‘Svako novo administrativno pumpanje minimalca ugrožava radna mjesta i konkurentnost gospodarstva‘

Hrvatska više nije na europskom začelju kada je riječ o standardu najslabije plaćenih radnika. Od 2019. do 2026. godine minimalna plaća u Hrvatskoj nominalno je porasla za čak 107 posto, što je trostruko više od prosjeka Europske unije (32 posto) i znatno iznad prosjeka Srednje i Istočne Europe (68 posto). Kupovna moć s hrvatskim minimalcem zbog toga je rasla 89 posto. Ipak, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) upozorava da smo stigli do opasne prekretnice: svako novo administrativno pumpanje minimalca ugrožava radna mjesta i konkurentnost gospodarstva jer rast plaća drastično kaska za produktivnošću. Zbog toga predlažu da se minimalna bruto plaća za 2027. godinu poveća do 3,5 posto, sa sadašnjih 1050 na 1086,75 eura.

Iako povećanje plaća na prvu zvuči kao nešto uvijek pozitivno, boje se da iza impresivnih brojki o rastu standarda stoji ozbiljan strukturni poremećaj. Prema realnoj kupovnoj moći minimalca po satu, Hrvatska je zasjela na 11. mjesto među 22 članice EU koje imaju zakonski minimalac. Naš je minimalac realno 34 posto viši od mađarskog, 33 posto od slovačkog te 13 posto niži od slovenskog. S druge strane, u istom razdoblju u kojem su primanja zaposlenih skočila za 29 posto, produktivnost je porasla tek za 13 posto, a sa 63 posto prosječne produktivnosti i dalje smo ispod razine prosjeka EU. Rezultat? Udio troškova rada u prihodima poduzeća skočio je s 11,9 na 14,8 posto, a prve posljedice osjeća prerađivačka industrija, u kojoj se u prvih sedam mjeseci ove godine pad zaposlenosti ubrzao na zabrinjavajućih 4,8 posto.

Radnici u tvornici (ilustracija)

Marin Franov/Cropix

Povećanje minimalne plaće ne udara samo na one koji je primaju. Budući da je oko 68 posto zaposlenih u Hrvatskoj obuhvaćeno kolektivnim ugovorima s jasno definiranim platnim razredima, rast minimalca automatski povećava i sve ostale plaće. To dovodi do takozvanog harmonika-efekta. Ako produktivnost ne prati taj nametnuti rast cijele platne strukture, razlika u plaći između nekvalificiranih i visoko kvalificiranih radnika se smanjuje. Kako bi preživjele, tvrtke reagiraju dizanjem cijena, stopiranjem novog zapošljavanja i odgodom investicija.

"I recentna istraživanja potvrđuju da se trošak previsokog minimalca ne mora odmah vidjeti kroz klasična otpuštanja. Prilagodba se može odvijati kroz manje sati rada, sporije novo zapošljavanje, automatizaciju, više cijene i slabiju konkurentnost, dok kod negativnih šokova radnici blizu minimalca češće snose prilagodbu kroz gubitak radnog mjesta nego kroz smanjenje plaće", istaknuli su u svojoj analizi.

HUP upozorava i na to da je država u posljednje tri godine povećala masu plaća u javnom sektoru za 51,4 posto (na 13,5 milijardi eura), ali je osnovni osobni odbitak ostao "zamrznut" na 600 eura.

Zbog toga se događa apsurd: porezna osnovica minimalca iznosi 840 eura, pa radnik na minimalnoj plaći državi svakog mjeseca plati oko 60 eura poreza na dohodak. Poslodavci stoga poručuju kako teret rasta standarda više ne mogu nositi sami te da država mora reagirati poreznim rasterećenjem.

Irena Weber, glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca

Ranko Suvar/Cropix

Hrvatska udruga poslodavaca, uz spomenuto ograničavanje rasta minimalca na 3,5 posto i uvođenje formule koja rast minimalca veže uz inflaciju i produktivnost, ima još tri zahtjeva za 2027. godinu. Prvo, svako iduće dizanje minimalca mora pratiti i rast osnovnog osobnog odbitka kako država ne bi uzimala porez od onih s najnižim primanjima.

Drugo, smanjiti troškove rada preispitivanjem plaćene stanke te skratiti razdoblje bolovanja koje ide na teret poslodavca, uz strože kontrole lažnih bolovanja. Treće, vratiti olakšice za zapošljavanje mladih koje su ukinute početkom 2025. te porezno rasteretiti srednje i više plaće kako bi se zadržali domaći stručnjaci.

"Europska praksa pokazuje više mogućih formula: Belgija, Luksemburg i Malta koriste automatske inflacijske mehanizme, Francuska kombinira cijene i plaće, Nizozemska prati kolektivno ugovorene plaće, dok Rumunjska koristi upravo kombinaciju inflacije i realnog rasta produktivnosti, što je za Hrvatsku najrelevantniji benchmark", zaključuju u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.