Nagodba vjerovnika

Hoće li dogovor Peruška i kralja osiguranja Grgića ugroziti kompletnu nagodbu Agrokora?

Sporazum između Agrokora i Agram investa biti će pravno najdubiozniji dio nagodbe
Dubravko Grgić i Fabris Peruško
 Jure Mišković / Darko Tomaš / Hanza Media

Iako još nije formalno dogovoren i potpisan, već sada se može kazati kako će možda najveća pravna dubioza unutar nagodbe vjerovnika biti sadržana u sporazumu između izvanredne uprave i Agram Investa.

Taj bi sporazum, prema sadašnjim neslužbenim informacijama, doveo do toga da bi Agram Invest odustao od sporenja jamstava, dok bi zauzvrat Agrokor, možda u dvokoraku ili trokoraku, otkupio 51 posto dionica Agrolagune od Agram Investa. Taj bi novac, navodno oko 250 milijuna kuna, bila dovoljna materijalna satisfakcija Dubravku Grgiću, većinskom vlasniku tvrtki iz takozvane Agram Grupe koje su imale potraživanja od Agrokora ili su bile dioničari u njegovim tvrtkama temeljem repo ugovora. Izvanredna uprava se sve do prije par dana nadala kako možda neće biti primorana na takav sporazum, jer se očekivalo da će Visoki trgovački sud (VTS) donijeti odluku kojom se poništavaju ta osporavanja, ali je VTS donio rješenje kojim potvrđuje odluku nižeg, Trgovačkog suda, a prema kojem svi imatelji jamstava moraju dokazati zakonitost tih garancija.

Takvo dokazivanje traje tri do pet godina i stoga je jasno kako izvanredna uprava mora napraviti sporazum s Agram Investom, inače nema nagodbe vjerovnika. Doduše, neki pravnici smatraju kako još postoji mogućnost da TS donese odluku kojom poništava ta jamstva, no drugi pravnici su nam rekli kako je to skoro pa nemoguća opcija nakon pravorijeka VTS-a. No, ako se taj sporazum potpiše i izglasa u okviru nagodbe vjerovnika, doći će se u situaciju da je napravljen presedan, jer je postignut dogovor s dioničarom de facto insolventne tvrtke unutar lex Agrokor postupka.

I Todorić bi mogao tužiti?

Zbog toga će svi ostali većinski i manjinski dioničari Agrokora, Leda, Jamnice i drugih Agrokorovih kompanija imati jaki temelj za tužbu tog dijela nagodbe, ali što je gore, možda i za osporavanje cijele nagodbe vjerovnika, jer mogu tvrditi da se radilo o pogodovanju jednom dioničaru. Čak bi i Todorić mogao podnijeti žalbu ili tužbu, da neće 8. lipnja ostati bez svojih dionica zbog toga što neće moći platiti PIK kredit koji njegovoj tvrtki dolazi na naplatu, a za koji je založio svoje dionice Agrokora.

Kako nam je rečeno u izvanrednoj upravi, oni će taj sporazum pred Trgovačkim sudom pravdati tako da će tvrditi kako je morao biti postignut jer bi zbog osporavanja jamstava bilo nemoguće provesti nagodbu vjerovnika. Ta se nagodba, naime, temelji na Entitiy priority modelu naplate i otpisa potraživanja i osnivanja zrcalnih društava zbog insolventnosti matičnih kompanija (Leda, Jamnice i drugih), a taj model nije moguć bez aktiviranja tih jamstava. Kako se stalno vode razgovori između TS-a i izvanredne uprave, nije nemoguće da je sutkinja Nevenka Siladi Rstić dala pozitivni komentar na takvo argumentiranje tog sporazuma, mada sutkinja ipak još treba pričekati da vidi sam sadržaj sporazuma koji bi se trebao realizirati idućeg tjedna. Uostalom, sutkinja Nevenka Siladi Rstić već je iskoristila argument „više sile“ u jednom svom rješenju u ovom postupku, a radi se o odbijanju zahtjeva dobavljača (formalno Kraša) da Tisak ZET-u isplati sporni dio potraživanja u iznosu od 19 milijuna kuna.

