Nakon razdoblja snažnog rasta tržišta kapitala i rekordnih prinosa mirovinskih fondova, pred sektorom je novo pitanje - kako dugoročno zaštititi i povećati vrijednost štednje budućih umirovljenika u vremenu demografskih promjena, tržišnih neizvjesnosti i većih očekivanja članova? Sredstva hrvatskih osiguranika danas se ulažu od Zagreba do najvećih svjetskih burzi, u kompanije koje oblikuju budućnost svjetskog gospodarstva. O tome kako fondovi upravljaju rizicima, gdje traže prilike za ulaganja i zašto će dugoročni prinosi imati ključnu ulogu u visini budućih mirovina razgovarali smo s Rosom Marić, predsjednicom Uprave društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima PBZ Croatia osiguranje.
*Prinos fonda kategorije A kojim upravljate prošle je godine bio 18 posto. Iako su prinosi mirovinskih fondova posljednje tri godine visoki, realnu vrijednost značajno je srušila rekordna inflacija. Koliko su ostvareni prinosi u proteklih nekoliko godina realno povećali vrijednost štednje budućih umirovljenika?
- Naš fond kategorije A ostvario je prošle godine prinos od 18,06 posto, najviši u sektoru, a jednako uspješne bile su i dvije godine prije nje. U posljednje tri godine naš fond kategorije A tako je kumulativno ostvario više od 62 posto prinosa, što višestruko premašuje ukupnu inflaciju u istom razdoblju. Kratkoročni prinosi su važni i drago nam je da su posljednjih godina bili snažni, ali kod mirovinske štednje prava se slika vidi tek kod dugog razdoblja štednje.
Prema podacima OECD-a, naš fond kategorije A u posljednjih deset godina ostvaruje realni prinos od 5,6 posto godišnje, dakle nakon odbitka inflacije, a nominalno 8,6 posto, što ga po oba navedena kriterija svrstava u sam vrh ljestvice razvijenih zemalja. I fond kategorije B s realnim prinosom od 2,9 posto godišnje nalazi se pri vrhu iste usporedbe. Ključno je da se mirovinska štednja ne mjeri jednom godinom, nego dugoročnim realnim rastom, a on je u našem slučaju ostao čvrsto pozitivan i u najtežem inflacijskom razdoblju.
Točno je da je inflacija u 2022. i 2023. bila visoka i da nominalni prinos sam po sebi ne govori cijelu priču. Zato je važnije promatrati realni prinos, onaj koji već uključuje inflaciju. Inflacija u tom razdoblju nije bila samo hrvatski fenomen nego globalni šok koji je realne prinose pritisnuo svima, pa pravo pitanje nije samo kolika je inflacija bila nego i kakve smo rezultate ostvarili u odnosu na druge koji su se nosili s istim okruženjem.
*Nakon nekoliko rekordnih godina izgledno je da će se u narednom razdoblju dogoditi jača korekcija tržišta. Kako se pripremate za potencijalne nepovoljne scenarije i očekujete li ih već u ovoj godini?
- Ne bojimo se korekcija. Upravo su korekcije cijena ono što dugoročnim ulagačima često otvara najbolje prilike za buduće prinose. Naš je posao biti spreman prije nego što se korekcije dogode, a ne reagirati kada naslovnice već pišu o padu tržišta.
Naš portfelj nije građen za jednu godinu, nego za cijeli tržišni ciklus, pa se ne pozicioniramo prema predviđanju trenutka korekcije. Disciplina je u strukturi portfelja. Imovinu raspoređujemo kroz različite klase i tržišta, a sustav od tri kategorije fondova (A, B i C) omogućuje da rizik bude usklađen s vremenom koje član ima do mirovine. Mlađi članovi mogu podnijeti veću izloženost rizičnijoj imovini jer imaju vremena da prebrode pad, dok se za one bliže mirovini težište prirodno pomiče prema očuvanju vrijednosti. Redovito provodimo testove otpornosti portfelja na nepovoljne scenarije i pažljivo upravljamo likvidnošću. Po potrebi koristimo i izvedene financijske instrumente kao dodatni alat za zaštitu portfelja i upravljanje rizicima, odnosno kao svojevrsno osiguranje od naglih tržišnih padova. Korekcije su normalan dio tržišta i dugoročni ulagatelj poput nas na njih ne reagira panikom, nego pripremljenom strukturom portfelja.
*Možete li na primjeru nekog tko zarađuje prosječnu plaću dati izračun mirovinske štednje ako primjerice u fond B uplaćuje 20 godina?
- Uzmimo člana našeg fonda kategorije B koji je posljednjih 20 godina ostvarivao prosječnu hrvatsku plaću, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku. U obvezni mirovinski fond drugog stupa uplaćuje se pet posto bruto plaće, a fond ta sredstva ulaže na tržištima kapitala.
Tijekom 20 godina navedeni je član uplatio ukupno oko 14.400 eura doprinosa. Zahvaljujući stvarno ostvarenim prinosima fonda, na to je zarađeno oko 11.800 eura, pa vrijednost na njegovom osobnom računu danas iznosi oko 26.200 eura. Ostvareni prinosi, dakle, čine gotovo polovinu ukupne vrijednosti mirovinske štednje. To je učinak složenog ukamaćivanja jer prinosi tijekom vremena stvaraju dodatne prinose.
