ogromnih renti od nove vlade, to bi zaista promijenilo način na koji ostatak svijeta gleda na SAD i američke naftne tvrtke - komentirao je Jason Bordoff, osnivač i direktor Centra za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia. I FT ukazuje na primjer Chevrona procjenjujući da je ta kompanija ‘u dobroj poziciji za brzo širenje u Venezueli, gdje posluje pod posebnom licencom Trumpove administracije i zapošljava oko 3000 ljudi sa svojim partnerima u zajedničkom ulaganju‘.
- Srebrni metak za Chevronova ulaganja postoji, jer su oni već tamo. Oni imaju infrastrukturu i ljude, dok druge tvrtke nemaju - suglasan je Ali Moshiri, bivši direktor Chevrona koji trenutno prikuplja sredstva za ulaganje u venezuelanski naftni sektor.
Dugi povratak
I procjene o potrebnim ulaganjima u Venezuelu koje FT prenosi iz američkog biznisa govore o velikim novčanim iznosima.
- Samo za održavanje proizvodnje na sadašnjim razinama do 2040. bilo bi potrebno oko 65 milijardi dolara, a nešto više od 100 milijardi dolara samo za povratak venezuelske proizvodnje na dva milijuna barela dnevno - rekao je za FT Schreiner Parker, analitičar u energetskoj konzultantskoj tvrtki Rystad. Parker upozorava kako se u slučaju Venezuele ne radi o ‘tome da će američke tvrtke trčati tamo samo nekoliko sati nakon intervencije‘.
U raščlambi FT-a podsjeća se i na sudske sporove koje je za sobom povukla nacionalizacija energetske infrastrukture u Venezueli. Navodi se primjer Exxon Mobilea, najveće američke naftne kompanije, koja je bila među nekoliko inozemnih kompanija čiju je imovinu 2007. nacionalizirao bivši venezuelski predsjednik Hugo Chávez.
- Međunarodni arbitražni sud dodijelio je Exxon Mobileu 2014. 1,6 milijardi dolara zbog nacionalizacije njezina projekta Cerro Negro u naftnom pojasu Orinoca. Prošle godine arbitražni sud Svjetske banke odbacio je zahtjev Venezuele za poništenje arbitražne odluke od 8,37 milijardi dolara dodijeljene tvrtki ConocoPhillips zbog eksproprijacije njezinih projekata Hamaca, Petrozuata i Corocoro - navodi FT, dodajući kako dosuđene odštete protiv Venezuele nisu isplaćene. List očekuje reakciju međunarodnih trgovaca naftom na Trumpove poteze prema Venezueli.
- Međunarodna referentna cijena Brenta sirove nafte krajem prošlog tjedna se spustila nešto iznad 60 dolara po barelu, nakon što joj je cijena dosegla preko 120 dolara nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. - komentira FT. Dodaje kako bi svaki poremećaj u opskrbi iz Venezuele mogao potaknuti rast cijena.
- Trebalo bi puno više vremena da se pokrene bilo kakva dodatna proizvodnja nafte, a količine bi mogle biti skromne - ocjenjuje FT. Podsjeća na procjene analitičara kako bi se proizvodnja nafte u Venezueli uz velika ulaganja potencijalno mogla udvostručiti na više od dva milijuna barela dnevno u sljedećem desetljeću, što je, napominje ugledni dnevnik, i dalje manje od polovice proizvodnje nafte u Teksasu. Da bi oporavak proizvodnje u Venezueli mogao potrajati smatra i analitičarka investicijske banke RBC Capital Markets Helima Croft.
- I dalje smo oprezni u proglašavanju misije ispunjene za venezuelski naftni sektor s obzirom na višedesetljetni pad i još uvijek vjerujemo da će biti dug put natrag - rekla je za FT Helima Croft, bivša analitičarka američke obavještajne službe CIA-e.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....