Taj dio rješenja Trgovačkog suda glasi: „Kako je do sada već iznimno bilo nekoliko sličnih situacija ovoj, koje su zahtijevale povećanje postotka namirenja starog duga vjerovniku, zbog specifičnih okolnosti slučaja, radi čega je izvanredni povjerenik i zahvatio obje kvote, Kvotu C i Kvotu B, ovaj sud smatra da je zbog očuvanja radnih mjesta koja su dovedena u pitanje, a očuvanje kojih je bio jedan od razloga donošenja Zakona, te radi održanja financijske i socijalne stabilnosti, imovine, prihoda i profitabilnosti Tiska d. d. i time stabilnosti funkcioniranja javnog prijevoza koji u ovom slučaju pokriva Zagreb i Zagrebačku županiju što utječe na stabilnost gospodarstva, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 10 i čl. 40 ZPIUTD.“.

Viši interes

Iz tog obrazloženja je jasno kako sutkinja i te kako koristi „više interese“ kao razlog za donošenje svojih odluka u ovom postupku, pa je jasno kako može i sporazum kojim se „pogoduje“ jednom dioničaru u procesu lex Agrokor smatrati utemeljenim jer omogućava deblokadu procesa, a time i, recimo, izbjegavanje stečaja Agrokor Grupe i destabilizaciju gospodarstva. Kako se moglo doznati, dobavljači su se žalili na takvo rješenje VTS-u, a dobavljači su i najglasniji u problematiziranju sporazuma između Agrokora i Agram Investa. Doduše, neslužbene informacije govore kako su dobavljači spremni pristati na taj sporazum, ali galame kako bi dobili neke nove ustupke za dobavljače koji su kreditirali Agrokor, kao što su Franck ili Alca.

Kako se može doznati, manevarski prostor izvanredne uprave je vrlo mali po tom pitanju pa Fabrisu Perušku preostaje samo da idući tjedan još jednom na jedan dan sučeli u „Daytonskoj sobi“ financijske vjerovnike (koji nemaju problema s tim sporazumom, kao ni sa sporazumom izvanredne uprave i Sberbank koji je također sporan dobavljačima) i dobavljače.

A ako se ne dogovore, onda bi izvanredna uprava ipak stavila taj sporazum u nagodbu vjerovnika i s takvom konačnom verzijom išla u prvom tjednu lipnja na vijeće vjerovnika riskirajući da dobavljači neće glasati za nagodbu. Ali, ako stvari budu jako zaoštrene, to bi značilo i da dobavljači ne bi imali pravo na isplatu preostalih 80 milijuna eura graničnog duga dogovorenih u svom sporazumu s izvanrednom upravom. Idući tjedan je, dakle, ključan za donošenje nagodbe vjerovnika, a očekuje se da će u tom vremenu TS donijeti odluku o tome hoće li privremeno vijeće vjerovnika glasati o nagodbi koja ide na sud, a kasnije na skupštinu vjerovnika, ili će se hitno formirati stalno vijeće vjerovnika.

Za sada je vjerojatnije da će PVV glasati o nagodbi, što će također biti jedna od osnova za naknadno pravno osporavanje nagodbe vjerovnika. Podsjetimo, u predstečajnim nagodbama je bilo relativno dosta žalbi VTS-u na sklopljene nagodbe u kojima su se osporavali dijelovi nagodbe, ali je bilo samo tri tužbe (ne žalba, nego tužba) kojima se rušila cijela nagodba vjerovnika.

Repo ugovori

Inače, bit će jako zanimljiv i taj sporazum između uprave Agrokora i Agram Investa prema kojem bi se pronašao dovoljno prihvatljiv i zakonit model na osnovu kojeg bi Agram Invest prodao svoje dionice Agrolagune do kojih je došao aktivacijom takozvanih Repo ugovora. Ti su repo ugovori bili vrijedni 290 milijuna kuna i Agram Invest je zahvaljujući njima došao u ožujku prošle godine do 51 posto vrijednosti Agrolagune, s tim da je Agrolaguna dugovala Agrokoru d.d. 212 milijuna kuna, a ostalim članicama Agrokor Grupe još 32 milijuna kuna.

Moguće je da će te dionice otkupiti izravno Agrokor, a moguće je i da će ih najprije otkupiti neka od banaka, poput Sberbank, a da će ih onda naknadno od Sberbank otkupiti Agrokor. Inače, izvanredna uprava Agrokora pokrenula je sudski spor zbog tih repo ugovora tvrdeći da su u stvari "simulirani krediti" kako bi se došlo do vlasništva nad Agrolagunom, a iz Agram Investa je na tu tužbu došao odgovor da, ako su "simulirani", onda Agrokor otkupi tih 51 posto simuliranih dionica natrag.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 11:58