No bitno je napomenuti da izračun za period od samo 20 godina zapravo podcjenjuje snagu sustava. Najveći učinak složenog ukamaćivanja dolazi tek u drugoj polovini radnog vijeka, pa onaj tko štedi puni radni vijek od 35 do 40 godina ima nerazmjerno veći konačni iznos, u kojem ostvareni prinos često značajno premašuje ukupno uplaćene doprinose.
Riječ je o ilustrativnom primjeru temeljenom na službenim podacima o prosječnim plaćama i ostvarenim povijesnim prinosima našeg fonda kategorije B. Prinosi iz prošlosti nisu jamstvo budućih, a konačna vrijednost štednje ovisi o visini plaće, razdoblju uplate i kretanjima na tržištima.
*Mirovinski fondovi među najvećim su investitorima u Hrvatskoj. Kako prepoznajete dobru investicijsku priliku? Ima li ih dovoljno na domaćem tržištu?
- Dobra prilika za nas znači konkurentan očekivani prinos prilagođen riziku, primjerenu likvidnost i vremenski horizont koji odgovara našim dugoročnim obvezama prema članovima. To su kriteriji i oni su isti za svako ulaganje, bez obzira na to nalazi li se izdavatelj u Zagrebu, Frankfurtu ili New Yorku. Mi ne favoriziramo nijedno tržište, pa ni domaće, nego ulažemo gdje su prilike za naše članove najbolje.
Naša prednost je što ne ulažemo za sljedeći kvartal, nego za nečiju mirovinu za trideset ili četrdeset godina. Malo je investitora na tržištu koji imaju tako dug vremenski horizont. Upravo zato možemo biti strpljivi, gledati kroz cikluse i prepoznati vrijednost i onda kada je tržište kratkoročno ne vidi.
Upravo nas je takav pristup doveo i do značajne prisutnosti na domaćem tržištu. Domaće i regionalno tržište dugi je niz godina bilo značajno podcijenjeno u odnosu na razvijena tržišta i mi smo tu priliku prepoznali i iskoristili, a rast vrednovanja tih pozicija posljednjih godina potvrdio je tu procjenu i izravno se prelio u prinose naših fondova.
Pritom nam dugoročnost obveza daje i posebnu prednost. Za razliku od ulagača koji ulažu kratkoročno, mi imovinu možemo držati kroz cijeli ciklus, pa portfelj možemo diverzificirati i imovinom koja nije utrživa svaki dan, a upravo takva ulaganja dugoročno često nose dodatni prinos.
*Hrvatski građani često nisu svjesni da se dio njihove mirovinske štednje ulaže u najveće svjetske kompanije poput Nvidije, Microsofta i Mete. Koje su najvažnije međunarodne investicije u portfelju vaših fondova?
- Tako je, naši članovi odnosno hrvatski građani kroz drugi su mirovinski stup posredno suvlasnici nekih od najuspješnijih svjetskih kompanija. Dio njihove buduće mirovine tako raste zajedno s kompanijama poput Applea ili Nvidije i upravo je to jedna od najvećih prednosti modernog mirovinskog sustava.
U portfelju držimo vodeće globalne kompanije, među kojima su i već spomenuti Apple, Nvidia, zatim Alphabet, Microsoft itd. Međunarodna ulaganja nam omogućuju izloženost trendovima koji će promijeniti način na koji živimo i radimo te koji oblikuju globalno gospodarstvo, poput razvoja umjetne inteligencije, digitalizacije, automatizacije i drugih tehnoloških inovacija.
Istodobno, ta ulaganja nisu važna samo zbog potencijala rasta nego i zbog diverzifikacije portfelja. Ona smanjuju ovisnost portfelja o jednom tržištu, jednoj regiji ili jednom gospodarstvu te raspoređuju rizik na globalnoj razini. Time članovima omogućujemo sudjelovanje u globalnom rastu, ali uz portfelj koji je otporniji nego da je vezan samo za domaće tržište.
*Tehnološki divovi su među glavnim pokretačima rasta globalnog tržišta. Vidite li to kao dugoročni trend ili postoji opasnost da su očekivanja investitora postala previsoka?
- Vjerujem da je umjetna inteligencija usporediva s pojavom interneta prije tridesetak godina. To ne znači da će cijene svih tehnoloških kompanija stalno rasti ni da su sva današnja očekivanja opravdana, ali znači da će kompanije koje predvode taj razvoj biti među glavnim pokretačima globalnog gospodarstva još dugi niz godina.
Pokretači rasta tih kompanija su stvarni te nisu samo posljedica optimizma investitora. Umjetna inteligencija, računalni oblak, digitalizacija i automatizacija mijenjaju cijela gospodarstva, načine na koje kompanije posluju, kako se razvijaju proizvodi i kako ljudi rade. Zato smo u portfelju izloženi takvim kompanijama jer kroz njih i naši članovi sudjeluju u jednom od najvažnijih dugoročnih trendova današnjice.
