"Nije dovoljno da stanje na računu izgleda dobro: cilj je imati primjeren i održiv prihod u starosti"

S ulaskom hrvatskog mirovinskog sustava u zreliju fazu razvoja, ključna pitanja postaju koliko su budući umirovljenici upoznati s mogućnostima isplate iz drugog stupa te kako povećati atraktivnost trećeg stupa. Za osobu koja odlazi u mirovinu nije važno samo koliko novca ima na računu u mirovinskom fondu, nego i koliki će joj prihod taj novac osiguravati tijekom sljedećih 20 ili 30 godina.

Na pitanje je li mirovinski sustav položio ispit zrelosti ulaskom u isplatnu fazu, ravnateljica Uprave za mirovinski sustav u Ministarstvu rada Melita Čičak odgovara da je Hrvatska iza sebe ostavila oko 25 godina razvoja kapitaliziranog mirovinskog sustava i da je faza akumulacije donijela značajne rezultate. U drugom stupu je akumulirana štednja veća od 29 milijardi eura, dok je u dobrovoljnim mirovinskim fondovima približno 515 tisuća članova.

"Sada, međutim, treba uložiti dodatne napore u razvoj isplatne faze. Nije dovoljno da stanje na računu izgleda dobro: cilj je osigurati primjeren i održiv prihod u starosti", kazala je na panelu posvećenom trećem stupu i fazi isplate na konferenciji "Izazov promjene".Kako je istaknula, informiranje neposredno prije umirovljenja "nije dovoljno". Planiranje mirovine trebalo bi početi mnogo ranije, tijekom radnog vijeka, uz razumijevanje načina na koji se sredstva ulažu i mogućnosti koje pojedine kategorije mirovinskih fondova pružaju. Stoga je ključno pravodobno informiranje, da se građani na vrijeme upoznaju sa svojim budućim primanjima.

Modeli isplate

"Važno je i da budući umirovljenici razumiju razlike između dostupnih modela isplate. Primjerice, neindeksirana mirovina u početku donosi veći iznos od indeksirane, ali se ne usklađuje s promjenama cijena, zbog čega se njezina kupovna moć s vremenom smanjuje. Indeksirana mirovina, s druge strane, omogućuje očuvanje vrijednosti primanja u skladu s pravilima usklađivanja.

Uvođenje mogućnosti jednokratne isplate dijela sredstava, 20 posto, kazala je Čičak, naišlo je na dobar odaziv. No, ostaje pitanje je li takvo rješenje dugoročno najbolje za sve korisnike, pa i o njemu treba nastaviti raspravljati.

U svakom slučaju, važno je da sustav isplate bude fleksibilan i da budući umirovljenici razumiju proizvode koji su im na raspolaganju. Financijska pismenost se poboljšava, ali potrebno je nastaviti edukaciju i osvještavati ljude da vlastitim uplatama mogu pridonijeti sigurnosti u starosti.

Posljedice izbora

Kada je riječ o tome jesmo li se dovoljno bavili isplatnom fazom, prijelazom iz akumulacije u "deakumulaciju" štednje, predsjednik Uprave Hrvatskog mirovinskog osiguravajućeg društva Dominik Gluhinić ističe da su učinjeni promišljeni i kvalitetni koraci, osobito posljednjih pet godina, ali da na sustavu treba nastaviti raditi. Jedno od važnih pitanja jest koliko budući umirovljenici uopće razumiju nove mogućnosti isplate, osobito razliku između indeksirane i neindeksirane mirovine te posljedice izbora. Neindeksirana mirovina je privlačna dijelu korisnika jer je početni iznos veći oko 30 posto u odnosu na indeksiranu. Međutim, kako je istaknuo Gluhinić, treba uzeti u obzir da se indeksirana mirovina usklađuje s promjenama potrošačkih cijena, dok se kupovna moć neindeksirane mirovine s vremenom smanjuje. Ipak, odabrani model može se promijeniti, a iznosi se mogu približiti nakon otprilike 12 ili 13 godina.

Dobrovoljni mirovinski fondovi u posljednjih su pet godina povećali broj članova za približno 128 tisuća, odnosno oko 32 posto, na približno 515 tisuća. Njihova imovina u istom se razdoblju gotovo udvostručila. To je pozitivan trend, ali obuhvat stanovništva i dalje ostavlja znatan prostor za daljnji razvoj trećeg stupa. Među važnim instrumentima za to panelisti su izdvojili veća državna poticanja, veće uključivanje poslodavaca te automatskog uključivanja zaposlenih u dobrovoljnu mirovinsku štednju, uz mogućnost naknadnog odustajanja.

Porezni tretman

Uplate u dobrovoljne mirovinske fondove mogu biti dio naknade zaposlenicima, čime poslodavci dobivaju dodatnu mogućnost privlačenja i zadržavanja radnika, a zaposlenici dodatni izvor prihoda u starosti. Pritom su važni porezni tretman takvih uplata i njihova konkurentnost u odnosu na druge oblike nagrađivanja zaposlenika.

Među zemljama koje su uvele sustav automatskog uključivanja u mirovinsku štednju Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a, posebno je istaknuo primjer Irske, u kojoj je on dio paketa antiinflacijskih mjera. "Kroz povećanje poticaja poslodavcima omogućili su im da mogu fleksibilnije nagrađivati svoje zaposlene, ne isključivo kroz plaću", pojasnio je Stojić.

Za mladu osobu u Hrvatskoj koja cijeli radni vijek provede u trećem stupu, uz konzervativnu procjenu realnog prinosa od dva posto godišnje, Stojić navodi da po toj osnovi može imati 16 posto veća mirovinska primanja.

Na razini EU, zaključuje, ojačala je svijest regulatora, poslodavaca i investitora da treba jačati mirovinske sustave. Pritom važnim smatra to što ulaganje na tržištu kapitala iziskuje lakše i povoljnije investiranje u inovacije.

Gdje će treći stup biti za 10-15 godina? Prema ocjeni Petra Vlaića, predsjednika Uprave Erste Plavi mirovinskih fondova, imovina fonda bit će bitno veća nego što je sada. No, zato je potrebno i da se prosječne uplate značajno povećaju. Navodeći primjer Slovenije koja nema drugi stup, ali ima dosta jak treći stup, kao razloge uspjeha izdvojio je više porezne olakšice za poslodavce. "Zbog toga zemlja s dva puta manje stanovnika ima dva puta veću dobrovoljnu mirovinsku štednju", naglasio je.

Smatra da je zakonodavstvo kod nas dobro postavljeno i jako se dobro razvija, ali 1,8 milijardi eura u trećem stupu nakon 25 godina je premalo. "U tome smo svi pomalo zakazali, ali dvije su ključne stvari: poticaji i porezne olakšice", kazao je. Dok su plaće i mirovine značajno rasle, "poticaji su ostali isti i danas su na razini od oko 20 posto onog što su bili na početku". Stoga smatra da je u tom smislu nužna određena revizija.

Sadržaj omogućavaju UMFO i Zagrebačka burza