Istodobno, kada je rast tržišta toliko koncentriran u nekoliko imena, prirodno je pratiti jesu li očekivanja možda postala previsoka. Naš odgovor na tu dilemu nije da pogađamo vrh ili dno, nego disciplina i diverzifikacija ulaganja. Sudjelujemo u trendovima, ali ne izlažemo portfelj samo jednoj temi i ne gradimo koncentrirane pozicije koje bi članove izložile naglom preokretu tržišnog raspoloženja. Tako ostajemo dio ove revolucije a da pritom ne preuzimamo rizik koji se ne uklapa u našu strategiju.
*U stručnim krugovima sve se češće raspravlja o tome bi li mirovinskim fondovima trebalo omogućiti veća ulaganja u rizičnije klase imovine. Kako postići ravnotežu između viših prinosa i sigurnosti štednje članova fonda?
- Najprije bih istaknula nešto o samom pojmu. Rizičnija imovina u javnosti često ima negativan prizvuk, kao nešto od čega štednju treba čuvati. U dugoročnom ulaganju vrijedi gotovo suprotno. Upravo je to dio portfelja koji stvara prinos i koji najbolje čuva realnu vrijednost štednje jer dionice predstavljaju udjele u stvarnim kompanijama čiji prihodi i vrijednost dugoročno rastu zajedno s cijenama. Rizik kod takve imovine ne znači trajni gubitak, nego oscilacije vrijednosti na kratki rok, a upravo su te oscilacije ono što dugoročan ulagač može mirno podnijeti.
Tu je i odgovor na pitanje ravnoteže. Sposobnost preuzimanja rizika treba vezati za vrijeme do mirovine, a naš sustav to već radi kroz tri kategorije fondova, kao što sam i ranije spomenula. Operativno najveće ograničenje danas je to što su fondovi kategorije B blizu zakonskog maksimuma izloženosti dionicama, pa se dugi investicijski horizont njihovih članova ne može u potpunosti iskoristiti.
Iskustvo drugih to potvrđuje. Prema OECD-u, najveće dugoročne realne prinose, i preko šest posto godišnje na dvadesetogodišnjem horizontu, ostvaruju upravo oni veliki institucionalni ulagatelji koji više od polovine imovine drže u dionicama, dok su kod konzervativnih, pretežno obvezničkih sustava na istom razdoblju realni prinosi jedva na nuli. Ta razlika, prenesena na cijeli radni vijek, znači bitno različitu mirovinu.
Smatramo da postoji prostor za dodatnu prilagodbu zakonskog okvira, odnosno povećanje investicijske fleksibilnosti fondova, da bi članovi s duljim investicijskim horizontom mogli ostvariti veći potencijal prinosa, uz zadržavanje visokih standarda upravljanja rizikom i zaštite članova. Ravnoteža se, dakle, ne postiže jednim brojem za sve, nego strukturom koja rizik usklađuje s horizontom svakog člana, uvijek unutar fiducijarne odgovornosti prema njihovoj imovini.
*Demografski trendovi doveli su do nepovoljnog odnosa broja zaposlenih i umirovljenika, a OECD očekuje da će u sljedećih 25 godina stanovništvo stariti gotovo dvostruko brže nego u prethodnih 25 godina. Što je, po vašem mišljenju, najvažnija mjera koja bi dugoročno povećala buduće mirovine hrvatskih građana?
- Razmjeri su vrlo konkretni. Prema OECD-u, broj osoba starijih od 65 godina na svakih 100 radno sposobnih 2000. godine iznosio je 22, danas ih je 33, a u 2050. se očekuje da će ih biti 52. Upravo zato što je demografija nepovoljna i što sve manje zaposlenih financira sve više umirovljenika kroz prvi stup, značajno raste važnost drugog stupa mirovinske štednje, gdje svaki član štedi za sebe.
Najmoćnija poluga za veće buduće mirovine je vrijeme, odnosno složeno ukamaćivanje kroz puni radni vijek. Novac se ne zarađuje samo na uplatama nego s vremenom počinje zarađivati i na vlastitim prinosima. Upravo zato posljednjih deset godina štednje vrijedi više nego prvih dvadeset.
Iz toga slijedi i najznačajnija mjera koju bih izdvojila, jačanje drugog stupa mirovinske štednje, prije svega kroz širi investicijski okvir fondova i fleksibilnije limite ulaganja u rizičnije klase imovine. To je najizravniji način da ista uplata na kraju radnog vijeka znači veću mirovinu jer se razlika od nekoliko postotnih bodova godišnjeg prinosa kroz 40 godina štednje pretvara u bitno veći konačni iznos.
Tome treba dodati dulji i neprekinuti radni vijek te višu razinu financijske pismenosti jer i jedno i drugo izravno povećavaju konačnu mirovinu. Na kraju, buduću mirovinu ne određuje samo koliko danas izdvajamo nego i koliko se dugo taj novac ulaže i koliki prinos ostvaruje. Upravo kombinacija vremena i prinosa stvara razliku koju nijedna kasnija odluka ne može lako nadoknaditi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....